Blog.hr

cool

sri

01/26

Tko se boji lika još.....tri za groš, tri za groš....

luki2.blog.hr

Danas sam konačno uspjela. Otišla sam u Scenoteku, pogledati predstavu po motivima knjige Julijane Matanović "Tko se boji lika još". Bolju predstavu odavno nisam pogledala. I to ne samo u zadnje vrijeme.
Julijana se osudila napisati nešto, što potpuno izlazi iz profesorskog diskursa. I gle čuda, osudila se dati priču svakom svom liku kojega je izabrala - iz povijesti hrvatske književnosti.
Likovi su se, izgleda, oteli kontroli i počeli se sami predstavljati i objašnjavati tko su. I zašto su baš takvi.
Tako i u predstavi, a i prikladno ukomponirani u reality show "Tvoj lik zvuči poznato", petero ljudi dobije od kola sreće zadatak i svatko treba obraditi po jedan lik iz književnosti koje mu dodijeli kolo sreće. Divni likovi (recimo Alkar) i još bolje interpretacije.
Predstava je napravljena sa glumcima i glumicama iz Novog života, u kojem su okupljene slijepe i slabovidne osobe. Mario Kovač, redatelj, je točno u srž pogodio način na koji treba prezentirati Julijaninu knjigu, ali je ujedno uzeo i slobodu osmišljavanja likova uz pomoć glumaca, koji su pravo otkriće. Profesionalni i marljivi. Talentirani. Pametni. Ponekad instinktivni. Puni ljubavi za ono što rade. I najvažnije- ne boje se ničega. Pogotovo ne izazova.
I "reklame" koje se pojavljuju na platnu nakon svakog glumca/lika, savršeno su osmišljene...
Bravo Julijana, bravo Mario i Ana Prolić (adaptacija, dramaturgija i rezija). Bravo za sve glumce. Mario Kovač je u ovom slučaju u dvostrukoj ulozi i glumac, voditelj reality showa.
Ovakve predstave bih mogla gledati svakodnevno.
Još sam srela i prijateljicu iz knjižnog kluba!

Ovu bi predstavu vrijedilo "vidjeti" i na filmskom platnu.

Da bar nabrojim divne glumce: Ružica Domić Lalović, Kristina Krsnik, Danijela Vidas, Igor Kučević, Vojin Perić, Mario Kovač.

Moje fotke...

Ljubim vas!

ned

01/26

ZEN TIGAR (priča) - X dio

whiskybar.blog.hr

Zen Tigar koani

O problemima

Pročulo se kako je Zen Tigar namudrije biće na svijetu. Ljudi u dilemama, nedoumicama i neznanju odlažiše Zen Tigru po rješenje svojih problema.
Visoki ljudi, mali ljudi, snažni i slabi podjednako nosaše Zen Tigru svoje breme.
Nikada ih više nitko vidio nije. Nema više problema.

"Život Zen Tigra – prošireno izdanje", kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 32, Zarathustra press, Perzepolis 321. BC

O putu i mislima

"Tko traži put, taj gubi put. Jednako tome; Tko traži misao, gubi misao!" ispravno zaključi Zen Tigar te nastavi:
"Tako ja znam tražiti misao, pa shvatim kako mi ništa nije na pameti ili budu stvari koje nisu dostojne mene, Zen Tigra!"
Legne na stijenu kraj potoka, uroni jednu šapu u vodu te ispravno zaključi: "Ovo je jedna meta misao. Misao o misli. Dakle spremimo se za jedan metafizički dan. Još sam nešto htio..."

"Život Zen Tigra – prošireno izdanje", kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 12, Zarathustra press, Perzepolis 321.

O smrti

Uzoholio se jedan Pseudologoi. Zapamćen je u ljetopisima kao Epikur.
Pričali su o njemu ljudi kako nikada svijetom nije takav govornik kročio.
"Od laži stvara istinu od istine laž." govorilo se na tržnicama i olimpijskim igrama.
"Ljudi, radi njegovih riječi, prestaju vjerovati svojim očima i ušima, a počinju gledati i slušati sa Epikurovim argumentima." tvrdili su.
Ljudi su počeli vjerovati, potaknuti samim Epikurom, kako mu niti Zen Tigar u mudrosti ne može parirati.
Oholi Pseudologoi je na kraju sam sebe u to uvjerio i otišao do Zen Tigra kako bi mu riječima uspio dokazati jednom za svagda da je Epikur, a ne Zen Tigar, najmudrije biće na cijeloj kreaciji.
Kada je došao do Zen Tigra, namjeravao je raspravu započeti lagano. Elegantnim verbalnim trikom o strahu od smrti.
"Čega se bojati kada nas neće biti, a dok nas ima, smrti nema." pripremao se Epikur.
Tako je stigao ispred Zen Tigra što ležaše na svojoj stijeni i čitaše Hermesa Trismegistosa.
Epikur se prestraši kada je vidio velikog Zen Tigra, ali ipak skupi hrabrosti, nakašlje se, namjesti svoju poludugu crnu kosu i progovori:
"Zen Tigre, svi kažu kako si ti najmudriji na svijetu i ja to poštujem. Ali od nedavno se pročulo po Anatoliji, Perziji, Peloponezu, Atici, Iliriji i Romi kako sam ja, Epikur, ipak mudriji.
Pa hajmo sada raspravom to riješiti.
Reci mi, o Zen Tigre, treba li se plašiti smrti?" S jednom obrvom podignutom zagleda se u Zen Tigra.
Zen Tigar pogleda Epikura i melodičnim glasom mu odgovori:
"Nije promjena ono što čini smrt, već zaborav. Ja ću tebe pojesti i ne brini, nećeš ništa osjetiti, ali se raduj, jer ja ovaj obrok nikada neću zaboraviti!" I tako u jednom zalogaju svoj život završi Epikur.

Ljetopis Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 105, Zarathustra press, Perzepolis 324.

O raspravama i sjenama

"Piči me satori i nemam vremena za rasprave." bila je zadnja riječ koji je čuo zaboravljeni Pseudologoi u jednoj Zen Tigrovoj čistki spilje.
Kasniji ljetopisci, među njima i ja, vaš Ja'buka Niramovski, kozmički i astralni bard devet neba i bezbroj konstelacija, su analizirali te riječi vođe u Zlatno doba povijesnih ciklusa.
"Što li je Zen Tigar time htio reći?" poticala nas je misao.
Konsenzusom smo zaključili sljedeće: raspravljanje i slušanje rasprava je borba i igra sa sjenama. Upravo iz tog razloga su se Pseudologoi igrali sjenama i teatrom sjenki držali ljude zarobljene u neznanju. Jer ono što jest ne može se izgovoriti niti čuti, ono se doživi, osjeti.
To je to!
Kada te piči Satori, jednostavno znaš bez riječi. A i ove su previše.

Ljetopis Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, Predgovor str. 7, Zarathustra press, Perzepolis 324.

Slobodni umjetnici

andrea-bosak.blog.hr

Znam da su to pojedini pjevači ili glumci koji nisu angažirani ni u jednom kazalištu ali isto tako znam da rade kao glumci u pojedinim projektima, kao pjevači pjevaju po klubovima ili manjim dvoranama.
Nije mi jasno zašto se njima plaća osiguranje kada svi oni imaju prihode zbog svojh angažmana bilo u kazalištu ili tv novelama i naravno imaju plaću za taj angažman koja sigurno nije 20 eura dnevno kao što dođe statisti.
Sigurno je najmanji honorar 1000 eura zavisno o ulazi koju glume.
Naravno postoje ugovori koji su tajni za druge ali kada dobiju cjelokupni honorar sigurna sam da si od tog honorara mogu uplatiti mirovinsko i zdravstveno osiguranje sami za barem dvije godine dok ponovno ne budu angažmani negdje.

Slobodni umjetnici bi si trebali plaćati sami kao što si penzioneri plaćaju dopunsko sa svojim mizernim mirovinama.

sub

01/26

Svi žele jeftino...

toco1980foto.blog.hr

"Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari" je narodna izreka koja u kratkoj formi jako dobro opisuje zašto inzistiranje na tome da nešto mora biti jefino često završi - skupo.

Nekim ljudima je danas naprosto "preskupo" sve ono za što oni misle da bi trebalo biti besplatno ili jeftino. Jedna od tih stvari su svakako i fotografskie usluge.

To se može jako dobro vidjeti u situacijama kao što su npr. vjenčanja, a koji su najčešći razlozi angažiranja profesionalnih fotografa, s obzirom da je to događaj koji bi svakako trebao biti kvalitetno zabilježen na dostojan način.

Međutim, postoje oni kojima je, kada čuju cifru koju traže profesionalni fotografi, to "prevelik trošak", jer smatraju da je to tek "par sati posla".

I onda je zanimljivo vidjeti kako takvi na vidljive i prolazne stvari se troše čitava mala bogatstva, dok se štedi na onim "nevidljivim", ali često vrijednijim i trajnijim stvarima.

Nije im preskupo rezervirati otmjenu i skupu halu, za tih nekoliko sati slavlja. Nije im preskupo kupiti otmjenu odjeću koju će nosti jednom u životu. Nije im preskupo dati velik novac na dekoracije i cvijeće koje će se nakon slavlja baciti ili uvenuti. Nije im preskupo platiti catering sa mnogo slijedova, koji će ionako biti pojeden, a dio hrane će se i baciti.

Ali vrlo često im je preskupo platiti profesionalnog fotografa koji će im, za razliku od svih prethodnih prolaznih stavki, ostaviti trajne uspomene na događaj u obliku fotografija, a ponekad i video snimaka.

I onda se, radi štednje, umjesto "preskupog" profesionalnog fotografa, angažira "prijatelja s fotoaparatom" ili "susjedovog malog" ili koji će to sve napraviti jeftinije, za siću ili sendvič, boljim mobitelom ili amaterskim fotoaparatom, te nabrzinu obraditi slike.

Rezultati često budu (blago rečeno) katatstrofalni - mutne i loše eksponirane slike, loše uhvaćeni ili potpuno propušteni najvažniji trenuci, pretjerana naknadna obrada, i da se dalje ne nabraja...

Kao jednu ilustraciju ovakvog pristupa, može se navesti jedan nedavni slučaj gdje je "obiteljski prijatelj“ fotografirao vjenčanje - s nepopravljivim posljedicama.

Family Friend Shoots Wedding Photos, Goes Catastrophically Wrong

Međutim, sličan način razmišljanja se ne viđa samo kod vjenčanja...

Jednako često se ova pojava pojavljuje i u poslovnom svijetu, gdje nekom "gazdi" nije problem platiti skupi najam prostora, dizajnerski namještaj, novu opremu ili luksuzni skupi auto, ali kada treba platiti profesionalne fotografe, odnosno njihove usluge, za reprezentativne fotografije koje bi išle na web stranicu i prezentirale posao i kompaniju, to im odjednom predstavlja "prevelik i nepotreban trošak".

I onda nerijetko naprave potpuno istu stvar - radi štednje, angažiraju nekoga tko će im besplatno ili za siću, snimiti to što bi trebalo snimiti, a što uglavnom rezultira nekvalitetnim fotografijama.

U konačnici, svatko ima pravo birati gdje i kako će štedjeti. Ali problem najčešće čak i nije toliko u cijeni, koliko u nerazumijevanju vrijednosti i sposobnosti određivanja prioriteta.

pet

01/26

Nekoliko fotografskih izreka...

toco1980foto.blog.hr

"Fotografija je povratna karta za trenutak koji je inače nestao."
~ Katie Thurmes

"Fotografija je jedini jezik koji se razumije bilo gdje u svijetu."
~ Bruno Barbey

"Dobra fotografija znači znati gdje treba stajati."
~ Ansel Adams

"Najbolji fotoaparat je onaj koji trenutno imate kod sebe."
~ Chase Jarvis

"Uistinu vjerujem da postoje stvari koje nitko ne bi vidio da ih ja nisam fotografirala."
~ Diane Arbus

"Boja opisuje, crno-bijelo interpretira."
~ Elliott Erwitt

čet

01/26

AKVAREL ( Spli'ski )

komentatoricamicaa.blog.hr

Veli Varoš : opjevana ,mala težačka kućica u Penića ulici ,kojoj su Splićani uvijek skloni sarkazmu i zafrkanciji dali ime Vila Rudulin...a zašto "opjevana" ?
Kada je poznati splitski skladatelj Ivo Tijardović šetajući Velim Varošem sa svojim prijateljem Emanuelom Vidovićem, poznatim splitskim slikarom spazio ovaj kućerak koji ga je toliko očarao , da je odmah dobio inspiraciju za svoju operetu Spli'ski akvarel i poznatu ariju "O kućo mala"

foto. J.Gudić

...........................................
O kućo mala , sva moja divna radosti
u tebi stojin od prve svoje mladosti
Jerbo si lipa i lipa i smišna
u tebi dane sprovajen svoje starosti...

..........................................................

Danas je stota godina od prve izvedbe SPLISKOG AKVARELA u našem teatru...

I nakon 100 godina ova opereta je uvijek pred punim gledalištem

Joan Colom

toco1980foto.blog.hr

Joan Colom

pet

01/26

After

stella.blog.hr

Najavljeno je ovako:
Tišina koja govori glasnije od reči: Autorski projekat
"After After" Tanasija Ćakića u Teatru Vuk

Reč je o interaktivnoj monodrami koja istražuje muško
mentalno zdravlje i emocije koje se predugo prećutkuju.
Reditelj i glavni glumac ističe da predstava nastaje iz
potrebe da se o ovim temama govori iskreno i bez
patetike, pružajući prostor za dijalog između scene
i publike.

Poseban je osećaj da učestvujete u stvaranju predstave,
a svako u publici ima za to priliku.

sub

01/26

Snobizam i malograđanština među fotografima

toco1980foto.blog.hr

Za one koji ne znaju, snobovi su uglavnom egotriperaši koji glume nekakvu "elitu", misleći da su zbog svojih osobina (npr. financije, obrazovanje, porijeklo) ili društvenog statusa "posebniji" i "važniji" od drugih. Smatraju da bi im se svi trebali diviti, bezpogovorno ispunjavati svaki njihov zahtjev, te neupitno prihvaćati i uvažavati sve njihove "nepogrešive" stavove i mišljenja, dok sami s visoka gledaju na okolinu.

S druge strane, malograđani su ljudi koji se stalno pokušavaju dokazati da su "bolji", "važniji" ili barem da "nisu lošiji" od drugih, a to uglavnom rade kroz materijalne stvari, kao što su skupe ili vidljive nabavke (skupo ljetovanje, skupi auto, markirana odjeća itd.), prvenstveno kako bi na druge ostavili dojam i izazvali "divljenje".

Te dvije negativne ljudske osobine vrlo često idu ruku pod ruku, no posebno je žalosno što, osim u svakodnevici, ove osobine mogu biti prisutne i u svijetu kulture i umjetnosti, gdje bi se očekivala veća razina kulturnosti, kolegijalnosti i međusobnog poštovanja. Nažalost, snobizam i malograđanština postoje i u svijetu fotografije.

To je najviše vidljivo u situacijama kada neki fotografi patroniziraju i gledaju s visoka na sve one koje zbog nečega smatraju "manje vrijednim", "manje uspješnim" ili "manje sposobnim" fotografima od sebe, dok se istovremeno "guraju" svaki put kad imaju priliku za samopromociju, iz prostog razloga kako bi pokazali svoju "važnost".

Evo nekoliko primjera...

Neki akademski obrazovani fotografi s visoka gledaju na sve one koji nemaju akademsko obrazovanje ili općenito formalno fotografsko obrazovanje, čak i u situacijama kada su ti "neobrazovani amateri" u stvarnosti sposobni svojom kvalitetom radova debelo nadmašiti "akademski obrazovane" koji nisu u stanju složiti suvisli kadar.

Također ima fotografa koji se naprosto vole hvaliti time kako poznaju druge "velike i važne fotografe", te smatraju da su zbog toga "bolji" i "važniji" od onih fotografa koji ih ne poznaju. Bez obzira na (ne)kvalitetu svojeg rada.

Postoje i fotografi koji, ako dobiju neku nagradu na nekom fotografskom natječaju, a ponekad čak i dovoljno velik broj lajkova i pratitelja na svojim društveno-mrežnim profilima, odjednom sebe smatraju "najboljim fotografima u svemiru i okolici", te nastoje svim silama nametnuti to mišljenje drugima.

Uz to, pojedinci često imaju potrebu istaknuti se najnovijom i najskupljom opremom, uvjereni da je upravo to ono što ih čini "posebnima", zaboravljajući pri tome da dobra i skupa oprema nije garancija kvalitete fotografije. Netko tko ima najnoviju Leicu ili Hasselblad, a nije u stanju složiti smisleni kadar, lako može biti nadmašen od nekog "nevažnog amatera" koji koristi Prakticu ili Zenit.

Svima njima je zajedničko to što druge fotografe uglavnom ne gledaju kao kolege, već ih vide kao "manje vrijednu konkurenciju". Uz to često nemaju ni najmanju volju pomoći početnicima, a kamoli što više od toga, uglavnom iz straha da ih kasnije ovi ne bi nadmašili. Ponekad čak izbjegavaju druženje s njima jer "nisu dostojni njihovog društva", čime često počinju stvarati odbojnost već samom svojom pojavom.

Na kraju, da se ne bi krivo shvatilo, nisu svi fotografi takvi. Postoji mnogo onih koji poštuju rad drugih, dijele iskustva i savjete te nastoje fotografsku zajednicu učiniti boljom, i shvaćaju da kvaliteta fotografije nije u skupoj opremi ili posjedovanju diplome, već u talentu i kreativnosti.

ned

12/25

ZEN TIGAR (priča) - Sedmi dio

whiskybar.blog.hr

„Laž ima kratke noge – sad ima još kraće." - proroćica Agatha o djelovanju Zen Tigra

Dolos skače kroz ogledalo u odaju što je dijeli s Apate. Odaja je prostrana. Svod drže korintski stupovi. Od velikog ogledala, što su Dolosu i Apati ujedno bila i vrata, do centra odaje vodilo je široko stubište. Deset stuba su se prostirale od jednog do drugog kraja prostorije. U centru je gorjela vatra u velikom žeravniku koja je više isticala sjene nego što je obasjavala prostor. Takvo svjetlo prodonjelo je prividu da se bijele mramorne skulpture ljudi postavljene po prostoriji, kreću.
U blizini žeravnika, bili su postavljeni plavi jastuci. Na njima je ležala Apate i smijala se Dolosu. Dolos je ostao bez jedne noge u napadu Zen Tigra dok ga je špijunirao prerušen u pauka.
Budući da je bog, rana mu je zacijelila, ali ne može se noga regenerirati bez dozvole Zeusa. Tako da se sada kreće po stepenicama poskakujući, čime nasmijava svoju sestru.
Apate se smije bez glasa, ona govori tijelom.
"Ne smij se Apate." uvrijeđeno će Dolos "Već mi pomozi pronaći način kako se riješiti onog Tigra što nam proždire sljedbu i umanjuje nam moć. Luđak mi je pojeo nogu."
Na to se Apate počne još tiše smijati. Da, Apate ima stupnjeve tišine, kao što ljudi imaju stupnjeve glasnoće.
"Uh, dobro, smij se." potišteno će Dolos "Ali budi barem korisna i pomogni mi smisliti neku protezu kako bih zamaskirao nedostatak noge, dok mi Zeus ne da dozvolu za regeneraciju." doskakuta do jastuka i nespretno se ispruži pokraj Apate.
Uzme pehar vina i zagleda se po zidovima odaja kamo su visjele tapiserije iz mitskih priča.
"Heroji što se bore protiv zvijeri." pomisli Dolos i u glavi mu se stvori zametak plana.
"Apate, Zen Tigar sebe smatra herojem, jel'?" Apate gracioznim pokretima kaže
"Valjda da, moguće."
"Ok vidi tapiserije, što napada svakog od ovih heroja?" Dolos usmjeri pogled Apati, a ona otpleše odgovor.
"Divlje zvijeri, nemani, divovi, natprirodni jaki ljudi, demoni i titani."
"Da, dobro, dovoljno je reći, u tvom slučaju otplesati divlje zvijeri. A koja je divlja zvijer jača od tigra."
Apate i Dolos počnu razmišljati i vrtiti mogućnosti i uvijek bi ispalo kako je tigar jači od svih. Dok se Dolos ne sjeti kako je kao mladić hodao po Hiperboreji i podučavao jednog mladca Lokija laganju. Sreli su potpuno bijelog medvjeda, koji mu se učinio toliko bezazlenim i pokušao ga je potapšat. Bijeli medo ga je skoro rastrgao. I bi da Dolos nije bio polubog. Jedva su izvukli živu glavu i nikada do Zen Tigra ga nijedno biće nije skoro ubilo.
"Znam!" zadere se Dolos
"Polarni medvjed! Ta zvijer je jača od zen Tigra." Skoči slavodobitno na jedinu nogu, ali kako se još nije naviknuo padne na pod i prolije crno vino po sebi.
Apate se smijala u mrtvačkoj tišini. Ali Dolos je bio sretan.
"Tako ćemo. Moram se čuti s Lokijem da mi nabavi polarnog medvjeda, a imam i specijalan zadatak za Morfeja!"
Apate ponovno otpleše neki pomalo rastrzani ples
Dolos ga govoreći za sebe prevede
"A kako ćemo javiti Lokiju?" zamisli se Dolos "Pa preko glasnika bogova Hermesa."
Apate ode do ogledala i počne plesati isprijed njega. Za tren kroz ogledalo iskoči mršavi mladić sa cipelama s krilima i špićastom kapicom.
"Hermese, prijatelju! Dođi, dođi popiti malo vina!" pozove ga Dolos.
"O bože laži, što je? Skratile su ti se noge?" pokušao ga je podbosti Hermes, ali se Dolos nije smeo te kaže
"Samo jedna. Riješit ću to sa Zeusom, nego imam zadatak za tebe." Hermes se u trenu stvori kraj Dolosa, sjedne na plave jastuke i uzme srebrni pehar vina.
"Dakle Hermese, moraš mi prenjeti poruku do Hiperboreje, do Lokija. Nakon toga mi pozovi i Morfeja."
"Loki, Morfej, Dolos i Apate, skupina varalica. Tko je nesretna žrtva?
"Zen Tigar." odgovori Dolos s gađenjem na licu
"Nisam čuo za njega. Zar te obična životinja ometa, ti bože laži?" nasmije se Hermes i uzme gutljaj. Dolos uzdahne i kaže
"Ovo je Zen Tigar. Tigar koji voli filozofiju.... nemam pojma." zavrti glavom Dolos i nastavi
"To ga učinilo jako pametnim, a pamet u kombinaciji sa snagom čini ga jačim od bogova." Dolos se Hermesu zapilji u oči.
"Tako je brz, izgleda kao da je u jednom trenu na dva različita mjesta."
"Aaaa, refleksi." rastreseno kaže Hermes dok si je već točio drugi pehar vina.
Dolos još nije saznao kako je Zen Tigar svojom meditacijom uspio razviti moć bilokacije.
Nakon što je ispio malo vina Hermes se nasmije i kaže:
"Tigar koji voli filozofiju, kako se to moglo dogoditi?" Dolos se zamisli.
"Bio sam se raspitivao. Ljudi kažu kako ga je kao malog tigrića posvojio prorok Zaratustra. Imao je orla, zmiju, valjda mu je još falio Tigar."
"Zaratustra, kažeš." zamisli se Hermes "On nije naš, ne slijedi nas i Zeusa, on je od nekog boga što se naziva Ahurimazda."
"I protivnik je Ahriman." nasmije se Dolos
"Ahriman?! Misliš li kako bi taj sklopio savez s nama." zapita Hermes
"Moguće. On toliko mrzi kreaciju Ahurimazde, pa bi vjerojatno išao protiv vlastite teologije. Možemo mu dati neku poziciju, kao recimo bog znanosti?" sad Dolos navali na vino
"Uglavnom Zaratustra se ponašao prema tigriću kao prema djetetu, čitao mu je knjige, učio ga je govoriti. Na kraju je počeo jahati na njemu. Zajdeno su lovili. Barem tako pričaju.
Oko njih dvoje se miješa mit i legenda. Ne zna se ako je stari Zaratustra još uvijek živ. Neki smatraju kako Zen Tigar je zapravo agent Zaratustre i Ahurimazde." zaključi Dolos
"Onda, nam treba taj Ahriman, što će nam Loki?" zapita Hermes
"Ahriman je plan B, plan A je Loki. Pozvat ćemo ga neka stvara kaos, a u pozadini ćemo probati sklopiti savez sa Ahrimanom. Uglavnom toplije se obuci, ideš u Hiperboreju, tamo je hladno. Ne možeš doći samo u letećim cipelicama i gačama s krilima, bez tunike i ičega. Stavi krznenu odječu."
Hermes se nasmije i sipa još jedan pehar vina: "Hiperboreja kažeš. Može, ali sutra, danas pijemo."
"Može Hermi. Samo ne zaboravi nakon Lokija otići do Morfeja."
"Da, da, on je na onoj pustari od Mjeseca, ne brini." odgovori Hermes.
Dolos se nasmije i zadere se: "Apate! Dođi i otpleši nam pisma za Lokija i Morfeja!"

Intervju sa Stankom Abadžićem

toco1980foto.blog.hr

Stanko Abadžić je nedavno objavio novu knjigu fotografija, te je povodom toga dao intervju za jedan tjednik...

STANKO ABADŽIĆ ‘Odabrao sam najbolje što sam snimio u 20 godina, želim ostaviti pošten trag’

sub

12/25

Nikos Economopoulos

toco1980foto.blog.hr

Nikos Economopoulos

pet

12/25

Vanbračna komedija

stella.blog.hr

"Bračni par Srećković je u velikoj gužvi. Spremaju se
za izlazak na večeru povodom proslave godišnjice
braka, ali zbog krečenja stana koje ne može da se
završi dok majstor Mita ne dođe da popravi utičnice
za struju, ceo stan je u haosu. Napokon uspevaju
da pronađu nešto od garderobe, ali, baš kada ne
treba, dolazi ćerka Milica i saopštava da se udaje.
Bračni par, Jelena i Danilo, je zaprepašćen tom
vešću jer je ćerka Milica već udata. Majstor Mita
električar se napio i kasni, ali nenajavljen dolazi
budući ćerkin muž Miki Macola – bajker. U celoj
gužvi treba to saopštiti sadašnjem mužu Čedi koji
je “nežnog” karaktera…"

"Predstava je rađena kao komedija zabune u
vodviljskoj fomi tako da sve vreme drži publiku u
neizvesnosti i neočekivanim obrtima što izaziva
smeh od samog početka do kraja predstave."

Preporučujem!