U valovima jeka daleka

Kao strune mandoline napregnule se misli... napisati o moru pjesmu, hoću srce ju istisnuti mora jer ja sam sunce njegovim jedrima jeka daleka u valovima, u morskom viru nespokoj hoće duša da mi budna sanja hoće maštom uroniti u duboke modrine dok ja oblake tražim da o njih objesim snove da mi duša u boji lavande spava, da pjevam u žuboru vala pjesmom žudim galeb biti u svitanju jutra krila put neba raširiti neka se bijeli pjenušac vala kao snijeg sa maslinovih grana val se smije, pjesmom val žubori kao strune mandoline pišem pjesmu o nama *** Treperimo u cvrkutu u nabujaloj rijeci samo smo k a p u moru beskraja zaboravljeni v a l na starom kaputu probušeni džep ljubav usidrena u plavetnilu uzdaha u bezgraničnoj čežnji, utjehe i ufanja zanijemiše sve kategorije čula u smaragdnom smiraju uspavljujemo sunce kanonade boli, srcu ures u karijatidama zajedništva, mi smo svjetlosni trenutak oku smo suza utjeha, istine plam tihe nade jecaj skutren dvije ruke u molitvu sklopljene pogledom u nebo povezane dvije latice svilene, postojane od nemila do nedraga na vjetrometini bitisanja razbacane u bešćutnosti vremena neproživljene... fotka: net planeta

- 08:24 -

Komentari (9) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.