Ogrnuta svilenim ogrtačem

...u rosi zaiskrilo jutro u granama se cvrkut razigrao... *** klizi olovka praznim papirom stih čitak, opijajući, iskričav otkriva kraljicu ogrnutu svilenim ogrtačem satkanim od riječi... iza brokatnih zavjesa unutarnjeg bića sakrila je sebe ispod trepavica budna sanja, stihuje ljubav i budućnosti otvara putove ponekad se čini dalekom i nedokučivom, ponekad je bliska toliko da se s njom lako poistovjećujem... mudro vođena životnim iskustvom, rafiniranim odsjajem duše njezin stih dugo treperi cijelim bićem ... ona razgrće olovne teške oblake složenih životnih situacija ona ne voli jeftin kič, mudro ali tiho slijedi svoje snove, diskretno selektira sve bure koje fijuču oko srca, na sunce prostire zrno po zrno, more emocija razlijeva kap po kap... ona je neimar, znatiželjna, odvažna i hrabra, pjesničke pletenice niže u svojoj samozatajnosti nalazi moduse kojima podsjeća da je ljubav svevremenska.... (rekao je jedan N.N. za jednu M.M. da bez stiha ona nije ona, a on bez nje nije on... fotka: dobila sam je u inbox

- 08:30 -

Komentari (11) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.