Kao sam da se bog sunca
utjelovio ovaj tren, sjajiš tu preda mnom
od blještavila milanskih ulica i soba i klubova
koje si donio sa sobom i bocom votke.
Prošlo je već 15 sati od kad si poželio
znak za ostanak, dobio ga, pa zanemario.
Kao da se sam boga sunca utjelovio, sjajiš
i žališ za odlaskom.
Bole te brzojureći vlakovi i avioni,
ali votka priprema za spavanje
i žirafe su napokon dohvatljive
i podatne.
Jureće ulice kojima te vodim
ovu noć suhe su i paprene,
samo ovaj tren
jer sve je bolje već sutra,
u koje tonemo praćeni postorgazmičkim
lunarnim postrockom.
Post je objavljen 30.10.2006. u 23:22 sati.