u nastanku: mraka i kasnosti
grijem riječi na upaljaču želja
povlačim konce onog što mi ostavljaš
pored glave prije nego se probudim.
Hodam u snu, gradim kamenjar
ispod kojeg plaze tratinčice
tog dana, tog jutra,
pored glave prije nego se probudim
pokušavam ti reći riječi
koje grijem na upaljaču želja,
smrznute od hladnoće
udaljene od Etne i mene, tebe.
Budim se, vrtlarskim pokretima
kidam ono što mi ostavljaš pored glave
grčevito se boreći da ne propustim dan.
U njemu jedan je zvuk kojeg žvačem
bez prestanka i kuća s ormarom
u kojem skriveni smo - školjka!
Post je objavljen 23.10.2006. u 23:52 sati.