Walking with Satie

ponedjeljak, 30.10.2006.

Ra glavom i bradom

Kao sam da se bog sunca
utjelovio ovaj tren, sjajiš tu preda mnom
od blještavila milanskih ulica i soba i klubova
koje si donio sa sobom i bocom votke.
Prošlo je već 15 sati od kad si poželio
znak za ostanak, dobio ga, pa zanemario.

Kao da se sam boga sunca utjelovio, sjajiš
i žališ za odlaskom.

Bole te brzojureći vlakovi i avioni,
ali votka priprema za spavanje
i žirafe su napokon dohvatljive
i podatne.

Jureće ulice kojima te vodim
ovu noć suhe su i paprene,
samo ovaj tren
jer sve je bolje već sutra,
u koje tonemo praćeni postorgazmičkim
lunarnim postrockom.

30.10.2006. u 23:22 • 18 Komentara • Print • #

četvrtak, 26.10.2006.

Ambijentalnost dana

Pucketanje u ušima prati ritam
čvorova kojima stežem
unakrsne meridijane
kako ne bih poželjela hodati
u pravcu tebe.
Ja sam samo ta koja
crta po platnu plavom bojom,
ta koja sniva duboke nemire
tamo gdje ih nema.
Dva čovjeka su i jedna žena
u borbi za prijestolje:
a ja sama - čekam.
Razlijevam se dokonim
pokretima preko ruba stranice
u kojoj natočkana je slika
dana. U njemu zujim
poznatu melodiju Almodavarovog filma;
zujim i pogađam:
ja sam ta koja traži ravnotežu
između dvaju polova u polju perunike.
Uzgajam je na potezu solar pleksus-krunska čakra.
Nadam se uspješnom urodu i zlatnoj žetvi.

26.10.2006. u 23:56 • 17 Komentara • Print • #

utorak, 24.10.2006.

un peu d'amour - little love one - mala ljubavna

Poprilično smo bili udaljeni,
dok smo bacali oblutke
u zaleđene oblake
koji su stršili iz naopakih krovova.
Nismo se usudili približiti
kako ne bismo zapeli trepavicama
jedno od drugo dok si seciramo
pokrete.
Neshvatiljivo je kako je lagano
držati te za ruku
kad si s moje strane oblaka.
Korjenito i nepokolebljivo
prijanjam za gromoglasnost
tuče koja je naša
dva srca jer kucaju kao jedno.

Razlomljena na istok-zapad-jug
kao skica za flamengo.

24.10.2006. u 23:15 • 20 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 23.10.2006.

Cosa ti amo

u nastanku: mraka i kasnosti
grijem riječi na upaljaču želja
povlačim konce onog što mi ostavljaš
pored glave prije nego se probudim.
Hodam u snu, gradim kamenjar
ispod kojeg plaze tratinčice
tog dana, tog jutra,
pored glave prije nego se probudim
pokušavam ti reći riječi
koje grijem na upaljaču želja,
smrznute od hladnoće
udaljene od Etne i mene, tebe.

Budim se, vrtlarskim pokretima
kidam ono što mi ostavljaš pored glave
grčevito se boreći da ne propustim dan.

U njemu jedan je zvuk kojeg žvačem
bez prestanka i kuća s ormarom

u kojem skriveni smo - školjka!

23.10.2006. u 23:52 • 20 Komentara • Print • #

petak, 20.10.2006.

Eutektik-a

Probudila sam se kao Frida Kahlo
naslonjena na plavi zid skupljenih obrva
sam gledala držeći se za prsa
u daljinu gdje počinješ ti Diego
gdje prestaje svaki razlog
i željezno srce kuca
a iz utrobe nestaje crveno i oblo sutra
koje crtam i žudim uhvatiti
svaki ciklus novog početka
naslonjena na plavi zid
s osmijehom gladna probavljam
zadnje ostatke zvijezda
prije nego odluče
da me udari autobus
prije nego odlučim da me slikaju
bez pitanja klavirskim tipkam
koje pritišćem
prije nego odluče ponovno oduzeti
mi crveno i oblo srce moje utrobe
jer obojat ću se u plavo
da more koje iz mene teče postane nevidljivo

Probudila sam se kao Frida Kahlo-osuarij
luminiranog dana i neopipljive noći
u kojem svira piano koncert za gorostasne oči
buduće istine

osuarij (kosturnica)

20.10.2006. u 23:43 • 22 Komentara • Print • #

četvrtak, 19.10.2006.

Triptih +1 +1

Jesen katkad miriše na proljeće.
Sve je puno leptirica, sunca
i osjećaja da mi je dobro, baš dobro!

...

U raskoraku što bih poželjeti još mogla,
osim da si negdje tu, bliže!

....

Udaljenosti nas zbližavaju,
a mi se trsimo ko trs loze
da grozdovi postanu slatki
i spremni za tiještenje.

...

Ubiše me noćašnja slatkorječivost,
vrijeme je za spavanje....

19.10.2006. u 23:59 • 12 Komentara • Print • #

srijeda, 18.10.2006.

Aj bet ši luks gud on dens flor

Na plesnom podiju nalikujem
sebi iz paralelnog svemira
u kojem plutam, slobodna od tijela
koje sputava (misli, želja).
Trzam se i bacam udove u zakutke.
Zatvorenih očiju kidam fluidnost
međuprostora na komadiće
i nastojim biti samo točka.
U njoj ne postoji ništa-
samo svijest da je svijet
igralište, a moj zadatak igra.

18.10.2006. u 09:11 • 30 Komentara • Print • #

nedjelja, 08.10.2006.

Jazzybiza

Gazi po meni sintetičkim pokretima
kukcolikost tame. Sasvim očekivano
mi se prikrada, ali nije više, nije,
kao nekad, ne ispunjava me
njezina baršunasta opojnost, ne više, ne kao
u vremenima u kojima označavali smo
zemlju kao svoju.
Zasićeno je tijelo.
I nema više ushita koji je tjerao
na proždrljivost.
I nije ovo osveta za okus
samoće u onim trenucima kad iznemoglost
preuzme tron.
Ne gledaj na to tako, kao na odlazak.
Ili purpurnost duda kojeg smo posijekli,
već kao na mozaik u kojem
ti si najsjanija od svih boja.

08.10.2006. u 23:59 • 40 Komentara • Print • #

petak, 06.10.2006.

Sibila rules

Osjećam se kao Sibila.
Živim u uvjerenju da mogu, da želim
više od onog što si nudim za doručak
dok si spravljam tost s maslom
u kojem pršte kolesteroli
za nejakost dana koji slijedi.

Osjećam se kao Sibila,
i znam da bih donijela
odluku jednaku njenoj
i borila se, krvava sa zidovima,
dok me tuku na podu, i
ja bih se ustala, kao Sibila.

A onda bih odlučila ispravno,
iza svog zaštićenog stakla
da je bolje biti razuman
i skočiti s padobranom.

06.10.2006. u 22:31 • 31 Komentara • Print • #

srijeda, 04.10.2006.

Lorem Ipsum

Nevjerojatna je lakoća kojom se možemo prepustiti
sjeti. Lakoća jednaka bacakanju valova o stijene dok puše jugo.
Sjetila sam se koliko sam bila drugačija, pisala drugačije ovdje, a opet
kao da se ništa nije promijenilo. Jedina konstantan je samo to vječito nastojanje
da se promijenim, to moje vječito tjeranje samu sebe na promjenu-tako dosadno
i predvidljivo.

Sjetila sam se početka- Lorem Ipsum kao tijelo mojih tekstova
u kojima su sadržene okamenjene emocije u danima koji su prošli.

Djetinstvo moga bloga, čini se tako dalekim. Ljudi iz tog razoblja
nepoznatim..Svjesna sam podložnosti mijena...virtualnosti sjećanja,
svjesna sam, ali nekad jednostavno otvorim ta vrata, i gledam.

Samo gledam. Ništa više!

04.10.2006. u 23:51 • 13 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>