Stil
cool
Isključi prikazivanje slika01
ned
02/26
IZRAEL moje mladosti,2
komentatoricamicaa.blog.hr
slika s pasoša
Bez uljepšavanja života, kibuc je sjajno mjesto za rad, prijateljstva, ples, razgovor i slobodu. Pa i za seks koji je bio vrlo prisutan u tzv volonterskim kibucima (EIN GEDI ) u kojima se uspostavljalo puno veza
među volonterima , s lokalcima a sve su bile relativno kratke, gotovo filmske. Dok traje-traje i to bez ikakve osude , jer izolacija u zajedništvu , zajednički rad uz osjećaj da se radi "nešto posebno i vrijedno" uvjetovali su i takvu predodžbu seksa.
ŽENE
vrlo često, ali ne i obavezno imaju pokrivenu kosu maramom a to je dio i vjere, ali i skromnosti i bračnog statusa. Prema tradicionalnom vjerovanju, udate žene ne pokazuju svoju kosu u javnosti jer se kosa smatra intimnim dijelom ženstvenosti rezerviranim samo za supruga. To je samo detalj : Židovi vole i jako cijene svoje žene , neusporedivo s našim današnjim statusom braka. Žene nose marame, šešir ili perike jer se smatra, da perika nije prava, njena kosa.. Više je ovo religijska nego etnička obveza.
muškarci nose na glavi kipu , podsjetnik da Bog gleda odozgo ,a vjerska odlika je brada i "peot" one lokne, zalisci sa strane lica. Kod sasvim malih dječaka vidi se kipa i formirane lokne.
NEMA DODIRA , nema fizičkog dodira između muškaraca i žena koji nisu u braku pa ni rukovanja ni plesa u kojemu se tijela dodiruju. Ideja je " seks je dobar " ali i previše moćan da bi bio slučajan . U braku, seks je MITSVA ili sveta dužnost , ne tabu, nego svetinja doslovno
BRAK je gotovo pa ugovor a ne romantična ideja makar se ponekad posreći u novije vrijeme često i ljubav , ali uvijek mladoženja preuzima odgovornost za sve . Još uvijek neobično je ples na svadbama : naravno, da u vrijeme boravka u kibucu nisam bila ni blizu židovske svadbe ,ali večernje sjedeljke i razgovori zašto je nešto takvo pa i kasnije moje silno zanimanje za Židove i običaje dovelo me do spoznaje, da muškarci i žene za vrijeme svadbe bivaju odvojeni u svom veselju.Ali, naglašeno je da svi moraju biti veseli., jer, radost je vjerska zapovijed zato muškarci više SKAČU međusobno i luduju na svoj muški način
Na slici stariji muškarac vjerski ili obiteljski vrlo značajan pleše s mladenkom a među njima je traka koju oboje drže : on predstavlja zajednicu , daje blagoslov, poštovanje pokazuje a sve to kroz pojam identiteta : preživjeli su progone ,asimilacija bi značila nestanak, a svako pravilo je sidro postojanja.
SHABBAT SHALOM
Za Židove, šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom. Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata”. Slijedi svečana večera za koje domaćice ispeku dvije hale , pletenice kruha koje domaćin dijeli ukućanima da se prvi zalogaj umoči u sol
u tom "svetom vremenu"postoje zabrane koje se poštuju a tiču se dnevnih aktivnosti i jela .košir hrana je obaveza, Zabrane se odnose na rad sa strujom ( pranje rublja, usisavanje podova ) , na vožnju automobila, na pisanje, telefoniranje i kuhanje. Meni, nama došljacima te situacije su bile nevjerojatne,ali smo doznali, da žene Palestinskih obitelji ( a živjeli su tada u istom kvartu ) obavljaju te nužne, kućne poslove za vrijeme šabata.
Dozvoljeno je : pjevanje, seks, vino, obitelj, razgovor u obitelji. Samo radost i ugoda.
Kod nekih obitelji postoje dva sudopera, dva hladnjaka, dva seta tanjura i pribora za jelo zato nikad MESO i MLIJEKO ne jesti istim priborom a ni držati ih u istom hladnjaku.
.-.-.-.-.-.-
Ovo su moja sjećanja ,
veliki dio sam doživjela, mali sam prepričala s mojom prijateljicom iz tog vremena koja je zaposlenica u Bet-Israel , koliko sam se trudila oko Erike koja je plakala noću i zašto sam Arona hranila malom žličicom nisam pisala. Ali sam kroz svoj boravak shvatila, da su djeca uvijek djeca a ne mali ljudi koji će narasti veliki. Zahtjevni, vezani uz nepoznatu mene ili nas s jezikom koji nije zajednički , a ipak nužan za sporazumijevanje.
31
sub
01/26
IZRAEL moje mladosti 1.dio
komentatoricamicaa.blog.hr
S dvadeset tri godine i prtljagom mladosti i neznanja krenuli smo s Ljubljanskog aerodroma prema Tel Avivu letom i kratkim i dugim da osjetim kako se u meni nešto lagano odvaja i nešto drugo tek nastaje ali i da se nalazim na pragu nečega važnog i drugačijeg od svega do sada.
Sjedila sam među drugima - sa Slovenskim studentima upoznali smo se na dan polaska , a ipak sam bila tiha, uronjena u vlastite misli, u onaj prostor između straha i znatiželje.Nije to bio odlazak pun velikih riječi, nego blag, gotovo nečujan pomak prema iskustvu koje će me tiho oblikovati.Danas, nakon toliko godina, ne pamtim sve slike, ali pamtim mekoću tog trenutka – osjećaj da sam bila otvorena, spremna i živa.
...slika s putovnice ili ondašnjeg pasoša
Naš dolazak je bio očekivan i veliki bijeli kombi s vozačem crvene, kudrave glave i brade krenuo je do odredišta
Ramat HaKovesh, kibuca gdje smo smješteni samo prvu noć u zajedničku nastambu da bi nam jutrom, na sastanku-dogovoru skupa sa studentima Latvije dodijeljen "posao " po obrazovanju s kojim smo došli. Nas nekolicina sa psihologije dobili smo posao s djecom : u to vrijeme , djeca od godine dana odvajali su se od roditelja koji su radili fizičke poslove i živjeli su u odvojenim kućama tzv children's hauses pa je moje zaduženje bilo biti s tom djecom ( 11 sam ih imala ) u tri sobe kuće. Slovenka Mojca je u drugom dijelu imala " svoju djecu" . I kad plaču i kad se igraju i kad se popiške ili ružno sanjaju : hraniti, čuvati, presvlačiti, šetati s njima.......sve.
Dobna skupina je bila model odvajanja pa su "moji" svi bili vrtićka dobi . Roditelji su ih posjećivali kod nesporazuma imali smo mentora ,ali 24-satna briga o skupini djece je bila organiziranje igre, učenja, društvenih aktivnosti, emocionalne podrške, i naravno, svakodnevnih rutina poput obroka i spavanja. Uz to smo imali predavanja dva dana u tjednu, što se potpuno uklopilo akademski studij s praktičnim iskustvom u zajednici.
Sudjelovali smo u zajedničkim obavezama — čišćenje prostora, pomoć u kuhinji, volontiranje u drugim zadacima (često se očekivalo da i studenti sudjeluju u radu u polju ili zajedničkim poslovima) ja sam brala naranče i išla po povrće za kuhinju kad je trebalo, na pr. Muškarci su fizički pomagali u težim poslovima.
Ali, zato su nam večeri bile čarobne : motivacijski razgovori, podrške međusobne i opuštanje bar sat vremeana ako su roditelji vili s djecom.
Život u kibucu nije bio samo rad u polju ili odgoj djece — to je bio integrirani način života:čak i rotacijski poslovi su nešto , što je normalno i čemu se nikad ne prigovara, Kibuc je zapravo integrirani način života : bio je to način učenja suradnje, odgovornosti i odnosa s drugima.
Kibuc Ketura je bio volonterski a ne edukativan kao naš ali je divno znati, koliko mladih ne Židova diljem svijeta je prošao njime od 10 tjedana do 12 mjeseci
Kibuc je bio mjesto gdje se neprestano susrećeš s ljudima — susjedi, roditelji, članovi koji rade u drugim sektorima. Društvene večeri, zajedničke aktivnosti i rituali (npr. tjedna izvješća, okupljanja, plesovi) izgrađivali su osjećaj pripadnosti. I da kažem, nakon puna četiri desetljeća, ovo je najljepše zajedništvo koje se može doživjeti.
iskustvo odražava i širi koncept kibuca kao mjesta gdje se društvo i obitelj reorganiziraju kroz zajedničke vrijednosti — rad, obrazovanje, zajedništvo i međusobna briga. Iako se mnogi kibuci tijekom godina promijenili i privatizirali neke funkcije, sjećanja poput mojih podsjećaju koliko je taj način života bio poseban i kako je oblikovao generacije sudionika.
Naš boravak u kibucu nije bio samo rad, nego intenzivno iskustvo života u zajednici: ritam obveza, empatija prema djeci, koordinacija svakodnevnih zadataka i stalna refleksija o psihologiji djece i odnosa.
vintage židovske naušnice jedini poklon sebi iz tog vremena (oniks )
Pravo iznenađenje iako smo na fakultetu bili upozoreni mi koji smo odlazile bile su to dječje kuće i način kako one funkcioniraju obzirom na kontakt roditelja i djece jer, kakogod gledali na taj projekt , ona emocionalna nit koja ih veže je ovakvim odvajanjem nasilno prekinuta. Djecu se voli i hrani ali to nije dokaz ljubavi ni topline koju djeca trebaju.
Mi koji smo dobili njihovu djecu na brigu bile smo zamjenske figure ili emocionalni amortizer ali kratkotrajno, jer, dijete se zaista veže na nas, za mene , ali mi idemo , a netko drugi nas mijenja pa navike koje stvoriš s djetetom ostaju kao potka bez nastavka.
Većina kibuca s ovakvim tipom odgajanja prestala su postojati poslije 1980 kada se ukinulo odvojeno spavanje djece od roditelja i kad su velika djeca progovorila : Imali smo sve osim mame noću." Shvatilo se, da ideologija ne može biti veća od dječjih potreba,
I na kraju : i među njima tamo i po povratku na fakultet , po dnevnicima rada koje sam vodila, po bilješkama o dječjoj psihi koje sam uočila shvatila sam , da su kibuci bili vrlo hrabar eksperiment za koje je vlada priznala, da su bili pogreška kad su djeca s roditeljima koje imaju a nemaju u pitanju.
25
ned
01/26
Novi katalog “Novac grada Splita” – prva samostalna knjiga o splitskom komunalnom novcu
hrvatskanumizmatika.blog.hr
Hrvatska numizmatika uskoro će biti bogatija za još jedno iznimno važno izdanje. Nakon velikog uspjeha i rasprodane knjige „Slavonski banovci“, autori Zlatko Viščević i Tomislav Dundović uskoro predstavljaju novu knjigu – numizmatički katalog „Novac grada Splita“.
Riječ je o prvom samostalnom numizmatičkom katalogu posvećenom isključivo splitskom komunalnom novcu u povijesti hrvatske numizmatičke publicistike, čime se napokon popunjava velika praznina u domaćoj numizmatičkoj literaturi. (...)
Link cijeli članak: Novi katalog “Novac grada Splita” – prva samostalna knjiga o splitskom komunalnom novcu
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr