|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
02.07.2021., petak
Pjesma ljeta
Pjesmu proljeća da ti napišem, poželio si
govorio da venama tvojim tečem,
na mrtvim zidovima
grafitima život sam crtala
onakav kakav nam nije bio suđen
najljepše cvrkute u burama mrzlim smo slušali
kiše i nevere u poljupce nizali
ritmom tišine plesali
oblake razgrtali
mjesečevo svjetlo u tminama tražili
slastima se častili
kako da ti pjesmu proljeća pišem
kad nas život volio nije
prigrlili smo ga baš tatvog kakav jeste,
baš njemu za inat
palili smo vatre, gasili ih na svilenom jastuku
jedno drugome se davali
obećavali nismo ništa
***
na obali naše rmladosti sada ti pjesmu ljeta pišem
svilenog jastuka nema, oštra hrid nam je postelja
muzika srca poznata je
varamo suze neprolivene,
da se ne poznajemo, varamo ljude
na obali tužnih mornara
sebe prevariti ne možemo.
ilustracija: net planeta
|
- 09:45 -
Komentari (9) -
|
|
