utorak, 01.04.2008.

Voditelji, staro vino i televizija

Rijetko gledam TV, ali kad god pogledam bilo kakvu emisiju na bilo kojoj od ovih hrvatskih televizijskih kuća, uvijek mi pada na pamet ista tema... Voditelji. Budući da sam odrastao 80-tih, dakle – u vrijeme kada televizijski voditelj nije mogao biti bilo tko, ovo danas mi je u najmanju ruku bljedunjavo (da ne kažem smiješno, ili možda čak tužno).

Oliver Mlakar, Ksenija Urličić, Mladen Stubljar, Saša Zalepugin, Helga Vlahović, Ivan Hetrich, Vesna Spinčić-Prelog, Jasmina Nikić... I ne baš mnogi drugi. To su oni koji su postavili standarde, ali kao da ti standardi postaju nevažni.

I među nešto mlađima bilo je izvrsnih. Od Merlića, Kopljara, Brlekice bi trebali učiti mnogi. Ali ovo danas- ove hihotave starletice, kreveljenje, prenemaganje i preseravanje pred kamerama, jaki lokalni akcenti, ukočeni osmjesi (koji vjerojatno ne silaze s lica ni poslije snimanja, zbog grča na licu), ovo više nema veze s bilo kakvim kvalitetima.

Čast izuzetcima, a ima ih tek nekoliko. Na prvom mjestu mi je Barbara Kolar. Šarmantna, oku ugodna, tečnog izgovora, bez regionalnog akcenta... Za razliku od spomenutih starletica, osmjeh joj ne izgleda kao da ga noću koncem zateže oko glave... Žena je spejs-šatl za većinu mladih „talenata“. Blista.

Moja najdraža voli vidjet Čurlića, ja ga baš i ne ljubim osobito. Djeluje mi usiljeno. Tarik mi je bolji voditelj nego glumac, to je već poznato.

Eh, da... Da Barbara ne ostane usamljena... Antonija Blaće mi je sasvim OK. Djeluje skroz prirodno, također je ugodna za vidjeti i čuti, a oborila me je s nogu kada je isprdala jednu od kandidatkinja-kokoški zadnje „obične“ verzije Big Brothera pri ulasku u kuću.

Cura ima stila.

Za razliku od npr. kvazi-voditeljica Red Carpeta.