fotka: net planeta
...slušati pjesmu u sebi,
cvrkutati radost,
pisati srcem
i biti tužan i biti sretan u isti čas
ne govoriti nikome
koliko je snažna vatra koju nosiš u sebi
i kojom snagom iz tebe sukljaju čudesne rime
čuješ li pjesmu visokih gora, povrh plavog mora
zapletenu u snovima
sanjaš li dugu, čekaš li osmijeh jutra
bespućima nade lutam
riječi prolivam na papiru
za usud svoj, za plovidbu liticama jutra
dok u sjećanjima lebdim ružičastim sutonima
suosjećam s vjetrom u granama
na zaleđenoj cesti šutnje skriven tugaljiv san
***
Piši mi kartulinicu,
smiraj duše poželi
nek zanjišu serenade,
zaustavi vrijeme
za kapljicu kristalne sreće...
