Nevjerojatna je lakoća kojom se možemo prepustiti
sjeti. Lakoća jednaka bacakanju valova o stijene dok puše jugo.
Sjetila sam se koliko sam bila drugačija, pisala drugačije ovdje, a opet
kao da se ništa nije promijenilo. Jedina konstantan je samo to vječito nastojanje
da se promijenim, to moje vječito tjeranje samu sebe na promjenu-tako dosadno
i predvidljivo.
Sjetila sam se početka- Lorem Ipsum kao tijelo mojih tekstova
u kojima su sadržene okamenjene emocije u danima koji su prošli.
Djetinstvo moga bloga, čini se tako dalekim. Ljudi iz tog razoblja
nepoznatim..Svjesna sam podložnosti mijena...virtualnosti sjećanja,
svjesna sam, ali nekad jednostavno otvorim ta vrata, i gledam.
Samo gledam. Ništa više!
Post je objavljen 04.10.2006. u 23:51 sati.