Uvijek sam tvrdila i sad tvrdim da ja nisam niti mogu ikad biti NEUROZNA
jutros se potvrdilo ono, nikad ne reci nikad...
ukratko, zoru sam jutros zorila u Medveji...
iz inata moju stijenu zamijenila drugom,
gdje me nitko ne poznaje, gdje me nitko ne zaustavlja, gdje me nitko ništa ne pita
sama sa sobom, puna sebe, svojeg mira i medvejskog mora
disala mi duša, zrak je bio samo moj...
stijena mi je ukazala dobrodošlicu, naoko je ista kao ona u mojoj vali ali ipak nije ista i nije moja...
uzurpirala sam je jutros pa neka kažu da sam svakakva nekakva nikakva...boli me brigica
u pauzi meditiranja, u pauzi između zarona, brčkanja, i plivanja
poželih zaviriti u ovu našu blog.hr oazu
probaj ovako, probaj onako, nikako se konektirati...
i normalno, ljudski je biti NEUROZAN, zar nije...
pomislih da sam možda kažnjena jer sam jučer otišla
u kozmetički salon i tamo napravila kaos...
mojim komentatorima su skakali prozori i vjeruijem da su mi sve po spisku nabrajali
nema Feze...vratila sma se mojem doma, i znate što ...
iz moje vale nikuda
sa moje stijene nikada
ne mogu, ne želim i neću biti NEUROZNA ...
e tako to...
ostajte mi zdravo veselo...
napišite da li vam još kod mene skaču prozori, želuzine, roletne, vrata
ili možete konačno komentirati bez problema
pomoći će meni dobri ljudi, nije da nije
kako bi komentiranje bilo bez problema, kao prije...
srce sam nacrtala za sve vas...
iz tehnikčih razloga, ovaj blog ide u redizajn
jer uznemirava meni drage ljude....brkune i smetnje
moram konačno riješiti...hvala na razumijevanju
...u rosi zaiskrilo jutro
u granama se cvrkut razigrao...
***
klizi olovka praznim papirom
stih čitak, opijajući, iskričav
otkriva kraljicu ogrnutu svilenim ogrtačem satkanim od riječi...
iza brokatnih zavjesa unutarnjeg bića sakrila je sebe
ispod trepavica budna sanja,
stihuje ljubav i budućnosti otvara putove
ponekad se čini dalekom i nedokučivom,
ponekad je bliska toliko da se s njom lako poistovjećujem...
mudro vođena životnim iskustvom,
rafiniranim odsjajem duše njezin stih dugo treperi cijelim bićem ...
ona razgrće olovne teške oblake složenih životnih situacija
ona ne voli jeftin kič, mudro ali tiho slijedi svoje snove,
diskretno selektira sve bure koje fijuču oko srca,
na sunce prostire zrno po zrno,
more emocija razlijeva kap po kap...
ona je neimar, znatiželjna, odvažna i hrabra,
pjesničke pletenice niže
u svojoj samozatajnosti nalazi moduse
kojima podsjeća da je ljubav svevremenska....
(rekao je jedan N.N. za jednu M.M. da
bez stiha ona nije ona, a on bez nje nije on...
- Moja žena mora vajka imet zadnjo besedo
- Da je poli mene samo to, moja želi imet i zadnjo kuno...
Prez jedinega šoldina
Mesec don pokle ca so se prvi put videli , mladić gona mlode:
- Lepo voko moje, otkada son te prvi put vide, više ne moren ni jes, ni pit, ni fumat ni poć vonka s kumpanijo...
- Ma ca propio toliko radi me imaš?
- Ne, nego više niman ni vrajžega šoldina va takujine!
Tovar
Od Ivića mat je komoć i dva docekala da maestra pofoli Ivića pred celo klaso:
- Ca ti je maestra rekla?
- Rekla je: si ste vi tovari, ma Ivić je najveći!
" Labinjon"
Za vreme Labinske republiki Labinjani so oteli, koko i saka država, da jimajo svoji beci.
Pokle dugeh pensiri jedon ot njeh je ote da se domoći beci zovejo "Labinjon"
- Ne, to ne more- di drugi. Koko bi bilo da gremo na Vlašijo kupit tovara
i da nan oni, kat budemo pitali koliko košto jedon tovor rišponde:
Dvajsti Labinjani!
***
manje poznate riječi: šoldin- novčić; gona- govori; fumat- pušiti; takujin- novčanik;
komić- jedva; beci- novac; koliko košto- koliko košta; rišponde- odgovore
On piše, svira, glumi a dobio je nagradu za kreaciju i ilustarciju svoje prve slikovnice...
Za svoje stihove je nekoliko puta nagrađivan a na školskim takmičenjima
na svim razinama bio je primjećen i vrlo uspješan...
pohodila sam glazbeno-pjesničke večeri
s Danielom Načinovićem
bilo mi je baš onako...baš onako kako
treba biti na druženju u humanitarne svrhe
humanost na djelu....
tu sam i ja,
uvijek ZA
dobila sam aplauz za bis
i dobila sam hrpu stihova
krećem u uređivanje novog knjižnog bloka
usporedo radim na dva kolosijeka
jedna zbirka sadrži prozu
druga se rađa u stihovnoj formi
(ovoga puta dvojezična)
***
radim udarnički ali na sreću
u pauzi se stignem
malo i udati....:-))))
***
sunce iz mene progovara
toplinu šalje, snagu, ljubav, poeziju ....
more o tebi govori
svježinu šalje, radost, maštu rasplinjava....
ti...
uključi sunce ...
pomakni more...
živi za nas dvoje...
Ti si zraka sunca
koja izranja iz planina
zora koja osvjetljava
moje bore i snove
ti si opojan miris kruha
svježe pečeno
milovanja jutra...
(kad je zazorila
na mojim prozorima zraka sunčeva
rodila je stih...
neka teče tvojim venama)
...molim i ovaj post shvatite kao malu šalu...
na svaki nastup idem s dozom adrenalina poslije kojeg mi je potrebno opuštanje...
sve je tako s razlom...zbog mojeg, samo mojeg prenaglašenog osjećaja odgovornosti...
blog je upravo mjesto gdje nalazim mjesto za relax...:-)
u dvorcu
morskog nevremena
misao razapeta
u jedrima
uzdah snova
plovidba u smiraj
u ikabani
zaboravljenih slova
lanternom sjećanja
ljeska se pučina
sve miriše
na satove
zaustavljene
na minut do sreće
nasukane misli
zatrto uzbuđenje
u oazi samoće
fatamorgana utjeha
neisplakana suza
bonacom srca
ispjevana
( Pjesma je napisana 2014. godine,
objavljivana na portalima poezije
uvrštena u zajedničku zbirku
i čitana na pjesničkim festivalima )
***
*** Primljena sam u članstvo
ACCADEMIA POETICA MONDIALE "ERATO" CROAZIA
toplo se nadam da ću opravdati povjerenje...
to je mjesto gdje imam priliku objavljivati moje
pjesme pisane na talijanskom...
.....i tako je jedna Agava sve bježeći od početka stigla do kraja...
ne dajte se zbuniti...nema kraja
sve bježeći od ponedjeljka jedna Agava stigla je do nedjelje
posljednjeg dana istaknuta kao blog tjedna
ništa se promijernilo nije, na moju radost primijetila sam da je povećana čitanost
a imala sam i posjete u mail i inbox...jednom rječju rečeno krasotica divotica
još jednom sam ustvrdila da postoje ljudi koji me čitaju skrivajući se
ali privrženi su mi, naklonjeni i odani....zahvalnoist moja je neizmjerna
lijepo je, ne skupljam komentare
ali priznajem da pomno pratim svaku napisanu riječ
riječi duboko u srce pohranjujem
šarmantne smajliće koji
govore često više od riječi, nalaze mjesto u mom osmijehu...dragošću su obilježeni
ostajem ovdje, malo dalje od pozornice istaknutih blogova
u tihom mom kutku, sebi za gušt, duši za lijek
bez nekih posebnih očekivanja ali s velikom vjerom
da će na ovom blogu uvijek naći mjesto oni koji
imaju što reći i koji na pravi način znaju iskazati sebe
ima vas, ima...na moju radost mnogo vas je i vrlo ste kvalitetni
od vas učim, iako mi je staž u blogoaktivnostima skoro dosegao punoljetstvo
uživajte u ljetu...volite i budite voljeni
uživajte u sitnicama koje život znače
i svratite, zavirite ponekad u ovaj kutak
ostajem ovdje,
ja bila sam i ostajem
samo jedna od vas...
Minijaturne kamene kućice u Biogradi na Moru
na manifestaciji BIOGRADSKI STOL
za štandom je bio mladić iz mog kraja,
hobi mu je izrada kamenih kućica
za mene to nije samo hobi, to je mnogo više
to je otrgnuti od zaborava nešto vrijedno, autohtono, naše
u vremenu kad se grade vile s bazenima
nameće staklo i beton, luksuz samo nekima znan
oštećujući tako krajolike
koje naši pradjedovi više ne bi prepoznali
fotka : moja
Pod Učkun kućice
bele,
miće, kot suzice
vele.
Beli zidići, črjeni krovići
na keh vrapčići
kantaju.
Mići dolčići, još manje lešice
na keh ženice
kopaju.
Cestice bele, tanki putići,
po keh se vozići
pejaju,
i jedna mića, uska rečica,
pul ke se dečica
igraju.
Na sunce se kućice
griju,
na turne urice
biju.
Toliko je lijepa da je zaslužila sjediti za mojim stolom
na terasi ima počasno mjesto...
može doći ne znam tko, stolica je samo
njezina...
moja pelargonija
Pjesma koja je uvrštena u
međunarodni zbornik KRALJICE KARNEVALA
koji se već nalazi u fazi tiskanja.
Promocija će se održati u Rijeci, u gradu karnevala.
Stari šešir, na licu dva brka ugljenom nacrtana,
u srcu radost, oko njega šarenilo umjetne stvarnosti,
dovoljno za početak maskirane promenade.
Ljudi osjećaju potrebu preobraziti se u neki drugi lik,
osjećaju potrebu lažirati sebe i bar na kratko pobjeći od sebe,
prepuštajući se lavini koja eruptira iz vulkanske nutrina srca,
iz podmorja emocija duše i bića.
Upoznaju se vedra i bezbrižna lica,
sa šljokicama u svim mogućim bojama,
karneval postaje jurnjava za čudima
trube i činele, bubnjevi i činele čine svoje,
misli se okreću, želje obrću, u raskošnom šarenilu sve se kreće.
Prolaze vile s štapićima, patuljci s bradom,
Snjeguljica s jabukom, vještice prebrojiti ne možeš,
svi su spremni, ukrašeni zamršenim draguljima,
dame i vitezovi, zečići, mačke crne, šareni leptiri,
raznobojni kostimi
nevjerojatni gusari maskiranih očiju, svi s istim naumom,
zbrkanim mozgom i porukom okrenuti svijet
u bajkovitu šarenu lažu.
Da li je tako zbog ljudi ili zbog vremena, ne znam,
tek znam događa se slatko ludilo.
Mimohod je, svekolika maskerada, raskoš kreative,
erupcija veselja, zanosnog plesa,
stoljetna tradicija oslikana euforijom, željom i vjerovanjem
da mrzlu zimu treba otjerati, prizvati sunce i proljeće.
Mnogo se toga u karnevalu krije a još više otkrije,
u svijetu maski nađu se Ona i On, ljudski je zar ne,
ljudski je odlučiti jedan dan pokloniti sebi,
biti u šarolikom metežu noseći u sebi ono nešto
što se zove ljubav, strast, želja, nada, svjetlo, mašta...
Neki se očima ljube, razgovaraju pogledima
bez riječi, duboko u njima sjaji suština
neki se ogrću plamenom topline
očarava ih opojno putovanje brzacima karnevalskog plesa
u zagrljaj slobode voljenja, u zajedničkom koraku,
s urnebesnom glazbenom dekoracijom sljubljeni...
Svega je tu, oko sretne oko, pogled traži pogled
u svekolikom metežu, dogodi se njihova šutnja
iz očiju se rađaju poljupci...i to je ljudski,
jer zbilja se na karnevalu zrcali u invertnoj boji.
Godine su prošle i sve moje gluhe šutnje sa njima
dan se gnijezdi u moje naručje...prede
poslije oluje preporođena se budim
u tvom pitanju: kako si, jesi li se naspavala
odgovoram napisanim slovom, poigravam se pamćenjem
zaboravljam da ključam u iskricama prolaznosti
zanemarujući bolnost kojom sam okovana
duša mi je perce koje dahom leprša
svilenim jutrom u bestežinskom stanju mojega uma
promišljam o nama i po ne znam koji put
brojeći neiscjeljene ožiljke koje su urezivali oni
koji su nepoznavajući me, sudili mi
nisam se promijenila
utihnule su emocije, smirila se
u pasivnog promatrača pretvorila sam se
nije vrijedno da me gaze nepoznate čizme
koje samo blato poznaju
od sivih oblaka sam pobjegla
dok su olujne kiše u meni plakale
svoju sam bajku ispisivala
živim u njoj kao morski konjic upregnut u kočije
dok morske sirene pjevaju moje pjesme
***
u dan se razlijevam ispunjena tobom
dišem ljubav, oblaku osmijeh crtam
s lakoćom oblikujem
svaki naš trenutak.
fotka: net planeta
Upravo sam doznala da je moja pjesma MASLINA
uvrštena i zajedničku zbirku Split na dlanu
i da će promocija zbirke biti u Splitu gdje će se održati
tradicionalni pjesnički festival pod istim imenom...Yessss
Moje pjesme: Pod maskama
Zbilja u invertnim bojama karnevala
Snovi i Kad se desi moja pjesma
uvrštene su u međunarodni Zbornik radova grupe autora
KRALJICE KARNEVALA, s karnevalskom tematikom.
Zbornik promovira riječki karneval i karnevalsku tradiciju naših krajeva
“...Ako me pitate da li vjerujem u sudbinu,
neke ću možda obradovati a neke razočarati
ali odgovor će biti u svakom slučaju pozitivan.
Kad se samo sjetim koliko sam se puta samo vraćao
tamo gdje ljubav počinje. Koliko sam puta u životu
bježao od svega pa i od samog sebe
i opet sam se vraćao tamo gdje je sve počelo.
Nisam htio dati srcu suzama da piše a bilo je suza i previše.
Nisam dao nikome sjećanja da mi briše,
a bilo ih je dosta koji su to pokušali.
Kud god sam išao, kud god da sam krenuo
i kad god sam dobijao i kad sam gubio,
opet sam kretao sa istog mjesta,
opet sam bio tu, gdje ljubav počinje....”
(citat iz knjige koju sam dobila od kolege blogera
tamo neke godine davne
kad sam bojažljivim koracima ušla u svijet blogiranja)
Važno je imati
jedno srce za slušanje
i jednu ruku za držanje...
fotka: moja
Volim se vraćati na početak ...bili su to bojažljivi koraci
kojima sam zakoračila u čudesan labirint blogosfere
ispisivala sam melodije srca, ne mareći koliko ću komentara dobiti
i hoće li oni biti poticaj i potvrda jesam li ostavila dojam ili nisam...
razlozi zbog kojih sam počela masirati tipkovnicu bili su mnogo dublji...
kako bilo da bilo, još sam tu
još uvijek bojažljivo ispisujem sebe, strogo se kontroliram kako ću ispisati komentar
svjesna da s druge strane monitora za svojom tipkovnicom
sjedi čovjek koji poput mene ima potrebu iskazati se u punom smislu te riječi...
moj respect svima...
jednom bloger uvijek bloger...slažete li se?
mene ovo podsjeća na blog. hr
mnogo različitosti na jednom mjestu
šarolikost ljepote. za svakog mjesta ima
fotka: moja
***
jučer je ovaj blog imao 289 posjetitelja
toliko puta pišem h v a l a
...u napuklinama osunčanih slika,
srca svilena
uspomene tihuju
i priznanje da ga je voljela,
pod otiračem je ostavila
pred vratima
iza kojih je stolovala
lj u b a v
....tamo gdje pjevaju vinogradi
tamo gdje spavaju suncokreti
tamo gdje su se vrbe
utopile u tuzi
ugasio se plamen riječi
kojima ga je životom žeđala...
***
...u razbacanim slovima
ćuti spajalice mostove,
lijane poveznice, riječi neispisane
u smajlićima ostavljenim iz navike
u trenutku sve postaje
p o e z i j a
sve postaje voljenje
iz sna i nestvarja svjedočanstvo trenutka
kad je srce ostavila
na obzorju
jedne pjesme
pučinom reale vjekuje san
njezina ga čežnja traži
u val se pretvara
mreškajući se u
željama...
kaže slika mojega fejs amigosa
da je zemlja istrijanska tvrda ma rodna
samo ako imaš na rukama žuljeve
radišan, vrijedan, pedantan, marljiv
njegov vinograd je svake godine ovakav
neću mu ime otkriti
ali ga moram hvaliti...
čovik je čovik i pol
i delo i fotke njegovo su djelo...uživam....uživajte
fotka: moj fejs amigos
fotka: moj fejs amigos
uvijek sam se divila vrijednim ljudima
oni nisu kao ja...
ovaj mene čeka još od Nove godine
izgleda će dočekati sljedeću...
neka ga, meni ne smeta...baš mi je šik
fotka: moja
samo laganini, opušteno
trebala bih promijeniti ime na blogu
i zvati se FJAKITIĆ FJAKICA
pa kaže: bit će vina i pršutaaaaa....
Fjakitić Fjakica..ostaje kakva je bila
video snimila moja prijateljica na jednoj pjesničkoj večeri
Moja pjesma MOJ DIH pisana je na dijalektu...
uglazbio ju je, pjeva i svira na harmonici
kantautor F.K.
pjesma je svoju promociju doživjela
na Susretu harmonikaša Istre u Roču...
***
Pitali so me, ca je zome Istra.
Istra mi je mat, gruda tepla,
kantunić za dušo trudno
i mesto kede son besedo prvo rekla
.
Istra je naša Provansa
zume je prvi bačin i od amora romansa...
Istra je beseda i šlovek, od malvaziji polić
Istra je šparuga i tartuf, prelepi boškarin
i od noni stori žveljarin...
Istra je z vinen puna bukaleta i od Amora šajeta...
Istra je briškula i trešete i z ribami kašete...
Istra je balun tanac, sopela i meh, Istra je od dece smeh,
Istra je zome moja dižgracija,
moj dolor, moja suza, moj deštin
i moj dih...
***
manje poznate riječi: dih- dah;trudan- umoran
bačin- poljubac: žveljarin- budilica;
šajeta- strijela; dižgracija- nesreća
Biti na Krku, a ne posjetiti Čižiće, bio bi grijeh
to malo mjesto zna u posjetitelju probuditi radost
znatiželja ako te vodi
iz svakog skrivenog kutka Čižići nude ljepotu za nezaboravak
fotka: moja
nedaleko Čižića je Dobrinj
tu možeš utonuti u prošlost i
vratiti se svakodnevici , bogatiji za dubok i dojmljiv doživljaj
fotka: moja
fotka: moja
fotka: moja
kao suma sumarum, kao nešto što obilježavam kao poslasticu posta
su ŠURLICE...Čižićke...
sljubljene u gulašu prvoklasne teksture pamte se i mame okusom i mirisom
..za stolom čavrljanje, razgovor koji godi, kako i ne bi...svi guštaju
š u r l i c e...zovu me opet...teško je, ne znam hoću li odoljeti...
Kao strune mandoline napregnule se misli...
napisati o moru pjesmu, hoću
srce ju istisnuti mora jer ja sam sunce njegovim jedrima
jeka daleka u valovima, u morskom viru nespokoj
hoće duša da mi budna sanja
hoće maštom uroniti u duboke modrine
dok ja oblake tražim da o njih objesim snove
da mi duša u boji lavande spava,
da pjevam u žuboru vala
pjesmom žudim galeb biti
u svitanju jutra krila put neba raširiti
neka se bijeli pjenušac vala
kao snijeg sa maslinovih grana
val se smije, pjesmom val žubori
kao strune mandoline pišem pjesmu o nama
***
Treperimo u cvrkutu
u nabujaloj rijeci
samo smo
k
a
p
u moru beskraja
zaboravljeni
v
a
l
na starom kaputu
probušeni džep
ljubav usidrena
u plavetnilu uzdaha
u bezgraničnoj čežnji, utjehe i ufanja
zanijemiše sve kategorije čula
u smaragdnom smiraju uspavljujemo sunce
kanonade boli, srcu ures
u karijatidama zajedništva, mi smo svjetlosni trenutak
oku smo suza utjeha, istine plam
tihe nade jecaj skutren
dvije ruke u molitvu sklopljene pogledom u nebo povezane
dvije latice svilene, postojane
od nemila do nedraga na vjetrometini bitisanja razbacane
u bešćutnosti vremena neproživljene...
ovako svježe iz moje pećnice
usred ljeta ja šubarice nudim
to nema nigdje, samo kod mene malo lude
fotka: moja
U 20 sati na pulskom Forumu održat će se predstavljanje
tradicijske baštine u sklopu programa "Na ulicama i trgovima 2021."
U programu nastupaju članovi KUD-a Uljanik, svirači istarskih narodnih instrumenata
te pjesnici koji će govoriti svoje stihove na dijalektu kraja iz kojega dolaze.
Organizatori iz SAKUD-a Pula pozivaju: "Doživjet ćete
čaroliju pisane riječi i vidjeti bogatstvo narodnih nošnji
različitih krajeva uz zvukove roženica, miha, sopelice, svirala i tambura!"
Pokrovitelji programa su Grad Pula i Turistička zajednica Grada Pule.
idem ja ...u programu sam
čitat ću svoje stihove, melodije srca na dijalektu...
fotka: net planeta
dekoracija na stolu
kad sam imala promociju
naraFno,
created of @g@v@
Neumorni su
i to baš iznad mog malog raja
crtaju, pišu, paraju, ne brišu
samo rišu
šalju li mi poruku, pojma nemam
tek znam da naum im je ozbiljan...
fotka: moja
fotka: moja
fotka: moja
fotka: moja
da me boli brigica, nije baš tako
želim nebo... bistro... čisto...poput mora plavetno
da ga opjevati mogu onako kako mi duša išće
vi ne brinite, snaći ću se
već sam masku obukla:-)))))))))
fotka: net planeta
i tako sve bježeći od početka stigoh kraju
ostajte mi veseli u ovom danu
volite se i budite voljeni, i ja ću se nekako snaći
one koje volim voljet ću svakog dana sve više
one koji me ne vole, mogu me zavoljeti na rate
i znate što...boli me brigica
ako ne volite vi mene, volim ja vas
eto vam slike...da vidite kako sam lijepa...
procvjetala još nisam, ne žurim
samo jednom u životu cvjetam
onda venem, uvenem
i zbogom svjetiću
ja tako neću
želim sa vama biti dovijeka...:-)))))
...u uličici
moja tiha sjećanja
maslina ...Boginja...
***
...u osami sobe
rominjaju blagoslovi mojih djedova
nedostaju oni,
ona tu na dnu vrta uz kameni suhozid
svjedoči bezbrižnost, prošlost
kroz prozor gledam nataložene joj godine
granama miluje toplo ognjište
prvim korakom savladana prepreka
prvi padovi na kamenu dragom
prva ljubav u ozračju njezinog cvjetnog ugruška
prve hrpice nemira dok je ona cvjetala,
draguljica moja
njoj sam tajnu o tebi otkrila
sa mnom je udahnula prvi poljubac tvoj
njoj sam ispovijedala jadoboljke mladalačke
kad osjećala sam
gorkost i oporost
Danas mi se baš tako hoće...
smijem se, grijeh nije...
evo vam jedan sastav jednog osnovca
Pun ga je net...neka je...ja mu dajem 5
S o v a
Sova je ptica...Ona danju spava, a noću je potpuno slijepa, kao slijepi miš...
Pošto ja ne znam puno o sovama, pisaću o životinji koju znam...
To je, krava... Krava je sisavac... Ona ima šest strana: gornju, donju, lijevu
i desnu... Na zadnjoj strani je rep... Na kraju repa je jedna četka... Ona
služi da se krava brani od muha, da ne bi upadale u mlijeko... Mlijeko visi
ispod krave... Na prednjoj strani je glava, koja služi da na njoj rastu
rogovi... Rogovi služe da bi krava bola... Glava služi i da bi na nju
stala usta... Krava jede malo, jer ono što pojede, jede dva puta... Usta
služe i da bi krava mukala... Ako ne muče, onda su joj usta puna...
Muška krava je vo... Vo nije sisavac...
Meni još uvijek nije jasno kako se dobiva mlijeko.
***
tako razmišlja dječja glavica...detalje primjećuje, bilježi
misaoni tijek nije upitan...dijete nije predalo prazan papir, snašlo se
a što bi reklo za ovu krasoticu životinju, ne znam
tek znam da je mene oduševila...( poslao mi ju je Google...)
fotka: net. planeta
gremo na picigin...reče Google i uteče.:-))
fotka: net. planeta
znaju Istrijani što je svježe a što živo :-))))))))))))))))
*** Freškeca. ( svježina)..
- Toni, ca so ti freške te ribi?
- Ca ne vidiš da so još žive?
- I moja Marija je još živa, ma ni više freška!!!
***
Idem se sada malo uozbiljiti...
ostavljam vam pogačice od lisnatog tijesta
sinoć pečene
neka vam se nađu...
Pjesnici su
čarobnjaci, vilenjaci,
svugdje ih možeš naći...
neumorne su lutalice
u rosi jutarnjoj umivaju cvijet
zrakom sunca miluju svijet...
noćobdije su pjesnici
s mjesecom i zvijezdama se druže
danju sanjalice svoje snove žive...
želiš li pjesnike sresti
srest ćeš ih u vjetru
s njim se igraju,
u djevojačkoj kosi snivaju
rasprše se u tisuću riječi
pa njima ukrašavaju svijet...
u šapatu kiše pjesnike ćeš naći
u listu jesenjem riječi njihove šušte
zimi pahulji toplinu daju
s proljećem prvim u riječima cvrkuću...
čitajte riječi njihove
u stih, nisku bisera nizane
u svakom se krije ljepota
od njih svijaju pjesmu,
širom otvaraju vrata srca
na dlanu dušu poklanjaju...
...spreman poklon za one koji vole moje stihove
i koji će ih slušati
na Forumu u Puli.... ( idući tjedan )
kreacija i fotka: moje
Na Krku, u Krku
mjesto za kava pauzu
fotka: moja
slobodna kreacija....
na moj način
fotka: moja
gastropoezija iz moje kuhinje
rižoto sa šampinjonima
fotka: moja
punjene lignje, spremne za dalju obradu
čeka ih pećnica, u društvu s krumpirom, preliveni domaćom šalšom i malvazijom
u slast...spremljeni na ovaj način meni su PRIMA!
fotka: net planeta
...slušati pjesmu u sebi,
cvrkutati radost,
pisati srcem
i biti tužan i biti sretan u isti čas
ne govoriti nikome
koliko je snažna vatra koju nosiš u sebi
i kojom snagom iz tebe sukljaju čudesne rime
čuješ li pjesmu visokih gora, povrh plavog mora
zapletenu u snovima
sanjaš li dugu, čekaš li osmijeh jutra
bespućima nade lutam
riječi prolivam na papiru
za usud svoj, za plovidbu liticama jutra
dok u sjećanjima lebdim ružičastim sutonima
suosjećam s vjetrom u granama
na zaleđenoj cesti šutnje skriven tugaljiv san
***
Piši mi kartulinicu,
smiraj duše poželi
nek zanjišu serenade,
zaustavi vrijeme
za kapljicu kristalne sreće...
Ljudi moji ljeto je, sa mnom nešto nije u redu
moje malo selo se ljeti preobrazi u
apartmansko naselje visoke kategorije
njime tumaraju neki ljudi, čast svakome
ali...ali...iskrena ću biti, u mojoj glavi
komešaju se neke čudne misli
Tu preko puta, kod susjede,
već petu godinu gledam iste face
mimoilazimo se autima, dijelimo put
na istu tržnicu idemo, srećemo se u Plodinama
u Lidlu čekaju red sa punom kutijom vode i piva
E viva la piva!
Mene su moji stari učili da je kulturno pozdraviti
i srdačno KLIMOGLAVITI
s njima takvima možeš samo na most
gdje se sreću dva ovna tvrdoglava
i ne mogu se dogovoriti
tko će prvi pozdraviti pa oba padnu u rijeku...
kad kavicu u svom kutku guštam,
eno njih pod njihovim suncobranom
mladi, zdravi, hvala Bogu ništa im ne fali
rade cijelu godinu, neka ljeto odmaraju
sve razumijem ali nedostatak
klimoglava nikako...ubi me eto, takva sam
jednog dana film mi pukne, ljudski je zar ne?
pivce im na stolu, razgovaraju pa se i posvađaju... razumijem,
nisam ja iz stoljeća petnaestog
skupim hrabrost, mahnem uz osmijeh
viknem iz petnih žila:
guten Nachmittag, buon pomeriggio, good afternoon, dobar dan,
kad eto ti vraga: susjeda na mene
kao puška odapeta: ca si se zmutila, ponorela
ca zijaš, pusti ljudi neka gode našo beleco...
znate ca: se je šlo na ocat
ni ljudi i vreme ne moreš poznat, ma ne moreš ni kambjat
ako hi rojena mat ni navadila da za pozdravit
ne tribaju ni dolari, ni eJuri ni kunice siromaškice
i iskreno ću vam reći:ni susjeda me nije pozdravila
rekla sam joj da je i ona baš smotana kao šlapa...
eto baš....:-))))
***
... ljudi moji,
selo mi se je
zaštupidalo...
domoće cut ni...
se neki FUREŠTI, ŠTRONCI
po klancićah paseđojo,
goli i bosi...siromahi...
hlihetojo se, gonajo,
vrah besedo ne kapin
a targa njin je
od DOJČELANDA,
od NORDELANDA,
jeni so rekli da so
od JUNAJTEDKINDOMA
a drugi da so prišli
od HUNGARETA...
tu i tamo
kakof TALJON,
ljudi moji dragi
se u semu
sako lone bolje ...
ma ben,
samo neka mi
smokvi ne tico
ošto ćo
cut
ramancino ...
Manje poznate riječi: zaštupidalo- poblesavilo; furešti, štronci- turisti, stranci;
klancić- uski putić; paseđojo- šetaju; hlihetojo- smijulje se; gonajo- govore;
ne kapin- ne razumijem; targa_ registarska tablica; tico- diraju; ramancina- lekcija o lijepom ponašanju
Je li me netko tražio?
ako jeste ok je...ako nije neka nije
ja sam sebe tražila, ja sam se i našla
svugdje me je bilo, svašta mi se snilo
sad uživam blogodemokraciju, pa kome drago, kome kriFo
sto me budalazija snašlo, jer sam ja tako htjela
pa ljeto je... E viva !
fotka: na moj način, moja
Odnio me ovaj motor do Limskog kanala
jer sam se jednim Talijanom posvađala
Rekao je da je moja Istra je mala, ali rekao i da srcu mu je draga
ne mogoh izdržati, velim sebi: forši je u pravu
kad me huja prošla, u oštrigama sam zapela i nije mi kriFo, baš
fotka: moja
vratila sam se doma sva happy
garažu generalku sredila, avanturu motorku opravdala
fotka: moja
onaj tko je ovu vatru potpalio
čast mu svaka, kaže bit će grilata
bez po muke obećala sam mu da ću ga zaprositi,
takav može biti za moju kuću.....:-)))))
fotka: moja
O čemu li čavrljaju
da mi je znati...
možda pjenu morsku dozivaju
možda galeba pozdravljaju
možda se školjci raduju
možda ljubav snivaju
a možda mene ogovaraju...
jedan tugu skriva
drugi se čudi i snebiva
onaj tamo se pak grohotom smije
nijednome od njih dosadno nije...
.
fotka: besjeda moja, fotka tamo sa neke net planete
i tako, kako to obično biva
sve bježeći od početka i motora
stigoh do kraja i nešto zaboravila
još da mi je samo znati
zašto sam je vezala, i što je to što ne smijem zaboraviti
bio bi dan ljepši i od samoga sebe
nema veze..ljeto je, fjakica je, laganini, opušteno samo,
vratit će se memorija kad jesen dođe amo a malo i vama tamo...
Blogodame i blogogospodo
ova sa bloga @g@v@ " S CRTOM"
za druge se udarnički naradila
za sebe samo mrvicu
ljeto je zasluženo, sad će se @g@v@ "S CRTOM"
pustiti malo s lanca i guštati ljeto punim plućima...:-))
posjetila sam vinariju na pitomom brežuljku središnjeg dijela srcolikog mi poluotoka
koja je istarsko vino visoke kvalitete obilježila mojim stihovima...( molim tu podvuci s DVIJE CRTE)
to se zove ponos i zahvalnost...dobro je, pohvalila me usta moja
fotka: moja
Ljeto je, krostatica od sira i jabuka godi više nego uhu šamar....:-))))))
ponudila sam je mom društvu iz zbornice koji svoju "S CRTOM" nikad ne zaboravljaju
fotka: moja
Buzara od dagnji...čitaj od PEDOĆI
mojima iz zbornice došla je u vrijeme
kad su se ocjene zaključivale...
( pa neće valjda moje društvo raditi gladno )
fotka: moja
Jedna rožica na stolu, druga u frižideru, znala sam ja da će oni tražiti repete...
rožica je od bakalara na bijelo, bruscheta i maslina
bila sam presretna što su mi došli, znam ja doći će mi opet
bakalar sam mlatila sama, nije mi žao
bruschete sam kupila, a masline sam dobila u vinariji koja osim vina proizvodi i maslinovo ulje
fotka: moja
za kraj skuhala sam kavicu, da je mogu vama ponuditi
živi, zdravi i veseli mi bili, u ljetu uživali
bilo kome praFo ili kriFo
ja ću u ovoj blogodemokraciji uživati
jer mi je tako jednom prilikom poželio naš admin...
tri zvjezdice specijalice za admina * * *
eto, tako je to kod mene, snađem se ja, nekad bolje nekad nikako...:-))))
fotka: moja
***
Ako je ova @g@v@ " S CRTOM" napisala bezvezan post, ne brigaj brigicu
opusti se i složi puzlu:
... riječi, mudro odabrane riječi, trebam
cvijeće koje mislima zovem,
ružu trebam mirisnu i prisutnost tvoju,
snove u krošnji nutrine,
tebe u pjesmi, skrivenog trebam
pjesmu gromovitu
od koje će kipovi zaplesati,
zvijezde u srcima zaljubljenih žuboriti
poeziju, čarobnicu u kojoj će
beton boli sagorjeti,
emocije u nisku bisera nizati
dugi promijeniti boje
poeziju plama trebam
stihove koje ću kroz prste
poput krunice brojiti
miljenicu tugu u tišini grliti,
sudbinom se igrati,
iz ponora grla vrištati
bez riječi stihovati,
po glasovirskoj tipki s koje će
zvuk odzvanjati
uspavankom kojom ću te
zauvijek ispratiti
*** Moja pjesma MOJ DIH pisana je na dijalektu...
uglazbio ju je, pjeva i svira na harmonici
kantautor F.K.
pjesma je svoju promociju doživjela
na Susretu harmonikaša Istre u Roču...
***
Pitali so me, ca je zome Istra.
Istra mi je mat, gruda tepla,
kantunić za dušo trudno
i mesto kede son besedo prvo rekla
.
Istra je naša Provansa
zume je prvi bačin i od amora romansa...
fotka :moja
Istra je beseda i šlovek, od malvaziji polić
Istra je šparuga i tartuf, prelepi boškarin
i od noni stori žveljarin...
Istra je z vinen puna bukaleta i od Amora šajeta...
Istra je briškula i trešete i z ribami kašete...
fotka: moja
Istra je balun tanac, sopela i meh, Istra je od dece smeh,
Istra je zome moja dižgracija,
moj dolor, moja suza, moj deštin
i moj dih...
***
manje poznate riječi: dih- dah;trudan- umoran
bačin- poljubac: žveljarin- budilica;
šajeta- strijela; dižgracija- nesreća
Pjesmu proljeća da ti napišem, poželio si
govorio da venama tvojim tečem,
na mrtvim zidovima
grafitima život sam crtala
onakav kakav nam nije bio suđen
najljepše cvrkute u burama mrzlim smo slušali
kiše i nevere u poljupce nizali
ritmom tišine plesali
oblake razgrtali
mjesečevo svjetlo u tminama tražili
slastima se častili
kako da ti pjesmu proljeća pišem
kad nas život volio nije
prigrlili smo ga baš tatvog kakav jeste,
baš njemu za inat
palili smo vatre, gasili ih na svilenom jastuku
jedno drugome se davali
obećavali nismo ništa
***
na obali naše rmladosti sada ti pjesmu ljeta pišem
svilenog jastuka nema, oštra hrid nam je postelja
muzika srca poznata je
varamo suze neprolivene,
da se ne poznajemo, varamo ljude
na obali tužnih mornara
sebe prevariti ne možemo.
Šest školskih sati korisno uloženog vremena
radim tempom udarnika...
evo mene u on line radionici S notesom u ruci - kako se piše dobar putopis
voditelj vrstan
( T. Šovagović) u organizaciji Hrvatskog sabora kulture
vrijedilo je
fotka: moja
*** U međuvremenu je tiskan zajednički Zbornik radova na temu karnevala,
do sada neobrađena tema, neobjavljena u tom obliku
promovira se riječki karneval
događanja i tradicija kraja kojeg zavičajem zovem
*** S nestrpljenjem čekam Zbornik nagrađenih radova
u nakladi Hrvatskog sabora kulture
u njemu su pohranjene tri moje nagrađene pjesme
*** Uređujem zbirku radova ( priče i autohtoni gastronomskli recepti s našeg ognjišta
javni poziv je objavljen, ja već radim na materijalima koji pristižu
fotka: moja
ima toga još i još
radujem se uspjehu svakog autora,
počašćena što sam dio njihovog rasta...
*** Usput budi rečeno povjerena mi je monografija
to će biti bal nad balovima
naslovnica u koži, ilustracije u noble izdanju
autor, respektabilno ime
promocija na europskoj razini
moderatorica u brokatnoj krinolini
tamo negdje gdje se rodila priča
o Romeu i Juliji....
da se opet rodim radila bih ovo sve istim žarom....