ponedjeljak, 01.05.2006.

Piškit ću - kakit ću

Reče mi netko jučer da me nije "tako" zamišljao.

"Pa kako to - TAKO?"
"Ne znam."

Ima tu negdje lijevo link na prvi post bloga. Čovjek je kompleksno stvorenje. Ima razne potrebe. Neke od njih imaju i životinje, neke su ipak privilegija inteligentnih bića. Nazovimo tako ljude, bar za potrebe ovog posta.

Ubiješ se od ozbiljnosti u vezi, nekoliko puta uzastopno. Veze ne prođu. Pa skužiš da bi za promjenu mogao malo neozbiljnije. I onda ti kažu da te nisu "tako" zamišljali.

Probaš nešto s nekim i odmah skužiš da ovaj put ne bi ozbiljno. Bez obzira na razloge. Jer se poznaješ. I kažeš to. Da ne bude "piškio bih - kakio bih". I daš drugoj strani puno pravo odluke. Može ona tada što god želi. Otići ili prihvatiti ponuđeno. Ono "neozbiljno". Ne želim biti "frajer", samo želim biti jasan. Ne folirati nikoga.

I ona nađe treću soluciju. Koja nije bila u ponudi. Ostati, naizgled prihvatiti ponuđeno ali pokušavati navući me na više od toga. Jer sam sad "frajer". Poluzainteresirani "vladar". Grozno.

Htio sam biti frajer kad sam volio i ulagao. Zapravo, to i jesam bio. Ali one to ne mogu shvatiti. Nisu valjda bile dovoljno potlačene.

Čitam neki dan u Jutarnjem članak o zlostavljanoj ženi. Vrijedi pročitati, osobito osvrt psihologinje. Možda iskarikirano, možda ekstremna krajnost ali o tome ovdje pišem. Mogu li žene uopće prihvatiti muškarca kao ravnog sebi i biti sposobne za emocije prema takvom?
Jer do sada sam upoznao samo dvije nepoželjne krajnosti: one koje traže vladara i bacaju se pod noge i one koje te jebu u zdrav mozak čim pokažeš da to ne želiš biti. Ili je to ipak samo JEDNO TE ISTO?! Dakle, sve o meni ovisi? Moram biti "vladar"?

Jutros sam gledao "Sanja show". Zatekoh se pred TV-om. Tema mi je bila zanimljiva. Sponzoruše.
Gosti su bili Predrag Raos, Danko Cvjetičanin, tamo neki bosanski "baš-sam-sladak-dječarac" pjevač, jedna plavuša koja zna reći samo "ljubav" i jedna novinarka.

Raos je bio jedini koji zna o čemu priča. Prije nekoliko godina bih ga možda popljuvao, sad znam o čemu govori.
Plavuša je govorila o ljubavi. Vidi se da cura zaista vjeruje u to. A tema nije bila odgovarajuća da ju netko upita ZAŠTO ona voli svog muža. Vjerujem da bi ju takvo pitanje jako zbunilo. A meni se odmah ukazala slika nježne, emotivne plavušice bez samopoštovanja koju netko pravi budalom. Zašto? Nemam pojma. Tako mi je djelovala. Kao jedna od onih osoba kojima se cijeli život sruši u jednom trenu i onda shvate kako su bile slijepe kraj zdravih očiju. Jer uz riječ "ljubav" ne zna guknuti ništa drugo.

Neću reći da sumnjam u ljubav. Možda ju samo tražim u nekim drugim pojmovima. Poput seksualne privlačnosti i respekta prema partneru, ali i samopoštovanja i poznavanja sebe.

Ako toga nema, onda se dogodi da ona pristane na seks i pokušava od toga napraviti "nešto više". I ne shvaća da je tada ona ta koja postupa u stilu "piškit ću - kakit ću".

Dosta za danas.