Uvijek sam tvrdila i sad tvrdim da ja nisam niti mogu ikad biti NEUROZNA
jutros se potvrdilo ono, nikad ne reci nikad...
ukratko, zoru sam jutros zorila u Medveji...
iz inata moju stijenu zamijenila drugom,
gdje me nitko ne poznaje, gdje me nitko ne zaustavlja, gdje me nitko ništa ne pita
sama sa sobom, puna sebe, svojeg mira i medvejskog mora
disala mi duša, zrak je bio samo moj...
stijena mi je ukazala dobrodošlicu, naoko je ista kao ona u mojoj vali ali ipak nije ista i nije moja...
uzurpirala sam je jutros pa neka kažu da sam svakakva nekakva nikakva...boli me brigica
u pauzi meditiranja, u pauzi između zarona, brčkanja, i plivanja
poželih zaviriti u ovu našu blog.hr oazu
probaj ovako, probaj onako, nikako se konektirati...
i normalno, ljudski je biti NEUROZAN, zar nije...
pomislih da sam možda kažnjena jer sam jučer otišla
u kozmetički salon i tamo napravila kaos...
mojim komentatorima su skakali prozori i vjeruijem da su mi sve po spisku nabrajali
nema Feze...vratila sma se mojem doma, i znate što ...
iz moje vale nikuda
sa moje stijene nikada
ne mogu, ne želim i neću biti NEUROZNA ...
e tako to...
ostajte mi zdravo veselo...
napišite da li vam još kod mene skaču prozori, želuzine, roletne, vrata
ili možete konačno komentirati bez problema
pomoći će meni dobri ljudi, nije da nije
kako bi komentiranje bilo bez problema, kao prije...
srce sam nacrtala za sve vas...
iz tehnikčih razloga, ovaj blog ide u redizajn
jer uznemirava meni drage ljude....brkune i smetnje
moram konačno riješiti...hvala na razumijevanju
fotka: moja
|