Poprilično smo bili udaljeni,
dok smo bacali oblutke
u zaleđene oblake
koji su stršili iz naopakih krovova.
Nismo se usudili približiti
kako ne bismo zapeli trepavicama
jedno od drugo dok si seciramo
pokrete.
Neshvatiljivo je kako je lagano
držati te za ruku
kad si s moje strane oblaka.
Korjenito i nepokolebljivo
prijanjam za gromoglasnost
tuče koja je naša
dva srca jer kucaju kao jedno.
Razlomljena na istok-zapad-jug
kao skica za flamengo.
Post je objavljen 24.10.2006. u 23:15 sati.