subota, 11.12.2010.
Kraj Iluzije Vremena
Bili mi svjesni toga ili ne, vrijeme ne postoji, nikada nije niti postojalo, postoji samo iluzija vremena, i vjera u iluziju zvanu vrijeme. SADA, beskonačni sadašnji trenutak je jedino što postoji, a vrijeme, prošlost, budućnost tek su tvorevina našega uma, naših misli, uvjerenja, vjerovanja.
Vrijeme ne postoji u koliko ne postoje misli, uvjerenja, vjerovanja, jer vrijeme je manifestacija naših misli, naših uvjerenja, vjerovanja koja proizlaze iz misli. Vrijeme je iluzija, iluzija vremena nastaje iz misli, što znači da su i same misli iluzija, jer jedino iluzija može stvoriti, manifestirati iluziju. Misli su posljedica udaljavanja od SADA, onog što jest. Misli su vrijeme, vrijeme su misli. Misli i vrijeme su jedno. Ako ne postoji vrijeme, ne postoje ni misli, ako ne postoje misli, ne postoji ni vrijeme, jer jedno nadopunjuje, stvara drugo. Misli, vrijeme se uvijek odnose na nešto što je bilo, na temelju čega stvaraju sliku, (misli) što će biti. Misli, vrijeme se nikada ne odnose na ono što jest, SADA, jer sada nema potrebe za misli, sve je sada, usidravanjem u sada, mi smo sve, JEDNO. Jedno nema potrebe za mislima, jer jedno je SVE.
Misli, odnosno iluzija vremena je udaljavanje od onoga što jest, JEDNO.
Sada nema potrebe za misli. Današnje čovječanstvo 99% sadašnjeg trenutka provodi u iluziji misli, u iluziji vremena, onog što je bilo, što će biti. Današnje čovječanstvo 99% energije troši kako bi se održalo u toj iluzornoj stvarnosti, misli, vremena, uvjerenja, vjerovanja ..... ili drugim riječima, 99% energije trošimo kako bismo održali ovu iluzornu stvarnost, stvarnost u kojoj zapravo nitko ne želi biti.
Laž, misli, uvjerenja, vjerovanja, .... potrebuju nove laži, misli, uvjerenja, vjerovanja, (energiju) .... kako bi se održala. Sreća, sloboda, ljubav, odnosno SADA nema potrebe za održavanjem, energijom, jer SADA jest energija, SADA jest sreća, sloboda, ljubav, JEDNO sa svime. Sam pokušaj da budemo sada, jest udaljavanje od sada, stvaranje misli. Sam pokušaj sa budemo sretni, jest udaljavanje od sreće. Sam pokušaj da budemo slobodni, da budemo ljubav, jest udaljavanje od slobode, ljubavi. Mi jesmo sada, mi jesmo sreća, mi jesmo sloboda, ljubav ... pokušaj da to budemo je udaljavanje od onoga što jesmo, od sada, sreće, slobode, ljubavi, jednog sa svime ... Nažalost današnji čovjek u iluziji svojih misli, u iluziji svojih uvjerenja, vjerovanja upravo to čini, pokušava biti ono što jest, ne znajući da se time udaljava od onog što jest.
Današnje čovječanstvo se uhvatilo u začarani krug misli, uvjerenja, vjerovanja, iluzija, ..... i što je najgore, iz tog kruga se pokušava izvući mislima, uvjerenjima, vjerovanjima, odnosno iluzijama, ne znajući da su misli, uvjerenja, vjerovanja ono što ih drži unutar tog kruga, ono što tvori taj krug.
Svaki čovjek na ovoj planeti teži onom što već JEST. Svaki pokušaj da bude ono što JEST, je udaljavanje od onog što JEST, kontra efekt. Sam pokušaj, težnja čovjeka da bude sretan, umjesto sreće stvara sve veće nezadovoljstvo. Sam pokušaj, težnja da bude slobodan, stvara sve veću neslobodu. Sam pokušaj , težnja ka ljubavi, udaljava ga od ljubavi.
Pokušaj, traženje sreće, slobode, ljubavi van nas samih, jest udaljavanje od SADAŠNJEG TRENUTKA, od onog što jest, od onoga što jesmo: sreća, sloboda, ljubav, ... JEDNO.
Vračanje sebi, je ujedno i vraćanje u sadašnji trenutak. Traženjem, spoznajom da se sreća, sloboda, ljubav, ... ne nalazi van nas, već u nama, ovog trenutka, nestaju i misli, jer misli, vrijeme su manifestacija traženja, potrage izvan nas, izvan onoga što jest, sada, ovdje
RASPADANJE ILUZIJE VREMENA
Kao što smo zaključili, vrijeme ne postoji, već postoji beskonačni sadašnji trenutak unutar kojeg se sve odvija, koji jest sve, jedno. Vrijeme je tvorevina iluzije naših misli, uvjerenja, vjerovanja, ...i kao takvo, i samo vrijeme je iluzija, što znači da je ograničenoga trajanja, postojanja. Podizanjem razine svijesti, što na osobnoj što na kolektivnoj razini, podižemo i svijest o postojanju vremena, odnosno o nepostojanju vremena, o vremenu kao iluziji.
Uzrok dojma da se vrijeme ubrzava, da nam sati, dani, godine prolaze sve brže, je sve viša razina svijesti koju postiže čovječanstvo, što na osobnoj što na kolektivnoj razini. No dojam ubrzanja vremena je još samo jedna od iluzija. Vrijeme ne postoji, pa kao takvo se ne može niti ubrzati. Preciznije bi bilo kada bismo rekli da se vrijeme raspada, odnosno da se raspada ILUZIJA VREMENA.
Raspadanje iluzije vremena znači i raspadanje iluzije misli, uvjerenja, vjerovanja, ... odnosno raspadanje iluzornog ja, koje se temelji na mislima, uvjerenjima, vjerovanjima, iluzijama, za kojeg smo vjerovali da jesmo. Kako se iluzija vremena, misli, uvjerenja, vjerovanja sve brže raspada, tako se sve brže i čvršće usidrujemo u beskonačnost sadašnjega trenutka. Proces raspadanja iluzije vremena je ujedno i proces raspadanja iluzorne stvarnosti za koju smo vjerovali da jest, da je stvarnost. Raspadanjem iluzije vremena, raspadaju se i naše misli, naša uvjerenja, vjerovanja, što znači i naš ego, strahovi a samim time i sram, krivnja, mržnja, želja za posjedovanjem, kontrolom, moći ... koji su proizvod, posljedica iluzije vremena, misli, uvjerenja, vjerovanja ....
Raspadom iluzornog ja, raspadom misli, uvjerenja, vjerovanja, ega, strahova .... ostaje samo ISTINA, SREĆA, SLOBODA, LJUBAV, JA JESAM, JEDNO SA SVIME, BESKONAČNO SADA.
Toga ćemo trenutka, po prvi puta nakon djetinjstva, čuti, dodirnuti, vidjeti svijet MI, onakvim kakav jest, sada, ovog trenutka, a ne naša uvjerenja, vjerovanja, naš ego, strahovi, što će označiti potpunu spoznaju svijeta onakvog kakav jest, kakvi mi jesmo, BOŽANSKO SAVRŠENI.
- 14:35 -
