Na plesnom podiju nalikujem
sebi iz paralelnog svemira
u kojem plutam, slobodna od tijela
koje sputava (misli, želja).
Trzam se i bacam udove u zakutke.
Zatvorenih očiju kidam fluidnost
međuprostora na komadiće
i nastojim biti samo točka.
U njoj ne postoji ništa-
samo svijest da je svijet
igralište, a moj zadatak igra.
Post je objavljen 18.10.2006. u 09:11 sati.