utorak, 20.12.2005.

Arizona Blues - "Jebeš zemlju koja Bosnu nema!"

Cijela Slavonija zna gdje je tržnica Arizona. Iako nije u Slavoniji.
Prijeđete lijepo na graničnom prijelazu Županja u susjednu nam BiH, pa se spustite nekih cca 20 km južnije. I tu nađete kompleks od nekih desetak velikih hala i svu silu većih i manjih građevina oko njih.



Prije godinu-dvije na mjestu tih hala bila je šuma daščara. Žao mi je što to nisam slikao jer to je bila scena kakvu ne možete vidjeti bilo gdje na ovim prostorima.



Malo sam s frendom prošetao ovim halama. Nisam si puno kupio, tek jednu zgodnu jaknu za 50 Km (konvertibilnih maraka), košulju za 15 Km i dvije šteke pljuga za 30 Km (1.50 Km kutija mekog "filtera 160").
1 "konvertibilnu marku" vrednuju 4 kune. Pa vi sad računajte.



Otkad ne postoje daščare nema više ni prodavača koji u kolicima ili kištrama od povrća vuku unaokolo raznorazne artikle. A baš je bilo razvedravajuće čuti "Manćmalov marku, Manćmalov marku!" na čistom bosanskom.

Ponegdje se još može naići na prosjakinju ali ne bi se baš moglo reći da im posao ide. Eventualne džepare (nikad vidio ni čuo) "riješe" sami prodavači jer škode poslu.

Može se tu naći mnogo toga za umrijet od smijeha, tako su neka obilježja jugonostalgije sasvim normalna stvar. Ali i mnogi ideološki sasvim suprotni artikli. Majice s likom Josipa Broza i grbovi SFRJ na jednom štandu, nekoliko metara dalje audiokazete naše domoljubne glazbe s likom Ante Pavelića na omotu.
Kalendar 2006 s Titovim fotkama stoji marku i pol.
"Nešto mu pala cijena, aaa?"... "Jašta, bolan, nije baš najpopularniji..."





Može se tu i dobro papat. Janjetina se vrti na ražnju, dobrih ćevapa na sve strane, u svakoj hali 2-3 birca za okrijepit dušu i tijelo...



U WC-u kafića u kojem smo bili stanje uredno. Odmah jasno s teksta na donjoj slici, zar ne?



Jebeš zemlju koja Bosnu nema.