četvrtak, 17.01.2013.
I to će proći…
Riječi i to će proći ukazuju na stvarnost. Budući da govore o netrajnosti sviju oblika, podrazumijeva se da istodobno ukazuju i na vječnost. Samo vječnost u vama može prepoznati da su netrajne stvari netrajne.
Prema drevnoj sufističkoj pripovijesti, nekoć je u jednoj od bliskoistočnih zemalja živio kralj neprestano rastrzan između sreće i potištenosti. I najmanja sitnica mogla ga je jako uzrujati ili izazvati intenzivnu reakciju, a sreća bi mu se brzo okretala u razočaranje i očaj. Došao je trenutak kad se kralj naposljetku umorio od samoga sebe i od života te počeo tražiti izlaz. Poslao je po mudraca koji je živio u njegovu kraljevstvu i za koga se govorilo da je prosvijetljen. Kad je mudrac stigao, kralj mu se obrati: »Želim biti nalik tebi. Možeš li mi dati nešto što bi u moj život unijelo ravnotežu, vedrinu i mudrost? Platit ću ti koliko zatražiš«. Mudrac odgovori: »Možda bih ti mogao pomoći. No, cijena je tako velika da ni čitavo tvoje kraljevstvo ne bi bilo dovoljno. Stoga će to biti dar ako ga budeš znao cijeniti«, kaže mudrac te ode.
Piše: Eckhart Tolle
.
Nekoliko tjedana poslije vrati se i preda kralju ukrašenu kutiju od zada. Kralj otvori kutiju i u njoj pronađe jednostavan zlatni prsten. Na prstenu su bila urezana slova. Pisalo je I to će proći. »Što to znači?«, upita kralj. Mudrac odvrati: »Uvijek nosi taj prsten. Sto god se dogodi, prije nego stigneš reći je li dobro ili loše, dodirni prsten i pročitaj natpis. Tako ćeš uvijek biti smiren«.
I to će proći.
Što ima u tim jednostavnim riječima da su tako moćne? Ako ih površno promatramo, čini se da, iako pružaju nekakvu utjehu u teškoj situaciji, istodobno umanjuju užitak u lijepim stvarima. »Nemoj biti previše sretan, jer ta sreća nije trajna.« Izgleda da to poručuju ako ih primijenimo na situaciju koju smatramo ugodnom.
Cjelokupno značenje tih riječi postaje jasno kad o njima razmišljamo u kontekstu dvije priče. Priča o majstoru žena čiji je jedini odgovor uvijek glasio »Je li to baš tako?«, pokazuje da nam dobro dolazi ako se u nutrini ne opiremo događajima, odnosno, ako smo sjedinjeni s onim što se događa. Priča o čovjeku čiji je odgovor uvijek kratko glasio »Možda« prikazuje mudrost neprosuđivanja, dok priča o prstenu ukazuje na činjenicu prolaznosti koja nam, kad je prepoznamo, omogućuje da se ne vežemo. Neodupiranje, neprosuđivanje i nevezanje tri su vida istinske slobode i prosvijetljenog življenja.
Je li to baš tako?
Hakuin, majstor žena, živio je u jednom japanskom gradu. Ljudi su ga jako poštovali i mnogi su mu dolazili po duhovno učenje. Tada se dogodilo da je kći njegova prvog susjeda, tinejdžerica, ostala trudna. Kad su je bijesni i strogi roditelji ispitivali o identitetu oca, konačno im je rekla da je to
Hakuin, majstor žena. Obuzeti bijesom, roditelji su odjurili do Hakuina te mu, vičući i optužujući ga, rekli da je njihova kći priznala kako je on otac njezina djeteta. Njegov je odgovor glasio: »Je li to baš tako?«
Vijesti o skandalu proširile su se gradom i okolicom. Majstor je izgubio ugled. To ga nije zabrinulo. Nitko više nije dolazio k njemu. Nije mu smetalo. Kad se dijete rodilo, roditelji su ga donijeli Hakuinu. »Ti si otac, ti brini o njemu.« Majstor se s ljubavlju brinuo o djetetu. Godinu dana
poslije majka je, kajući se, priznala roditeljima da je pravi otac djeteta mladić koji je radio u mesnici. Duboko uznemireni roditelji su otišli Hakuinu da mu se ispričaju i zamole njegov oproštaj. »Uistinu nam je žao. Došli smo po dijete. Naša je kći priznala da ti nisi otac.« »Je li to baš
tako?«, bile su jedine majstorove riječi dok im je predavao djetešce.
Majstor i na laž i na istinu, i na dobre i na loše vijesti, odgovara na posve isti način: »Je li baš tako?« Dopušta obliku trenutka, bio on dobar ili loš, da bude takav kakav jest i stoga ne sudjeluje u ljudskoj drami. Za njega postoji samo ovaj trenutak, a taj je trenutak takav kakav jest. Događaji nisu nešto osobno. Majstor nije ničija žrtva. Tako je potpuno sjedinjen s onim što se događa da događaji nad njim nemaju više nikakvu moć.
Samo ako se odupirete onome što se događa, prepušteni ste na milost i nemilost događaja, a svijet će vam određivati i sreću i nesreću. Majstor se za dijete brinuo s ljubavlju. Loše se preobrazilo u dobro zahvaljujući njegovoj moći neopiranja. Budući da majstor uvijek odgovara na ono što sadašnji trenutak zahtijeva, prepustio je dijete kad je za to došlo vrijeme. Samo pokušajte zamisliti kako bi ego reagirao tijekom različitih faza ovih događaja.
Možda ...
Ovo je priča o mudracu koji je na lutriji osvojio skupocjen automobil. Obitelj i prijatelji radovali su se zbog njega i došli da to zajedno proslave. »Nije li to sjajno!«, rekli su. »Imaš sreće.« Čovjek
se osmjehnuo i odvratio: »Možda«. Nekoliko tjedana je uživao vozeći automobil. Tada se jednoga dana pijani vozač na raskrižju zaletio u njegov novi automobil i mudrac je završio u bolnici s brojnim ozljedama.
Obitelj i prijatelji su ga posjetili i rekli: »Baš nisi imao sreće«. Mudrac se ponovno osmjehnuo i odvratio: »Možda«. Dok je još bio u bolnici, jedne noći došlo je do klizanja tla i njegova je kuća završila u moru. Prijatelji su ga posjetili sljedećega dana i obavijestili ga o svemu. »Nije li prava sreća što si bio ovdje u bolnici.« On im je ponovno odvratio: »Možda«.
»Možda« mudroga čovjeka pokazuje da je odbio prosuđivati ono što se događa. Umjesto da prosuđuje ono što se zbiva, on to prihvaća i tako se svjesno usklađuje s višim poretkom. Svjestan je da um često ne može shvatiti kakvo mjesto ili svrhu naizgled slučajni događaji imaju u tkanju cjeline. No, slučajni događaji ne postoje, kao ni događaji ili stvari sami za sebe, izdvojeni od svega ostaloga. Atomi koji tvore vaše tijelo nekoć su tvorili zvijezde, a uzroci i najsitnijeg događaja doslovce su beskrajni i na nerazumljiv način povezani sa cjelinom. Želite li pratiti uzrok bilo kojeg događaja do samoga izvora, morali biste se vratiti čitavim putem do početka stvaranja. Kozmos nije kaotičan. I sama riječ kozmos označava poredak. No, to nije poredak koji bi ljudski um ikada
mogao shvatiti, iako ponekad može dobiti uvid u njega.
***
I to će proći
Riječi urezane na prstenu "I to će proći" ne govore vam da ne biste trebali uživati u ljepotama života, niti im je cilj da vam pruže samo utjehu u razdoblju patnje. Imaju i dublju svrhu, da postanete svjesni kratkotrajnosti svake situacije, koja je posljedica prolaznosti svih oblika, dobrih ili loših. Kad postanete svjesni prolaznosti sviju oblika, manje ćete se vezati uz njih i donekle će popustiti vaša poistovjećenost s njima. Odvojenost ne znači da ne možete uživati u ljepotama koje vam pruža svijet. Zapravo, uživat ćete još više. Jednom kad uvidite i prihvatite prolaznost svih stvari i neminovnost promjene, možete uživati u zadovoljstvima svijeta dok traju, ne plašeći se gubitka i ne osjećajući tjeskobu zbog budućnosti.
Kad se odvojite, događaje u svome životu moći ćete promatrati iz veće daljine, jer nećete više biti zarobljeni u njima. Postat ćete poput astronauta koji planet Zemlju vidi okruženu prostranstvom svemira i spoznaje paradoksalnu istinu: Zemlja je dragocjena, a istodobno i beznačajna. Spoznaja koja govori i to će proći omogućuje vam nevezivanje, a s nevezivanjem u vaš unutarnji prostor ulazi još jedna dimenzija. Kroz nevezivanje, kao i kroz neprosuđivanje i unutarnje prihvaćanje, ta vam dimenzija postaje dostupna.
Ako se više s oblicima ne poistovjećujete potpuno, svijest se, ono tko vi jeste, oslobađa svojega zarobljeništva u obliku. Ta sloboda je izranjanje unutarnjeg prostora. Pojavljuje se poput tišine, tananog spokojstva duboko u vama, čak i kad se suočite s nečim naizgled lošim. I to će proći. Iznenada se oko događaja stvara prostor. Prostor se pojavljuje i oko emocionalnih uspona i padova, čak i oko patnje. Nadasve, prostor se javlja i oko vaših misli. Iz toga prostora zrači mir koji »nije od ovoga svijeta«, jer ovaj je svijet carstvo oblika, a to spokojstvo je prostor. To je mir Gospodnji. Sada možete uživati u stvarima ovoga svijeta i poštovati ih, ne pridajući im važnost i značenje koje nemaju. Možete sudjelovati u stvaranju i biti aktivni, ne vežući se za ishod i ne postavljajući svijetu nerazumne zahtjeve: ispuni me, obraduj me, pruži mi osjećaj sigurnosti,
reci mi tko sam. Svijet vam to ne može pružiti, a kad više ne nosite u sebi takva očekivanja, okončava se sveukupna patnja koju ste sami stvorili. Takva patnja proizlazi iz toga što pretjerano cijenite oblik, a niste svjesni dimenzije unutarnjeg prostora. Kad je ta dimenzija prisutna u vašem životu, možete uživati u stvarima, iskustvima i u osjetilnim zadovoljstvima, ali se u njima nećete izgubiti i nećete se vezati za njih, odnosno, nećete postati ovisni o svijetu.
Riječi i to će proći ukazuju na stvarnost. Budući da govore o netrajnosti sviju oblika, podrazumijeva se da istodobno ukazuju i na vječnost. Samo vječnost u vama može prepoznati da su netrajne stvari netrajne. Ako izgubite ili ne spoznate dimenziju prostora, svjetovne stvari poprimaju apsolutnu važnost, ozbiljnost i težinu koju zapravo ne posjeduju. Ako svijet ne promatrate sa stajališta bezobličnosti, on postaje zastrašujuće mjesto, a u konačnici i mjesto očajanja. Starozavjetni prorok zacijelo je to osjetio kad je napisao: »Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale«.
Eckhart Tolle
Dio iz knjige “Nova Zemlja”
Oznake: sada, svjesnost, ISTINA
- 15:24 -
ponedjeljak, 22.10.2012.
Želiš promijeniti svijet, kako bi bilo da najprije promijeniš sebe?
Oni koji manipuliraju nama, ovom stvarnošću, manipuliraju nama putem nas samih, a mi takvi izmanipulirani stvaramo, manifestiramo stvarnost – svijet prema njihovoj volji misleći da je naša.
U svakodnevnom susretu i razgovoru sa ljudima, bilo da se radi o takozvanim bogatašima ili pak siromašnima, takozvanim školovanima ili neškolovanima, zaposlenima – nezaposlenima, zaključak razgovora je uvijek isti: nešto u ovome društvu, svijetu treba pod hitno mijenjati, jer dalje više ne možemo ovako.
Skoro svi ljudi manje ili više svjesni su da u ovome svijetu nešto grdno ne valja. Pa tako neki optužuju političare, neki sudstvo i policiju koja ne sprovodi zakone, neki crkvu koja na sve to šuti, neki se čak i dodirnu tajnih društva, bankara, itd., što je svakako istina, no rijetko tko preispituje vlastitu ulogu u svemu tome, rijetko tko je svjestan kako bankari, političari, tajna društva grade te temelje moć upravo na njima/nama samima, kako smo mi sami njihova moć.
Oni koji manipuliraju ovim svijetom, bilo putem politike (demokracije-diktature), zakonodavstva, vojske, policije, religije, školstva, zdravstva, medija, … ustvari ne manipuliraju svijetom, već nama putem nas samih, jer mi smo političari i oni koji ih dovode te održavaju na vlasti, mi smo svećenici i oni koji odlaze u crkvu, jer mi smo oni koji prihvaćaju zakone i koji ih provode, oni koji šalju djecu u škole, oni koji se ne brinu za vlastito zdravlje već su taj teret prebacili na zdravstveni sustav, oni koji gledaju televiziju i plaćaju pretplatu, kupuju i čitaju novine te samim time što je i najvažnije, oni koji su putem istih izmanipulirani te održavaju, manifestiraju stvarnost – svijet kakav manipulatori žele, ne mi.
Mi smo kreatori ove stvarnosti, nažalost prevareni, izmanipulirani da manifestiramo i održavamo svijet u kojem prema razgovoru sa istim tim ljudima, ustvari nitko ne želi da živi.
Jednostavno rečeno, oni koji manipuliraju ovom stvarnošću, nama, manipuliraju nama putem nas samih a mi takvi izmanipulirani stvaramo, manifestiramo stvarnost – svijet prema njihovoj volji misleći da je naša.
Ljudi su skloni i teže promjenama u društvu i svijetu ne znajući kako je problem u njima, kako su oni problem te kako je današnji svijet tek odraz njih/nas samih. Nemir u nama postaje nemirom u svijetu, nepravda u nama postaje nepravdom u svijetu, nerazumijevanje, netolerancija, sukob, mržnja, nasilje u nama manifestira se nerazumijevanjem, netolerancijom, sukobom, mržnjom, nasiljem u društvu, svijetu u kojem živimo, ali isto tako, mir u nama postaje mirom izvan nas!
Želiš mir, budi mir!
Želiš razumijevanje, budi razuman!
Želiš pravdu, budi pravedan!
Želiš slobodu, sreću, ljubav? Nemoj je tražiti, budi ljubav budi sretan budi slobodan, toliko je jednostavno!
David Icke je napor, težnju ka promjenama u svijetu usporedio sa češljanjem zrcala kako bi se promijenio odraz u zrcalu, svi znamo da je to nemoguće, no ipak, to je upravo ono što svakodnevno u svojem neznanju činimo. Jedina istinska promjena je ona koja se događa unutar nas samih, jer izvanjsko je samo ogledalo, preslika našeg unutarnjeg stanja. Jedini napredak je duhovni napredak. Mir u svijetu samo je odraz našeg unutarnjeg mira, stanja svijesti.
Nemojmo trošiti vrijeme na traženje rješenja, umjesto toga uklonimo uzrok i rješenja neće biti potrebna.
Dali ste se ikada zapitali zašto su svi dosadašnji pokreti, revolucije završile tek kao slovo promjena na papiru povijesnih knjiga a ne kao stvarna promjena u društvu? Zašto je svaka takozvana revolucija, promjena rezultirala još većim porobljavanjem čovječanstva od strane samog čovječanstva?
Mnogi ljudi u težnji ka promijeni stvarnosti u kojoj žive prozivaju i teže promijeni sustava, opet, ne shvaćajući kako mi sami pokrećemo, održavamo, hranimo sustav i kako smo sustav mi sami, te kako je borba protiv sustava borba protiv nas samih. Borba protiv sustava od strane onih koji konzumiraju i pokreću sam sustav, jednaka je borbi protiv misli. Kako borbom, pokušajem da zaustavimo misli nesvjesno ustvari jačamo, dajemo moć mislima, tako i borbom protiv sustava u svojem neznanju održavamo i jačamo sam sustav. Sustav baš kao i misli je nemoguće poraziti na njegovu terenu jer sve što radimo unutar sustava, održava i jača sustav. Ne podržavamo li ovaj sustav, jednostavno ga prestanimo konzumirati a samim time i hraniti! Borba protiv sustava je borba protiv nas samih, to je borba jedne političke opcije protiv druge, borba jedne religije protiv druge, jednih vojnika protiv drugih dok smo ustvari mi sami i jedni i drug, jedna i druga strana, odnosno strane ne postoje, strane su iluzija jer na svakoj strani su ljudi, MI.
Probudimo se ljudi, borba je upravo ona što održava ovaj svijet nasilja stvarnim i to već tisućama godina. Želiš mir budi mir! Borba je iluzija protiv iluzije, jednog uvjerenja protiv drugog, potrebno je osvještavanje, buđenje u istini kako ne postoji lijevo i desno, oni i mi, već kako smo svi MI JEDNO.
Svi se moramo osvijestiti, postati svjesni kako sam sustav ne posjeduje vlastitu energiju, moć, već je crpi iz pristaša, sljedbenika, onih koji ga konzumiraju. Morate se složiti da se moć mesne industrije zasigurno ne temelji na vegetarijancima/veganima već na onima koji konzumiraju njihove proizvode.
Moć medija se ne temelji na onima koji NE gledaju televiziju, ne slušaju radio ili ne čitaju novine, već na onima koji svakodnevno provedu po nekoliko sati ispred TV-a sa novinama u rukama vjerujući svemu što im je rečeno.
Moć banaka zasigurno ne proizlazi od onih koji ne konzumiraju njihove usluge.
Moć farmaceutske industrije se zasigurno ne temelji na ljudima koji su brigu za vlastito zdravlje uzeli u vlastite ruke.
Moć političkih stranaka, parlamentarne većine se temelji na onima koji ih podržavaju, odobravaju njihove postupke, a ne na onima koji su svjesni kako su političari, vlade tek produžena ruka vladara iz sjene, alat za porobljavanje ljudi.
Moć vladara iz sjene smo svi mi, jer sve dok spavamo, dok ne znamo tko smo, živimo u iluziji i pomažemo u održavanju iluzije, iluzije dvojnosti, drugosti, borbe, preživljavanja, netolerancije i nasilja.
Kao što je znanstvenik i filozof Buckminster Fuller rekao: «Nikada nećete promijeniti stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da biste nešto promijenili, stvorite novi model koji će postojeći model učiniti zastarjelim.» Ili još preciznije, živite, budite promjena koju želite vidjeti u svijetu kao što je rekao Mahatma Gandhi. Biti promjena, primjerom drugima jedno je od najmoćnijih oružja preobrazbe društva i stvarnosti u kojoj živimo.
Dakle oni koji podržavaju, konzumiraju sustav baš kao i oni koji se bore protiv sustava kroz sam sustav, u svome neznanju održavaju, jačaju sustav. Borba protiv sustava i struktura na vlasti je nepotrebna i nemoguća, potrebno je samo osvijestiti se, probuditi se u ISTINI, jer probuđenom osobom je nemoguće manipulirati.
Oznake: svjesnost, ISTINA, sustav, manipulacije
- 19:51 -
