Pjesma ljeta

Pjesmu proljeća da ti napišem, poželio si govorio da venama tvojim tečem, na mrtvim zidovima grafitima život sam crtala onakav kakav nam nije bio suđen najljepše cvrkute u burama mrzlim smo slušali kiše i nevere u poljupce nizali ritmom tišine plesali oblake razgrtali mjesečevo svjetlo u tminama tražili slastima se častili kako da ti pjesmu proljeća pišem kad nas život volio nije prigrlili smo ga baš tatvog kakav jeste, baš njemu za inat palili smo vatre, gasili ih na svilenom jastuku jedno drugome se davali obećavali nismo ništa *** na obali naše rmladosti sada ti pjesmu ljeta pišem svilenog jastuka nema, oštra hrid nam je postelja muzika srca poznata je varamo suze neprolivene, da se ne poznajemo, varamo ljude na obali tužnih mornara sebe prevariti ne možemo. ilustracija: net planeta

- 09:45 -

Komentari (9) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.