Osjećam se kao Sibila.
Živim u uvjerenju da mogu, da želim
više od onog što si nudim za doručak
dok si spravljam tost s maslom
u kojem pršte kolesteroli
za nejakost dana koji slijedi.
Osjećam se kao Sibila,
i znam da bih donijela
odluku jednaku njenoj
i borila se, krvava sa zidovima,
dok me tuku na podu, i
ja bih se ustala, kao Sibila.
A onda bih odlučila ispravno,
iza svog zaštićenog stakla
da je bolje biti razuman
i skočiti s padobranom.
Post je objavljen 06.10.2006. u 22:31 sati.