utorak, 30.10.2007.

Poruka za KUKAVICE iz SDP-a !!!


JEEEEEEEBITE SE !!!!


Ovo sam naprosto morao napisati ... Džaba dugo sticanog ugleda u blogosferi, džaba doktorske titule, džaba „izražavaj se književno“, džaba „nemoj beštimati“, džaba SVE ...

RAZBILI STE ME DANAS U DNEVNIKU !!!!

RAZBILI !!!

Koji frontalni sudar od 200 na sat !!! Preznojio sam se od muke, digao iz fotelje, hodao okolo ko lav u kavezu. Mater me pogledavala zabrinuto ...

Debakl ...

A jučer ... O sreće, o ushićenja, o orgazmičkog zadovoljstva ... Ma skoro sam, a ovdje mi vjerujte na riječ, sjeo za kompjuter u ponoć i napisao post – „SDP je opet u igri“, ili „HNS-ovci oprez – morati ćete se boriti za moj glas“ ...

Koja bih budala danas ispao :-))))

...

Onda, jeste li skužili čemu pričam ?

Naravno – o VJERONAUKU U ŠKOLAMA !!!

Moje jučerašnje ushićenje je bilo uzrokovano vijestima da se SDP pridružuje HNSu u stavu da vjeronauku nije mjesto u školi. Zašto nije je kristalno jasno :-), ali to je tema koju ću obraditi u nekom od sljedećih postova (i da odmah budemo načistu – Zvone Radikalni nema ama baš ništa protiv vjeronauka per se, ali imam GADAN problem s održavanjem nastave vjeronauka u školi).

I kad sam jučer vidio da je SDP odlučio biti dosljedan liberalnoj tradiciji, koju bi btw. socijaldemokrati po defaultu trebali slijediti, mojoj sreći nije bilo kraja !!!

Doduše, problemi su se pojavili na domaćem frontu :-). Moja žena, inače izrazito apolitičan primjerak homo sapiensa, je na te vijesti reagirala furiozno (da, da, moja žena je prakticirajući vjernik, dobro ste pogodili).

„Za koga ću ja glasati ?“
„Ma, jel' to SDP za izbacivanje vjeronauka iz škola ? Onda za njih neću, nema šanse !“

„A onda nema ti druge nego za HDZ“, podjebavam ja ;-)

„Za koga ??? Za te izdajice što su mi prodali rodnu grudu !? ZA NJIH NIKAD !!!“ (moja supruga je iz Bosanske Posavine, op Z.R. – trenutno, a izgleda i zauvijek, u Republici Srpskoj iako je, konkretno na području Plehana odakle je moja supruga bilo 90 % Hrvata).

„A HNS ?“ – grozničavo se hvata za slamke.

„Jok, i oni su za izbacivanje“ – pržim je ja na laganoj vatri.

„A moram onda za HSP“

Bio je dovoljan jedan moj pogled da preskočimo tu opciju :-). Zatim smo još malo laprdali, ali ništa što bi bilo vrijedno spomena ...

I kad sam se danas sa svojih dvoje slatkiša spustio kod roditelja u Dalmaciju, sunce sija čim izađeš iz Sv.Roka, svjež morski zrak, nema ljetne gužve a opet ljudi su tu ...

Znao sam da to ne može potrajati.

Idilu je „odlučnim“ nastupom prekinuo Zoran Milanović u HTVovom Dnevniku izjavom da SDP nije za ukidanje vjeronauka u školama.

Pljas !!!

Džaba njemu skrivanje iza „mi u SDPu dopuštamo različita mišljenja“ i „mi smo za poštivanje međudržavnih ugovora“. JA ZNAM zašto je to „stav SDP-a“, a znate i Vi, dragi čitatelji. Zato jer cilja na moju suprugu (oprezno Zoki ;-), i desetke i stotine tisuća onih koji su joj (po tom pitanju) slični !!!

I to je legitimno.

To je i politički pametno.

Gotovo je sigurno da će se pokazati i rezultatski korisno.

ALI TO NIJE POLITIKA KAKVU CIJENI ZVONE RADIKALNI !!! (jedan vrlo specifičan primjerak homo sapiensa, op.ed. ;-)

Sasvim je nebitno konkretno pitanje o kojem raspravljamo jer ovdje se radi o principu (sve su ostalo nijasne ;-) - jesam li spreman izdati svoje ideale za par glasova više ?

Odgovor Zorana Milanovića je DA !!!

Uz pokrivanje međunarodnim ugovorom ??? Gospodo, NE BUDITE SMIJEŠNI !!! Svaki ugovor, pa tako i onaj sa Svetom stolicom je re-negotiable (pogotovo kad se radi o ugovorima među državama) !!! Ja se osobno čak ne bi dirao ni u šolde koje (svakodnevno) dajemo Vatikanu. Eto im ih i dalje, nema problema. Velika većina Hrvata su katolici, plaćaju poreze i ako žele donirati Vatikan, nemam s time nikakvih problema.

Ali, hoće li se nastava vjeronauka držati u školama ili izvan njih – e pa dragi papa, it ain't your fracking business !!! (ovo fracking sam pokupio iz Galactice i baš mi je dobro leglo ;-)

Stoga je Zoran Milanović mogao reći nešto u stilu:“Da, mi razumijemo da postoje obveze iz međunarodnog ugovora, ali ćemo pokrenuti proces njegove revizije i u konzultacijama s Vatikanom postići rješenje koje zadovoljava sve strane“ (jasno, moglo bi se to i ljepše reći).

Eno, vjeronaučna dvorana u mom rodnom Sukošanu, u kojoj sam i ja pohađao vjeronauk sve do osmog razreda, stoji i dalje prazna. Whats the fraking problem ? Doduše, znam ja da bi crkva s time imala VELIKIH problema. I time direktno pokazala svoju dvoličnost. Jer njima, naravno, nije bitno samo da djeca imaju mogućnost ići na nastavu vjeronauka ! Njima je puno važniji utjecaj koji Katolička crkva ima u Hrvata (i nad Hrvatima, nekima ;-)

Zoran Milanović je pred tim utjecajem priznao nemoć i pogazio principe.

Sjedi, ocjena JEDAN !!!


P.S. Ovdje je prilično ispričati se zbog korištenja vulgarnosti na početku teksta. Sad, nakon dva sata kucanja i usputnog uspavljivanja dvoje djece, žestina se poprilično istrošila i složiti ću se da sam mogao i bez toga.
Ali, kao što vidite, ipak sam ostavio ;-), a komentar/strelica dolje je uvijek Vaša opcija (take your pick : korištenje psovki, „ja mislim da vjeronauk treba biti u školama“, „SDP je ispravno postupio“, ...)

- 00:48 - Komentari (52) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.10.2007.

„Taj naš liberalizam“ - REPLY

U ovom postu, Zvone Radikalni u gostima kod kolege blogera tragicnamisao. A povod je njegov post „Taj naš liberalizam

Detaljno ćemo ga secirati :-). (sav bold dalje by Z.R.)

Pa da krenemo:

U tzv. totalitarnim režimima svatko je znao tko je zapravo njegov protivnik. U fašizmu je to bio rasni, a u komunizmu klasni neprijatelj. Isto tako, svaki inteligentniji građanin u nekadašnjim socijalističkim državama znao je da je vladajuća ideologija ideologija, i to ideologija laži koja se vrti na svim valnim duljinama 24 sata dnevno

No problems here. Ali onda počinjemo...
Liberalizam je novi duh vremena, novi mainstream iako soft ideologija koja sebe uopće ne smatra ideologijom, koji ima drugačija sredstva represije i neviđene mogućnosti terora nad slobodoumnim ljudima.

Tako govoriti o liberalizamu koji je u svojoj biti posvećen slobodi pojedinca od terora i represije !!!??? Jel' mi pričamo o istom liberalizmu ??? Jer liberalizam, barem kako ga ja doživaljvam je bogom dan za slobodumno ljude !!!

Zbunjen ??? (ali razjasniti će se malo kasnije :-)
U liberalizmu je dopušteno reći sve. To je istina, čemu stvarati političke žrtve i progoniti neistomišljenike kada ih mase, obuzete gramzivošću i trošenjem ionako mogu samo ismijavati ili barem ignorirati. Čemu Gulag? Kada postoji Big Brother? Mekan, smiren, prikriven način porobljivanja s cijelim jezikom laži gdje se kamatarenje prikazuje kao pomoć, gdje se okupacija naziva spasom, gdje se nametanje naziva uvođenje...laž se vrti 24 sata dnevno.

Meni se osobno Big Brother GADI i u cijelom životu sam ga sveukupno gledao manje od sata. Ali, ako narod to želi (a izgleda da se to sviđa lijepom postotku Hrvata), ja kao pravi liberal nemam s time ama baš nikakvih problema. Niti vidim u čemu je problem ?
Zvone Radikalni lijepo ne gleda BB i mirna Bosna.

Eeee, ali vidim ja već na što kolega cilja ... („mase, obuzete gramzivošću i trošenjem“ ;-)
U fašizmu i komunizmu je postojala malena grupa disidenata, u liberalizmu je svaka pomisao na istinsku oporbu nezamisliva. Tko danas može sumnjati u slobodno tržište, ideologiju ljudskih prava, dogmu o slobodi, kraju povijesti, vječnom rastu??

Bah. Danas su ljudska prava i sloboda nedodirljivi i to je jedan od većih civilizacijskih dohvata čovječanstva. A što se tiče ovog malog „uboda“ o „kraju povijesti“ i „vječnom rastu“ koje je kolega pokupio iz naslova knjiga popularnih 90-tih godina (u vrijeme uspona „američkog imperija“ ;-) ...
Pa, prvi se pokazao kao zabluda Fukuyame koju je on u međuvremenu ispravio, a drugi je zabluda s „New Economy“ idejom – što s liberalizmom nema neke veze, ali ima veze s „iracionalnim očekivanjima“ ;-)

Taj pojedinac može biti proglašen luđakom, a karijeru unutar društvenih znanosti može zaboraviti.
To naravno nije točno jer su sveučilišta puna onih koji vrlo glasno govore protiv navedenih stvari, a poglavito protiv slobodnog tržišta.

Moderni liberali i čuvari njegova jednoumlja vole pojam liberalizam koja skriva pojam kapitalizam. Kapitalizam znači krv, znoj i suze, siromaštvo, nejednakost.

Koja BUDALAŠTINA !!! Posve promašena kategorizacija kapitalizma !!!
Doduše, prihvaćanje liberalne organizacije društva prirodno vodi na kapitalizam kao EKONOMSKO uređenje (s pripadajućom važnošću tržišta i svetošću ugovora između pojedinaca) ali ovakve hiperbole su čisto „mahanje rukama“.
A zanimljivo je kako su se neke od najliberalnijih država (nordijske npr.) poprilično udaljile od kapitalizma o kakvom ti pričaš.
Liberalizam znači svijet u kojemu je sve dopušteno, u kojemu i svaka bizarnost ima pravo na svoju slobodu.

Iz ove rečenice bih ja zaključio da je autor za vraćanje na komunizam „gdje je zabranjeno sve što nije eksplicitno dopušteno“ ???
A da pogodim dalje - pederima je mjesto u mentalnim ustanovama a nipošto u matičnim uredima, abortus je, prirodno, zabranjen, a za pušenje marihuane se ide u zatvor na par godina.
A dobro sad, oko toga se možemo samo ne-složiti ;-)
U liberalizmu ionako nema odgovornosti za ništa, sebičnost, pohlepa, loše ljudske osobine izlaze na vidjelo jer u liberalizmu pojmovi solidarnosti, skromnosti, duhovnosti znače vrlo malo.

Opet malo „mahanja rukama“ !!
S druge strane, da liberalizam stavlja naglasak na pojedinca u odnosu na kolektiv JEST istina. I takvo uvjerenje, u današnjem posvemašnjem kolektivističkom shvaćanju države („država treba riješiti sve moje probleme“), svaki pravi liberal nosi kao badge of honour.
Tragicnamisao bi sad vjerojatno rado potegnuo jednakost liberalizma i hobesijanskog „čovjek je čovjeku vuk“, ali mislim da je civilizacija, barem zapadna, ipak malo napredovala ...
Pljačkaj ljude, prirodu, ubijaj, rastači, uništavaj, ali pričaj cijelo vrijeme o ljudskim pravima i demokraciji.

Ovdje, naravno, cijenjeni autor priča pa gotovo isključivo O AMERICI :-))))
I mora se priznati da je licemjerje koje SAD pokazuje u odnosima sa svijetom evidentno. Jedino što se može reći u njihovu obranu je da biti svjetski policajac zahtjeva i određene kompromise. Koje su Amerikanci poprilično loše odradili, ali zato su i kažnjeni drastičnim padom ugleda u svijetu. U američku demokraciju nimalo ne sumnjam, hvala na pitanju, i uskoro će glasači imati svoju priliku popraviti stvari. Jest, znam da nije savršeno, ali nitko još nije smislio bolje.
Još moram primjetiti da Amerika baš i nije „najliberalnija“ zemlja na svijetu ;-). A Dance, Šveđane i Norvežane se baš i ne može optužiti da „pljačkaju ljude, pridodu, ubijaju, rastaču i uništavaju“ ;-)
Liberalizam je sustav represije i sustav neslobode koji se kvalitativno ne razlikuje od fašizma i komunizma koliko god nam se činilo suprotno. Kada bi se pobrojale žrtve koje su nastale zbog djelovanja zakona liberalnog kapitalizma došli bi do zapanjujućih brojki. Da i ne spominjem zidove, ratove, nepravde...

Mislim stvarno, ali ono baš stvarno - SEREŠ (da oprostiš na izrazu, ali ne mogah se suzdržati ;-) !!!!

„liberalizam je sustav represije i sustav neslobode“ – a majke ti irudove ??????

„koji se kvalitativno ne razlikuje od fašizma i komunizma“ - a čuda neviđenog ?????

A tek „žrtve liberalizma“ – DAJ BROJKU MAJSTORE !!!! DI, KO, KAKO, ZAŠTO ?

Doduše, lako je moguće da ti u „žrtve liberalnog kapitalizma“ ubrajaš i sve žrtve Prvog i Drugog svjetskog rata (imperijalizam, liberalizam, sve je to isto ;-) a isto tako i sve žrtve raznoraznih revolucija i kontrarevolucija u Africi, Aziji i Južnoj Americi u drugom dijelu 20-tog stoljeća (kolonijalizam, liberalizam – sve je to isto ;-).

Hm, ako ćeš tako zbrajati, vjerujem ti da bi se nabirkalo. Ali je to, naravno, totalna glupost.

Soft ideologija liberalizma ni u jednom času ne ostavlja čovjeka na miru. U nacističkoj Njemačkoj čovjek je mogao tridesetih godina više manje normalno živjeti, nitko mu se nije petljao u navike i krevet.

rođo, rođo, rođo ...

Ma u stvari, sasvim si u pravu. KOGA BOLI K.... ZA ŽIDOVE ! Njima se „petljati u navike i u krevet“ je skroz u redu. Oni su ionako niža rasa. A i zaslužili su. Jel' tako ?

Ne znam, moram priznati da sam temeljito zbunjen. Mislim, imam ja pokojeg poznanika koji bi apsolutno potpisao ovakve izjave. Ali to su glupani i budale. Neobrazovani idioti. OVCE !!!
Ali ti ne spadaš u tu skupinu. Koncizno i lijepo pišeš, rečenične konstrukcije odlične :-), vidi se da si i nešto pročitao u životu.

I SAD TI MENI OBJASNI KAKO TAKAV INTELEKTUALAC (!?) MOŽE NAPISATI:

U nacističkoj Njemačkoj čovjek je mogao tridesetih godina više manje normalno živjeti, nitko mu se nije petljao u navike i krevet.

KAKO, KAKO, KAKO !!!!????

Ja to naprosto ne razumijem !!!!!!
U stvari, malo mi je sad sinulo. Ti vjerojatno isto tako misliš i o Hrvatskoj 90-tih :-)))) „U Tuđmanovoj Hrvatskoj čovjek je mogao devedesetih godina više manje normalno živjeti, nitko mu se nije petljao u navike i krevet. „
Pa to i jest bilo tako – ako nisi bio Srbin, ili ne daj Bože, kontra režima.

Paralela je APSOLUTNO PRETJERANA, ali je i indikativna :-)))) !!!

E pa majstore,let's make things clear – Tuđmanovo anti-liberalno (autokratsko) ponašanje 90-tih nikako nije bilo u redu (kakve god bile njegove zasluge !), a ponašanje nacista 30-tih godina ne da nije bilo u redu, nego je bilo za APSOLUTNU moralnu osudu svakog civiliziranog ljudskog bića!!!
Ne znam odakle crpiš svoje informacije o nacističkoj Njemačkoj 30-tih godina, ali ti svakako preporučujem knjigu Williama Schirera „Uspon i pad Trećeg Reicha“. Kad savladaš ta četiri toma od po 500-600 stranica znanstvenog istraživanja (baziranog na sačuvanim službenim dokumentima nacističke Njemačke – a njih je bilo podosta) javi mi se i reci da li i dalje jednako misliš.

Liberalizam nigdje ne posustaje i nijedan segment života ne ostavlja čovjeku na izbor. Što je Big Brother nego koncentracioni logor? U ovome logoru zatočenici nisu dovedeni na silu niti će biti ubijeni, oni su tamo dobrovoljno i sretni su što su tamo...to je ideologija liberalizma.

Nema izbora ? Kako sad to – a ja mislio da je upravo bit liberalizma osobni izbor pojedinca ?

Zbunjen ?

Big Brother = koncentracioni logor ???

S tvrdnjom se AAAAAAPASOLUTNO SLAŽEM – u slučaju kad bi postojao zakon koji propisuje DA GA SVI MORAJU GLEDATI (BB policija provaljuje ljudima u kuće i u nepoznatom smjeru odvodi one koji su se drznuli okrenuti na recimo HTV), i izbor stanara kuće se obavlja po slučajnom uzorku nad cijelim stanovništvom.

U toj situaciji, tvoja hiperbola je opravdana (ali je i dalje je hiperbola, jer, barem zasad, u BBu ljude ne ubijaju ;-). Ali, kako smo ipak poprilično daleko od tog scenarija, to ipak nije hiperbola već najobičnija GLUPOST !!

Liberalizam je razvio golemi jezik laži i fikcije, od ljudskih prava, preko međunarodnog poretka do parlamentarne demokracije na liberalni način. Izbori su pošteni samo kada pobjedi kandidat koji ne dira u postojeći poredak. Sjetimo se Austrije, Meksika ili Ukrajine. Liberalizam dijeli vlast na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, on dijeli sve, samo ne dijeli novac, našalio se još davno jedan španjolski satiričar.

Ajmo redom.
Austrija – Heider nije bio pobjednik (jer nije mogao SAM formirati vladu), a to što je njegovo pojavljivanje natjeralo druge dvije stranke na neprirodnu koaliciju – to je demokracija. Što se tu ima prigovoriti ?
Meksiko – te izbore nisam pratio i znam da je bilo polemika oko rezultata. Ali, kako nisam upoznat s detaljima ostavljam benefit of doubt za tvoj stav :-)
Ukrajina – slična, ali ne i ista priča kao sa Heiderom. Tri igrača u početnoj formaciji 2 (Juščenko + Timošenko) na 1 (Janukovič). Što se razbilo na 1 : 1 : 1 i nove izbore. Koji su, koliko sam čitao odrađeni ako ne baš ono posve demokratski i fer, ali dovoljno dobro da rezultat izbora predstavlja volju građana. Pa će se dogovoriti. U čemu je problem ?

Možda bi Rusija bila bolji primjer ... Iako se tamo baš i ne može pričati o nekom liberalizmu ;-)


I to bi bilo to od kolege tragicnamisao.

Sve u svemu, jedan kompletni miš-maš. Malo „desničariš“ (Židovi, sloboda kao „bizarnost“) pa malo „ljevičariš“ (anti-kapitalizam) pa malo „zelenariš“ („Pljačkaj ljude, prirodu“) pa malo „sanjariš“ (svijet bez Big Brothera ;-)

Ukratko - NEKOHERENTNO !!!

„Jako si loš politički analitičar“ :-P.


Ipak, moram priznati da sam u svojoj reakciji malo pretjerao :-). A kako je originalan post napisan prije 20-ak dana, pošteno bi bilo reći da je kasnije u komentarima kolega tragicnamisao napisao i ovo:
Pametni zub - priznajem da je možda bolje kloniti se usporedba s nacističkom Njemačkom. Htio sam reći da onaj tko tridesetih nije bio rođen kao neprijatelj i nije se petljao u politiku je mogao bez nacizma oženiti se i živjeti, nije bilo pristiska na potrošnju i životne navike ovoga tipa, ako je bilo bile su grube i direktne i svatko ih je znao. Pritisak liberalizma je mekan i nevidljiv.

U postu su ga malo „zanijele“ hiperbole ;-), a ja nisam pokazao milosti (doduše, malo i dalje grebe ovo „nije bio rođen kako neprijatelj“ hmmm)...

I gledajući ovako suma sumarum, nalazim da tragicnamisao i ja imamo i određenih dodirnih točaka. „Poglupljivanje“ društva i preveliki (apsolutni !? ) naglasak na konzumerizam doista predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju modernog društva.
Razlika je, čini mi se u načinima kojima bi se protiv toga trebalo boriti. Tragicnamisao „sanjari“ o nekom novom društvenom uređenju u kojem Big Brothera neće biti ZATO ŠTO GLEDATELJIMA NEĆE BITI ZANIMLJIV. Nemam ništa protiv, ali čekam argumente. (društvena organizacija ala Star Trek može biti polazna osnova, ali ..., jel'te, to su ipak Zvjezdane staze, trebalo bi to malo prilagoditi zemaljskim uvjetima ;-)

Moja je ideja, s druge strane, vrlo jednostavna i svodi se na tri riječi – obrazovanje, obrazovanje, obrazovanje (ovo je čitatelje sigurno iznenadilo ;-). Obrazovanje kojem je cilj pružanje mogućnosti svim ljudima da realiziraju svoj puni potencijal.

Jer, uz globalizaciju koja neumitno nadire, slijedi nam „Veliko oslobađanje“ – oslobađanje od manualnog rada (ovdje mi je Marx pao napamet ;-). I to oslobađanje „silom“, jer Kinezi „ne primaju na konzultacije“ ;-).

Da li će to za nas biti propast, ili će se iskoristiti kao mogućnost za transformaciju društva u smjeru „oslobađanja“ sektora usluga gdje su kreativnost, a počesto i individualizam, pokretači razvoja, ostaje da se vidi.

Uz ovakav obrazovni sustav (a treba naglasiti da je nužan preduvjet funkcionalna pravna država !) nisam baš optimističan, ali ipak tipujem na to kao najbolju opciju. Koja je uz to i posve u skladu s libertarijanskim principima, a čak bih se usudio i reći da ih ima kao preduvjet !

I zato – NE DIRAJ MI LIBERALIZAM !!!!!

- 00:14 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 26.10.2007.

Zvonin The Economist Newsletter – broj 2

Poštovani čitatelji, evo pred Vama i drugog broja „Zvoninog The Economist Newslettera“.

Odziv i kritike na prvi broj su bile odlične pa rekoh da nastavim dokle ide (a za one koji, kao što je najavljeno u prethodnom postu, čekaju nastavak „fajta“ s kolegom tragicnamisao – strpite se još jedan dan ;-).

E da, A ŠTO BI TO BIO „Zvonin The Economist Newsletter“ ???

Ukratko, izbor najzanimljivih/najrelevantniji i općenito naj naj naj članaka iz zadnjeg broja Economista – naravno, po mom ukusu. Počinjati ćemo s tzv. Leaderom („članak vođa“ :-), što će biti THE članak iz tog broja, zatim nastaviti u nešto revijalnijem tonu (što bi rekli „žuta rubrika“ – iako je to poprilično misleading opis bilo kojeg članka u Economistu), i na kraju dati pregled „ozbiljnijih“ (analitičkih) članaka koji vjerojatno neće biti tako široko zanimljivi (a možda sam i u krivu).

A leading story u ovom broju Economista (naglašavam još jedanput - po mom izboru) je članak o bosanskoj politici s naslovom Cracking up. Rezime:

Mr Lajcak is demanding that the Bosnian parliament and government can no longer be blocked simply because their members refuse to show up, which is often the case now. Bosnia's Serbian leader, Milorad Dodik, erupted in fury. This, he said, meant that Croats and Bosniaks could outvote Serbs; and, in revenge, he threatened to withdraw all Serbs from state institutions. If this happened, it would lead to chaos. Bosnians still remember how the RS was formed on the eve of war in 1992, when the Serbs left Bosnia's institutions.
On October 22nd a meeting between Mr Lajcak and Mr Dodik appeared to calm tensions. Immediately afterwards Mr Dodik left for a meeting in Belgrade with Serbia's prime minister, Vojislav Kostunica, and Vladimir Titov, Russia's deputy foreign minister. The threats to bring political chaos to Bosnia then started again.

Rusija, Rusija, Rusija ...

Div s Istoka diže glavu a Kosovo (jer o tome se ovdje prvenstveno radi!), i posredno Bosna, čine „odličan“ poligon za provociranje Zapada i testiranje živaca.

I dok se mi „zabavljamo“ s prepucavanjima oko pelješkog mosta, opasna igra se počinje igrati u susjedstvu ... I onda nama ne treba NATO ??? Hmmm ...

S ovako teških tema, skrećemo u rubriku „Zanimljivosti“. A malo je stvari u prošlom tjednu tako zaokupljalo široku evropsku javnost kao razvod Nicholasa Sarkozya od supruge Cecile. Economist o tome piše ovdje a činjenica da je sa Sarkozyem Francuska ušla u „tabloidnu eru“ nije začuđujuća. Što im je toliko trebalo !?

Zatim dva članka vezana uz Bush family. U prvom kaže da je Jenna Bush napisala knjigu :-) Da, ONA Jenna Bush, kako kaže Economist „blonder and rowdier of George Bush's twin daughters.“ A knjiga je:
“Ana's Story: A Journey of Hope” is the tale of a teenaged mother, infected with HIV at birth, shuttled between abusive relatives and shelters. Ms Bush describes how her heroine hated overhearing fights between her grandmother and the predatory boyfriend she lived with. “On these nights,” she writes, “Ana played a game she called Orphan.”
Odrastati kao kćer najmoćnijeg čovjeka na svijetu možda i nije najidealniji scenarij, a što će od svega toga ispasti, vidjeti ćemo.

Drugi članak je review biografije Georga Busha koju je napisao Robert Draper. Novinar koji je obavio osam one-on-one intervjua G.W.Busha i pratio ga od njegovih dana u Texasu 1998. godine. I, ko je onda George W. Bush ?
He argues that Mr Bush's virtues and vices are one and the same. His quickness can be seen as impatience, his plain speech as intellectual laziness, his boldness as recklessness and his strength of purpose as self-righteousness.

I dok se Bush misli kako spasiti svoju „ostavštinu“, Kinezi se spremaju na Mjesec.
Oprezno, polako, korak po korak, ali idu. Dalek je to put, i američka prednost u tehnologiji je velika, ali me svejedno kopka pitanje: hoće li biti po onoj history repeats itself ? I hoće li Kinezi biti pametniji od Rusa ?
Jer, koliko god se Rusi trsili, sasvim je jasno da dugoročno gledano jedino Kina predstavlja opasnost za američku hegemoniju.
A prognoza Zvone Radikalnog je – do 2008. i Olimpijade (fast approaching !) će sve biti honeymoon, ali nakon toga slijedi otvaranje karata!

Posljednji u kategoriji zanimljivosti, a lijepo se vezuje na referecirani članak u prethodnom newsletteru, priča o poslovnom potezu Microsofta kojim je kupio udio u Facebooku. Web ide dalje i Microsoft ne smije izgubiti (i) tu bitku ...

U ozbiljnijem dijelu počinjemo s Lexingtonovom kolumnom u kojoj se ispituje „veza“ između brušenja konjskih zuba i teške ruke državne regulative :-)))
Trenutno čitam knjigu Miltona Friedmana „Kapitalizam i sloboda“ u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno opisivanju kako ustanovljavanje regulative i licencnih sustava od strane države (potaknute interesnim lobijima!) negativno utječe na potrošače, i nalazim mnoge paralele.
Evo i par bisera:
„In Minnesota, for example, the state board of barbers and cosmetologists barred African hair-braiders from braiding hair unless they underwent 1,500 hours of irrelevant training, until the institute took up their case and won.“
„For competition-shy incumbents, no risk is so trivial that government action is not required to avert it. In four states, you need a licence to practise interior design. In several more, you can do the job but you can't advertise yourself as an “interior designer” unless you pass a state-mandated test (of fabulous taste, presumably)“

Red-tape ... meni osobno jedna od najdražih engleskih fraza :-)

U Poljskoj su bili izbori i demokracija je uzvratila udarac. Blizanci Kaćinski u ulozi premijera i predsjednika su uglavnom bili smješni, a s obzirom da su na vlast došli gotovo isključivo na platformi raščišćavanja prošlosti („kako su se neki obogatili“ i „ko je surađivao s komunističkim tajnim službama“ – zvuči poznato ;-) mislim da je poprilično relevantno za našu situaciju.

Evropska unija ima problema s privlačenjem skilled imigranata:
The best educated seem keener to go almost anywhere but the European Union. In Australia nearly a tenth of the employed population are highly qualified foreigners, in Canada more than 7% and in America just over 3%. The EU manages a paltry 1.7%, or roughly 70,000 highly skilled non-Europeans in the workforce.
Pa će to probati riješiti uvođenjem blue card za kvalificirane radnike. Ali, neće pomoći, jer kao što kaže Economist:
And even if the card would make it easier to get in, it would do nothing to make Europe's economies more attractive in themselves. As long as those economies remain relatively undynamic, the most talented (especially English-speakers) will use their wits to look for work elsewhere.
EU je konačno riješila institucionalnu krizu, a što donosi novi „reformski“ ugovor pročitajte ovdje. Kratko i jezgrovito. Za staviti u bookmark ...

U prošlom broju je bio izvrstan survey o svjetskoj ekonomiji (koji nisam ni spominjao u newsletteru br. 1, nadam se da ste barem djelomično pročitali) a u ovom članak o poremećajima na svjetskim tržištima. Problemi se gomilaju u Americi, kreditne stope rastu, građevina posustaje, ... investitori ulaze u risk-aversion mod a sve oči su uprte u Kinu.

How things change :-))))

I za kraj jedna ozbilja tema – „porezi na smrt“ (death taxes) odnosno kako i koliko bi trebalo oporezovati nasljedstvo. Zanimljivo ...

- 23:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.10.2007.

Evo fajta :-))))

Dakle, Zvone Radikalni je službeno proglašen „političkim analitičarem“ na blog.hr servisu :-))))). Doduše, prijelazak s Cool liste na listu blogova koji se bave Izborima 2007 će vjerojatno uzrokovati određeni pad posjećenosti :-(, ali ruku na srce sljedećih 30-ak dana će se ovdje tako i tako pričati (uglavnom) o politici (a tako je većinom bilo i prethodnih godinu i par mjeseci) pa je to u neku ruku i pošteno prema posjetiteljima blog.hr naslovnice.

A u ovom postu ću obraditi temu koja mi stoji na TODO listi već 15-ak dana. Naime, u komentarima na moj post „Napisao sam mail prof. Ivu Bancu“ kolega bloger tragicnamisao mi je postavio nekoliko pitanja koja svakako zaslužuju odgovor.

Pa idemo redom ...

1. Koji je to stav na TV-u zastupljen ako ne liberalni?

Heh, tehnički govoreći, kolega je u pravu jer se na televizijama u Hrvata doista često mogu vidjeti liberalni stavovi. Međutim, ti liberalni stavovi gledatelje „napadaju“ uglavnom (isključivo ?) kroz STRANE (čitaj američke) filmove i serije. A što se tiče domaćeg programa, a napose onog posvećenog DOMAĆIM političkim temama, tu se liberalizam može naći samo u tragovima !!! Jer činjenica jest da je Hrvatska poprilično konzervativno društvo i moja konstatacija „liberalni pogled na svijet je danas (pre)rijetko zastupljen na hrvatskoj televiziji“ se odnosila prvenstveno na tu komponentu TV programa.
2. Zašto steći respekt ako je Banac tvrdio da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH? Čime tu netko može zaslužiti poštovanje? Ne sjećam se da je to Banac potkrijepio ničime u inače svojoj solidnoj historičarskoj bibliografiji.

Ovdje je odgovor prilično jednostavan :-).

Republika Hrvatska JEST izvršila agresiju na BiH i to je sasvim lijepo argumentirano i potkrijepljeno u knjizi „Stenogrami o podjeli Bosne“ u izdanju Feral Tribuna (link koji navodim je jedan od prvih koji mi je Google dao, a dotičnu knjigu od 1100 stranica sam prije par godina ćaći poklonio za rođendan i djelomično je i pročitao – da ne bi mislili da samo „serem na osnovu par internet članaka“ ;-) . Oni koji se „brane“ od te činjenice s argumentima kako je u toj knjizi „preneseno SAMO 39 stenograma od njih ukupno 600 i nešto“ are missing the point !!! Ali ono, completely :-)))).

Što se tiče prof. Banca, 90-tih je trebalo imati muda (i intelektualnog integriteta !) i reći kako stoje stvari !!! I odatle respekt.

A o razlici između patriote i nacionaliste („čime tu netko može zaslužiti oštovanje?“) sam prije nekog vremena na pollitika.com pročitao jedan izvrstan članak (mislim da je bio od kolege frederika) ali usprkos upornom traženju, link nisam uspio naći ... Objaviti ću ovo i na pollitici pa se možda u diskusiji netko sjeti naslova posta :-).
UPDATE - Kad bih sad znao kako ide tag za striketrough, iskoristio bih ga. Ovako ću samo dodati da je dotični post nađen, autor je kolega Mithrandir73 a link je ovdje.
3. Kako to da imaš ''sentimentalne razloge'' prema Titu? A kažeš da dijeliš liberalni nazor, ako želiš biti dosljedan liberal, Tito je notorni zločinac.

„Sentiment“ je upravo to – sentiment.
Moj život u Titovo vrijeme je bio OK. Bio sam mali, materijalni problemi su većinom mučili moje roditelje a socijalno-nacionalne probleme nisam toliko osjećao – hej, bio sam dijete učitelja u seoskoj osnovnoj školi a bez problema sam išao na vjeronauk (naravno, IZVAN škole ;-). S druge strane, Tuđmanov autokratski režim sam proživio vrlo osobno kroz 90-te (u srednjoj školi i na fakultetu ti se počnu otvarati vidici, a ti svaki dan gledaš u kakvoj prčvarnici od države živiš !). Kad pričamo o osjećajima, mislim da je jasno da je empirijsko iskustvo najvažnije.

Sentimentalni razlozi s vremenom prepuštaju prevlast logici ali je to proces koji ide polako. Jednostavno, treba proći vremena da mi do kraja sjedne činjenica da Tito jest bio zločinac (i to notorni, pogotovo ako ćemo ga suditi po modernim kanonima – npr. zapovjedna odgovornost). Stoga mislim da je diskusija koju je započeo prof. Banac korisna, i zato sam i napisao taj post.
4. Nisu li ti tvoji ''sentimentalni razlozi'' možda i razlozi zašto ne možeš vidjeti Tuđmana, prije nego neki suvisli argumenti?

Kontra Tuđmana ima sasvim dovoljno utemeljenih argumenata, a to da na njega djelujem žešće nego na Tita iz „sentimentalnih razloga“ je također istina, kao što sam u prethodnoj točki objasnio ;-).
5. Zašto koristiš pomodne engleske izraze? (To je inače odlika skorojevića napisana u mnogo književnih dijela (koje ing. rijetko čitaju)).

Koliko ing. čitaju baš i ne znam, ali sebe smatram prilično načitanom osobom (pogotovo ako ćemo pričati o povijesti/ekonomiji/politici).
Što se tiče „pomodnih engleskih izraza“, kritiku akceptiram i slažem se da bih se u tom departmentu :-P mogao malo više potruditi. Nažalost, činjenica jest da preko 80 % informacija apsorbiram na engleskom jeziku (internet, ali još više kroz knjige i novine – naravno, The Economist od korica do korica) i da mi kroz to čitanje u „jezični procesor“ ulaze engleski izrazi koji jednostavno dobro i ispravno zvuče u određenom kontekstu.
Ako se mogu sjetiti hrvatskog izraza koji bi mi dobro legao, odlično. Ali ako ne ide, onda sam sasvim zadovoljan i engleskom verzijom. To, istina, može zbuniti hrvatske čitatelje koji ne znaju dobro engleski, pogotovo zato što je značenje tih fraza često suptilno (u čemu i jest njihova čar !), ali ovo je ipak MOJ blog i zadržavam pravo na svoj izričaj.
6. Ne misliš li kao tip koji ima pretenzije na veliko znanje da je neprimjereno koristiti seoske fraze ''svi kradu'' i slično, to čujem od svake babe s tri razreda osnovne? Ne bi li trebao imati bolje rečenične konstrukcije?

Ja doista ne znam po čemu je izraz „svi kradu“ seoski :-). Više ga shvaćam kao žalosnu činjenicu kojom se prilično precizno opisuje stanje na domaćoj društveno-političkoj sceni.
A što se tiče „tipa koji ima pretenzije na veliko znanje“ i „babe s tri razreda osnovne“ – nije ti baš suptilna ovaj ad hominem zajebancija. Mo'š ti i bolje :-).

Rečenične konstrukcije su takve kakve su. Za doktora računarskih znanosti, ja čak mislim da su prilično dobre (ajde da vidim nekog doktora sociologije ili politologije kako će složiti „rečeničnu konstrukciju“ u recimo, programskom jeziku C++ ;-). I mislim da se s vremenom popravljaju, što je i djelomičan razlog zašto pišem blog (malo „vježbanja“ nikad nije naodmet ;-).
Al' uvijek treba težiti boljem. To se slažem.
7. Ako si neki znanstvenik nisi li naučio da se ne smije suditi o općem na temelju svog pojedinačnog iskustva, odnosno da takav pristup ima ograničenja?

I ovdje je sve vrlo jednostavno i NE VIDIM U ČEMU JE PROBLEM.

Dakle, ako ja imam frenda „na poziciji“ koji mi kaže da mu i HDZovci priznaju da je ovo što rade pretjerano, i ja to prenesem svojim čitateljim, ja ne kažem ni više ni manje od onoga što sam rekao. Ja svom frendu apsolutno vjerujem, a hoće li tranzitivno meni vjerovati i moji čitatelji, to će oni sami odlučiti.
Za objavljivanje takve teze u, recimo, peer-reviewed znanstvenom časopisu, trebalo bi provesti opsežno istraživanje na terenu i argumentirati tu tvrdnju empirijskim podacima. Oko toga nema spora :-)
Ali, objavljivanje takve informacije na blogu je basic stuff. Stoga ovu tvoju zamjerku svrstavam u kategoriju „serem samo da serem“ ;-)

8.''Moje mišljenje je da mito i korupcija razaraju tkivo hrvatske države i da recentni HDZovi, u biti kozmetički potezi ne daju nadu u efikasno rješavanje tog problema u slučaju da HDZ dobije vlast na još četiri godine'' - To uopće nije tvoje mišljenje, takve i slične rečenice neprestano se vrte po medijima, jako si loš politički analitičar.

Heh.
Ako hoćeš reći da sam tu svoju rečenicu prepisao negdje s hrvatskih medija i da to „uopće nije moje mišljenje“, onda ne mogu ništa drugo nego se samo slatko nasmijati :-). A ako sam loš politički analitičar zato što se slažem s većinom drugih (od medija „certifciranih“) političkih analitičara, pa mogu samo reći da je to jedan vrlo zanimljiv argument ...

A sad bi bilo dosta odgovaranja ...

U sljedećem postu – Zvone Radikalni na gostujućem terenu ...

P.S. Jubilarni stoti post nije baš agresivno proslavljen, pa ćemo u istom stilu samo obavijestiti drage čitatelje da je tijekom današnjeg dana na ovom blogu registriran 20.000-ti posjetitelj. Lipo ...

- 18:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 24.10.2007.

Triba napisati STOTI post a ja u BANANI !!!

SINUSI !!!!

ĐAVA IH CRNI ODNIJA !!!

I njih i promjenu vremena zbog koje se upale pa glava radi ko semafor. GAAAAAAAADNA glavobolja koja se (tek) smiruje Plivadonom svakih šest sati.

Razbija ...



STOTI post, a najkraći. I najgluplji :-))))) Treba li u tome tražiti kakvo dublje značenje ?

Jednom rječju – TEŠKI DEBAKL.

A za one koji su došli pročitati kakvu „pametnu“ političku analizu imam samo jednu poruku – JEBO POLITKU, ZDRAVLJE JE NAJVAŽNIJE !!! (a political junkies mogu proslijediti na pollitika.com - tamo uvika ima "puno lipih stvari" ;-)


UPDATE: Kako stoti post ipak zahtijeva "nešto malo više", rekoh da bacim još koju rečenicu (izgleda da me još drži dupla doza Plivadona koju sam popio prije spavanja ;-). Neću ništa pametovati (a da samo znate koliko sam u zadnjih mjesec dana imao ideja "što ću pisati za jubilarni stoti post" headbang ), već ću Vas uputiti na neke zanimljive stvari za pročitati.

A prva je tekst Nikole Vuljanića o tome kako HDZ pokušava aferu KIM privesti kraju "ispod žita". Ja sam se naprosto ZABEZEKNUO kad sam to pročitao, i teško mi je vjerovati da bi HDZu tako nešto moglo pasti napamet. A opet, HDZ je to, SVE JE MOGUĆE !!! Stoga, kliknite ovdje i pročitajte ...

Drugi je tekst "ministra pravosuđa", cijenjenog kolege opinioiurisa koji je u postu "Europski sindrom zakrivljene banane stigao u Hrvatsku" dao APSOLUTNO BRILJANTAN PREGLED odnosa Hrvatske i EU. Ako se sjećate priča o tome kako će nam EU "propisivati zakrivljenost krastavaca", onda svakako pogledajte ...

I za kraj ću Vas uputiti na jednog kolegu blogera. Kolega sagittariusclassic jednostavno rečeno SVAKIM SVOJIM POSTOM POGAĐA U SRIDU !!! I tu se nema što više dodati :-)))). Ne piše često, ali kvaliteta je ovdje debelo važnija od kvantitete ...

- 22:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.10.2007.

Još malo o radu Sabora – što kažu saborski novinari ?

U jednom od nedavnih postova sam se malo osvrnuo na završetak rada ovoga mandata Sabora a vezano uz pregovore s EU i činjenicu da Hrvatska u tom procesu pomalo šepa (što god Jose Manuel Barroso mislio/govorio o tome ;-). Ono malo preostalog optimizma je svojim komentarom ubio kolega opinioiuris (za neupućene - „ministar pravosuđa“;-).

Elem, u tom postu sam se osvrnuo i na činjenicu da nekako radu Sabora u protekle 4 godine nije posvećena dovoljna pažnja te sam izrazio očekivanje/nadu da će se malo medijskog/internetskog prostora posvetiti i toj temi.

Ali, u međuvremenu je uhapšen „ministar informiranja“ (Peratoviću, drž' položaje i ne odstupaj ni milimetra !), Sučani Hvar se opet „budi“, premijer i predsjednik su ručali u nefunkcionalnoj menzi (!!!) i sve u svemu, opet smo na dobroj staroj „hrvatskoj stazi afera“.

Doduše, jedno moguće objašnjenje je da ono što se u Saboru radi i nije tako bitno! Stranačke mašine su dobro odrađivale svoj posao i većina odluka se donosila negdje drugdje. Stoga sam odlučio provesti „misaoni eksperiment“ – pokušao sam onako iz glave nabrojati sve saborske zastupnike HDZ-a kojih se mogu sjetiti. Čisto da vidim koliki su impact ostavili tijekom svog mandata (naravno, po mom osobnom dojmu).

Pa da krenemo:

Šeks je predsjednik, njega svi znaju. Da vidimo dalje ... hmmmm. Aha, tu je i Darko Milinović ! E da, zapamtio sam i Mariju Bait jer se spominjala kao najdugovječnija zasutpnica. Andrija Hebrang mi je također pao napamet :-). Onda dalje ... tu je i mladi lav Jandroković. I ... ?

I ... ?

Hm, u Saboru bi ih trebalo biti 60-ak iz HDZ-a a ja se mogu sjetiti njih par !!!!???? Opala, sad mi pade napamet i „sportska satnija“ – Perica Bukić i Franjo Arapović :-). Da, baš sam se pravih sjetio ;-).

A dalje ... ?

???????

0 bodova za Zvonu Radikalnog !!! Doista, kakav sam ja to „politički analitičar“ ???

Očito loš ;-). Doduše, možda se sva krivica i ne može svaliti na moja leđa. Jer, što su ti silni zastupnici HDZ-a odradili tijekom svog mandata da bih ih ja uopće trebao zapamtiti ? Jest, dizali su ručice kad je trebalo i sudjelovali u prepucavanju kad bi se otvorile „nezgodne“ teme pri čemu su demonstrirali popriličnu količinu čiste ljudske gluposti – kad se sjetim izjave jedne HDZove zastupnice da je „svemir heteroseksualan“, ženski dio populacije će mi oprostiti, ali napamet mi pada samo jedna riječ – KRAVA (uz dodatne isprike cjelokupnom stočnom fondu Hrvatske na usporedbi :-))))))). Uf !!!

Mislim da nije pretjerano reći da je Sabor u zadnjem mandatu bio čisti rubber stamp produžetak Vlade. Doduše, nije to tako neuobičajena pojava, čak i u zapadnim demokracijama i kad se gleda meritum stvari, nije to posve ni nelogično („dobili smo izbore pa će sad biti po našem“ ;-). Međutim, kad se pogleda najflagrantniji primjer kojeg se trenutno mogu sjetiti stvari se pomalo mijenjaju. Jer upravo je takav bio odnos američkog Kongresa i predsjednika Busha, pogotovo u prvih četiri pet godina mandata kad je bilo po onoj „kud Bush okom, tud Kongres skokom“.

Pažljivi pratitelji ovog bloga znaju da Zvone Radikalni izuzetno cijeni Ameriku (ponajviše zbog/kroz ideal američke „city on the hill“ ideje) i da mu je Republikanska stranka puno bliža od Demokrata (ne mogu svariti robovsku poziciju koju Demokrati imaju prema učiteljskim sindikatima pa da ga j...š – koliko god mi Republikanci bili odurni sa svojim konzervativnim socijalnim idejama !) , ali samo treba pogledati gdje je tih pet godina ne-kontrolirane (unchecked !) vladavine izvršne vlasti odvelo SAD (i svijet !) pa da se vidi da to možda baš i nije dobra ideja :-((((.

Kao što sam i u prethodnom postu (o ulasku u EU) spomenuo, ja baš i nisam kvalificiran da (profesionalno !) ocjenjujem rad saborskih zastupnika, ali sam zato prije tjedan dana naišao na jednu „ocjenu“ koja bi mogla biti relevantnija od mog osobnog dojma.

Naime, po raspuštanju Sabora krajem prošlog tjedna, Slobodna Dalmacija je napravila anketu među novinarima koji profesionalno prate rad Sabora (bilo za novine, radio ili televiziju) u kojoj je svaki novinar napravio rang listu tri najbolja saborska zastupnika. Prvo mjesto je nosilo 3 boda, drugo 2, a treće 1 bod i kad su se sumirali svi bodovi, dobila se sljedeća lista:

1. Ruža Tomašić (HSP) 27 bodova
2. Ivica Pančić (SDP) i Dragutin Lesar (HNS) 25 bodova
4. Vladimir Šeks (HDZ) 18 bodova
5. Pero Kovačević (HSP), Tonči Tadić (nez.) 11 bodova

Rezultati su zanimljivi. Ruža Tomašić kaže da „pretpostavlja da je na ovakav izbor ponajviše utjecao njezin angažman oko raskrinkavanja korčulanskog dilera Jakše Cvitanovića Cvrka“. Osim po tom angažmanu, i njenim čvrstim konzervativnim stavovima s kojima se uglavnom uopće ne slažem, ja je osobno nisam nešto zapazio u saborskim izvješćima.

Ali zato druga dvojica „mušketira“ mogu ponosno ponijeti naslov „Glavnog Ložača Vatre ispod Ive Sanadera“ :-)))).

Jest, bilo je i malo teatra ;-), ali primjer gospode Pančića i Lesara pokazuje da se kvalitetan rad ipak prepoznaje! U situaciji kakva je bila kroz zadnje 4 godine, kad je oporba sa svojim idejama apsolutno ignorirana od strane stranke na vlasti (ja sam stekao dojam da HDZ po defaultu svakoj ideji koja je došla iz oporbe daje ocjenu „Ne valja“ – ispravite me ako griješim) jedino što je preostalo je argumentirano ukazivati na propuste HDZove vlade i to su po sudu novinara, koji su zbivanja u toj sabornici pratili malo više od mene, radili DOBRO.

I JA SE S TAKVIM SUDOM APSOLUTNO SLAŽEM !!!


Keep on doing a good work :-)))))

P.S. A vidim da cesta do Gaženice (koju će Zvone Radikalni APSOLUTNO OBOŽAVATI jer će mi 15-minutno truckanje od čvora autoceste kod Zemunika do Sukošana skratiti na 4-5 minutnu vožnju četverotračnom cestom ;-) ponovo dolazi u fokus ...
LOŽIIIIIII miško !!!

- 00:37 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2007.

The Economist is finally FREE FOR ALL !!!!!!!

Aaaaaaaa !!! KONAČNO !!!!!!!!!!!!!!

The Novine (Jedne I Jedine, Čitaj Od Korica Do Korica i Shvati Što Se Događa U Svijetu) su omogućile SLOBODNI PRISTUP INTERNET IZDANJU !!! Naravno, radi se o britanskom The Economistu, najuglednijem i, u svjetskim razmjerima, najčitanijem tjedniku orijentiranom na politička i ekonomska zbivanja.

Iako je to relativno stara vijest (čini mi se da sam još prije par tjedana negdje pročitao tu informaciju – a zanimljivo, iako Economistov site čitam na dnevnoj bazi, tamo nisam primjetio objavu te informacije !) rekoh da je ipak prenesem svojim čitateljima. Pogotovo stoga što, iako sam osobno pretplatnik, cijeli Economist manje više pročitam na web-u. Što zbog činjenice da papirnato izdanje u Hrvatsku (barem meni) stiže tek u utorak/srijedu (a izlazi četvrtkom u 19 !), a što zbog činjenice da je tekstove na sajtu sasvim ugodno čitati (plus dodatne pogodnosti poput Save As i Bookmark page ;-).

Za neupućene, radi se o tjedniku, ajmo tako reći, libertarijanske orijentacije. Preciznije govoreći, u pogledu socijalnih pitanja The Economist nastupa s pozicije liberalizma (pro abortus, pro istospolni brakovi, pro legalizacija marihuane) dok je ekonomski poprilično konzervativan (apsolutno za tržište i za slobodnu trgovinu – na tragu tzv. laissez fair http://en.wikipedia.org/wiki/Laissez-faire doktrine, naravno, prilagođene modernom društvu).

Dakle, ukoliko ste čvrsti ekonomski ljevičar (socijalista/egalitarista) ili uvjereni socijalni konzervativac (Bog postoji-što se tu ima raspravljati, homoseksualnost je bolest, abortus treba zabraniti), tamo ćete naći samo argumentirane kritike takvih stavova i čitanje neće biti „ugodno iskustvo“ :-)))))). I jednih i drugih u našem društvu ima poprilično i nekako sumnjam da će se na www.economist.com takvi puno zadržavati.

Ali, za ostale, a pod tim mislim prvenstveno na one koje zanima kako izgleda svijet izvan ove naše male jadne balkanske prćije (eto, neki dan uhapsilo kolegu Peratovića – niiiismo mi Balkan, ma kakvi ! Aha, hau jes no, što bi reko Đuro ;-), mislim da će economist.com postati česta internet destinacija.

A uz ovako dobru vijest, mora ići i teaser (iliti navlakuša ;-). Pa slijedi „Odabir Zvone Radikalnog iz ovotjednog broja The Economista“:

Za početak, preporučam Lexingtonovu kolumnu Gore the pure. O Goreu ne treba više trošiti riječi, a rezime bi bio - politika je prljav posao, a Al Gore sad jaši gore visoko ki anđeo čuvar ni manje ni više nego cijele Zemlje i zato se Al Gore NEĆE uključiti u utrku za američkog predsjednika.

Zatim malo zanimljivosti o jednom sudskom procesu u članku s naslovom Bush v Texas.

In 1993, during the course of a gang initiation, José Medellín and several other men raped and murdered two teenage girls in Houston. He was convicted in 1994 and sentenced to death. It seemed a straightforward case. He described the crime in grisly detail to members of a co-defendant's family later that evening and signed a written confession a few days later. But there was a complication. Mr Medellín is Mexican.
Under the 1963 Vienna Convention on Consular Relations, detained foreign nationals must be notified of their right to speak to consular authorities. The police had not mentioned this to Mr Medellín. He appealed.
Rezime - lik je priznao i detaljno opisao kako je sudjelovao u silovanju i osobno djevojčicu zadavio vezicama (špigetama ;-) za cipele, ali zbog činjenice da mu prilikom uhićenja nisu rekli da ima pravo na razgovor s konzulatom uslijedilo je malo ping ponga po sudovima, da bi na kraju sve završilo tako da se Bush svrstao, zamislite, na stranu ICJ – International Court of Justice. Eh, ta Amerika :-).

A zanimljiv je i članak o tome kako je bolja kontrola na granicama SAD-a uzrokovala povećanje kućnog uzgoja (home grown) marihuane u Kaliforniji. Cool fact – home-grown marihuana je danas daleko najvrijednija (u smislu dolarskog outputa) poljoprivredna industrija u Kaliforniji (nadmašuje čak i vino) !!!

Za one tehnološki/znanstveno usmjerene, tri članka. U prvome se opisuje PRVA PRIMJENA KVANTNE KRIPTOGRAFIJE i to na švicarskim izborima (a majke ti, mi ne možemo razlikovati ni žive od mrtvih za potrebe izbora, a Švicarci su već u SF filmu :-))))))). U drugom članku se razmatra budućnost Facebooka i social-site networkinga na internetu općenito dok je treći posvećen borbi Oraclea i SAPa u fajtu za kontrolu enterprise application dijela IT tržišta.

Sad bi bilo dosta navlakuše, pa idemo na ozbiljnije stvari.

U vijestima je zadnjih dana dosta prisutna priča o fajtu između američkog Kongresa i Turske oko proglašavanja pokolja Armenaca početkom 20-tog stoljeća genocidom. The Economist to smatra lošim potezom, a zašto, pročitajte ovdje.

U kontekstu hrvatskih (konstantno prisutnih) razmirica o ulasku u NATO, zanimljiv bi mogao biti članak o podizanju anti-raketnog štita u Istočnoj Evropi. Američka bahatost i anti-američko raspoloženje stvaraju probleme. Ipak, Poljaci će to nekako progurati, ali s Česima bi moglo biti problema.

A počeli su i problemi za nedavno izabranog francuskog predsjednika Nicholasa Sarkozya. Vruća sindikalna jesen je počela s prvim štrajkom radnika zaposlenih u transportu. Hoće li Sarkozy imati snage i političkog umijeća izbjeći sudbinu svog prethodnika Jacquesa Chiraca koji je, zajedno sa svojim premijerom Alainom Juppeom, prije desetak godina nakon suočavanja sa sindikatima na ulicama pospremio svoje planove za reforme francuskog društva u ladicu i nije ih nikada više izvadio, pročitajte ovdje.

Economist se bavi i krizom iz našeg susjedstva koja ima reprekusije i na globalnoj sceni. Naravno, radi se o Kosovu. U prvom članku se daje pregled srpske strane, i koliko god oni pričali i busali se u prsa „nezavisnost Kosova ne dolazi u obzir“, činjenica jest da strani kapital (poglavito američki !) na velika vrata ulazi u Srbiju i da će tu manevarski prostor za Srbe biti ograničen. Rusija je, kao i uvijek, X faktor :-). U drugom članku je pogled s kosovske strane, i tu je dominantan osjećaj straha od toga da će Kosovari opet biti izigrani. Ne bi bilo prvi puta :-(.

I za kraj, jedan apsolutno relevantan članak vezan uz ekonomsku tematiku. Naslov je Baltic blues i govori o makroekonomskim problemima baltičkih zemalja. Latvija je u gadnoj situaciji, inflacija preko 11 %, deficit tekuće bilance 20 % GDP-a, kapital se ko bujica ulijeva u zemlju, a zahvaljujući fiksnoj tečajnoj stopi („devaluacija ne dolazi u obzir jer je masa kredita građanstvu nominirana u eurima“ – zvuči poznato ?) instrumenti monetarne politike (kamatne stope) imaju ograničen učinak. Vrlo zanimljivo i poučno.

I to bi bilo to za prvo izdanje „Zvoninog The Economist Newslettera“.

Nadam se da ćete uživati u čitanju i doći do zanimljivih i korisnih informacija.

- 18:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 16.10.2007.

Hrvatska u EU 2009. !? Ha, ha, ha, ha ...

U petak se raspustio ovaj saziv hrvatskog Sabora. Uslikali su se za uspomenu, odradili domjenak i raspršili se po Hrvatskoj ko „ptice nebeske“ tražeći ... glasove birača, a što drugo !

Međutim, prije početka nove utrke, ne bi bilo zgorega osvrnuti se na njihov rad u protekle četiri godine mandata. To je poprilično opširna, a rekao bih i važna tema, ali začudo, ne pamtim neku silnu medijsku pozornost ! Uz sve oči uprte u predstojeću izbornu utrku, „koga je sad briga što se radilo zadnje četiri godine“ !?

Ja mislim da bi nas trebalo biti briga, pa evo dajem i svoj mali doprinos :-)))).

Neće to biti neki veliki doprinos jer moram priznati da djelovanje Sabora baš i nisam pratio. S druge strane, je li se tamo što važnoga i događalo ? Vlada bi rekla „to to i to“, Šeks bi skrojio dnevni red, i zatim bi se, uz manje ili više teatra odradila sjednica, podigle ručice i ćao đaci. Moj osobni dojam ovog Sabora je da se Vladimir Šeks pokazao kao izvrstan majority whip („bič većine“, ali bi možda preciznije bilo prevesti kao „bič nad većinom“). Bez glasnih (ma u stvari ikakvih !) „disidenata“ u HDZu sve je bilo smooth sailing za Ivu Sanadera.

U malobrojnim izvješćima koja su se barem donekle osvrnula na konkretne rezultate rada Sabora, uglavnom smo bili bombardirani s činjenicama o broju sjednica, radnih dana, donesenih zakona ... Da li to govori što o tome koliko je Sabor kvalitetno odradio svoj posao ? Pa i ne baš.

Ali ipak ima jedna činjenica (preciznije, jedan broj) koji nosi dosta informacija.

A taj broj je 6.000 (slovima – šest tisuća) i predstavlja broj stranica zakona Evropske unije (tzv. „pravne stečevine“) koje je usvojio ovaj saziv Sabora !!!!

E sad, taj broj izgleda prilično impresivno. Šest tisuća stranica nije za odbaciti ! Trebalo je to prevesti, uskladiti terminologiju (i pravnu praksu), a u konačnici i prodiskutirati i izglasati.

Znači, bili su produktivni ?

Jes' baš :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

Naime, pravna stečevina Evropske unije ima otprilike 80.000 (slovima – osamdeset tisuća) stranica !!!!!!!! Što znači da je naš Sabor u četiri godine mandata „odradio“ ni manje ni više nego 7,5 % ukupnog posla koji ga čeka (ajde, ajde i onaj saziv prije je odradio nešto sitno ;-).

Znate koliko je bilo „planirano“ ? 19.000 za ovaj mandat. Malo su se, valjda, preračunali :-). I siguran sam da bi Sanader i Kolinda, da ih se to kojim slučajem priupita (što neće ;-), našli pregršt „objašnjenja“, „razloga“ i „opravdanja“ ;-)

„Ali, make no mistake, mi ulazimo u EU 2009-te !!!“

Ha ha ha ha ah ha aha ha aha haahhahahahaha hahahahahahahaahahahah

Ja bih rekao da će prije biti 2011./2012. ! Otriježnjavajuće, u svakom slučaju (a ček ček, jel ono netko jednom spominjao 2007. ??? :-))))))))))))))))))).


P.S. U iščekivanju orgazmičkih reakcija povodom primanja Hrvatske za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti (a ne bi vjerovali, skoro je i Zvone Radikalni pustio patriotsku suzu kad je čuo na Dnevniku ;-) unaprijed se ispričavam na „donošenju loših vijesti“, al' eto ...

- 23:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 13.10.2007.

Luka Bebić kaže DA NE MOŽE, a vi se, gospodo iz oporbe, možete jebati :-)

Dooobar je sinoć bijo Dnevnik. Mnogo dobar. Čak sam ga i cijelog snimio!!! (a zašto – e zato što sam gledao početak Dnevnika Nove TV od 19:15 do 19:30 pa sam vidio da će biti svega ;-))))

Bilo je puno zanimljivih stvari – raspuštanje Sabora, otvaranje kampusa na Borongaju, rusvaj u Osijeku ...

Puno stvari za osvrnuti se ...

A ovaj post će biti o jednoj konkretno, a naslov Vam (vjerojatno, ako ste gledali Dnevnik ;-) otkriva o čemu se radi. Naravno, radi se o pravilima koje mediji moraju poštovati tijekom predizborne kampanje. Ili preciznije – O TOME KO ĆE KOLIKO BITI NA TV-u PRIJE IZBORA !!!

Što je SUŠTINSKO pitanje svake današnje demokracije !!! (Grci se vjerojatno ne bi složili, ali oni nisu imali televiziju ;-).

Rješavanju tog problema se može pristupiti s više različitih strana, a okvirno govoreći postoje dva ekstremna pristupa. Prvi pristup je „egalitaristički“ – svima jednake mogućnosti, odnosno jednako vrijeme za prezentaciju, dok je drugi ekstremni pristup „tržišni“ – nema alociranog vremena već sve zainteresirane stranke vrijeme za prezentaciju moraju kupiti.

O meritumu svakog od ta dva pristupa se može raspravljati nadugačko i naširoko, uključujući i sve „Treće puteve“ između ta dva ekstrema. S obzirom na važnost problematike, čovjek bi očekivao da se određivanju pravila medijskog pokrivanja predizborne kampanje neće pristupiti olako i da će se oko toga pokrenuti široka diskusija, bazirana na argumentima i kontraargumentima.

E sad, možda je to u Saboru jučer i bilo tako, ali ja takav dojam nisam stekao gledajući jučerašnji Dnevnik.

Jer izjava Luke Bebića s „argumentacijom“ zašto HDZ nije prihvatio konsenzusni (konsenzualni ?) prijedlog oporbe o promjeni pravila za ove izbore spada, barem po mom mišljenju, u antologiju političke gluposti u Hrvata.

Pa će tako naš Luka:


U prošlom mandatu vi ste bili na vlasti a mi u oporbi, pa su bila vaša pravila. Sada smo mi na vlasti a vi ste u oporbi, i vi bi opet vaša pravila

Tu se Luka Bebić onako „značajno“ osvrne po sabornici, i grukne:

E NE MOŽE

!!!!!!???????

Dobra, dobra ...

Ne znam zašto, ali kad sam ovo čuo, prve asocijacije su mi bile na dječje igralište, bombone, sličice, nogometne lopte i manje više sve ono oko čega se djeca tako zdušno i „argumentirano“ znaju posvađati.

Ma briljantno !!! K'o da se svađaju oko lizalice ...

A nije zgoreg napomenuti da je izjava gospodina Bebića i ČINJENIČNO pogrešna !!! Naime, pravila o kojima priča Luka Bebić nisu pravila današnje oporbe (SDP i ekipa) !!! Ta pravila su donesena krajem 1999. godine pred povijesne trećesiječanjske izbore 2000-te godine a (tadašnja) koalicija koja je na tim izborima pobijedila ih je samo neznatno promijenila 2003.

Prema tome, postoje samo jedna te ista pravila po kojima su odrađene zadnje dvije predizborne kampanje i zato Luka Bebić zdravoseljački govoreći jednostavno SERE !!!

Što bi rekli - kaka, prosipa brabonjke, laprda, govori gluposti ... trenutno sam ostao bez inspiracije, ali siguran sam da će čitatelji u komentatorima nadopuniti listu ;-)

Jesam li iznenađen ?

Ne, jer od Luke Bebića nisam puno više ni očekivao. Ne mogu se sjetiti da sam od njega ikad čuo nešto pametno, ali za ovakve punchline-ove je on naprosto idealan. U stvari „idealan“ ;-) – a idealan za HDZ i njihove glasače.

„Ha, ha, ha, 'esi vidija kako je Bebić sinoć opičija po oporbi“
„Ma zamisli ti mudraca, jebo im pas mater crvenu, jopet bi tili da bude po nji'ovome“
„A neće majci, jebati će njima naš Luka mater“
„Jašta da oće, jašta“
„To je naš Luka, viđaj ga kako ga im ga je začandaro do balčaka“
...

Ali, cilj ovakvog poteza HDZ-a nije samo podilaženje bazi jeftinom retorikom. Ni u kojem slučaju !!! Jeftina retorika je tu samo zato da odvrati pažnju od političke računice HDZ-a da im otvorena, utemeljena i ŠIROKA medijska prezentacija političkih programa stranaka tijekom predizborne kampanje NIJE U INTERESU.

Efektivno, ovakvom odlukom je HDZ za vrijeme kampanje protjerao politiku s televizije. Preciznije, protjerao je novinarski profesionalizam i novinare sveo na automate (5 minuta HDZ, 5 minuta SDP, 5 minuta Stranka stranka za ukidanje svih poreza ;-), 5 minuta Stranka za uvođenje šerijatskog zakona ... )

BU-DA-LE-ŠTI-NE !!!!!!!!!!!!!!!!!!

Hrvatska je ohoho napredovala od 99-te i ovakav egalitaristički pristup je APSOLUTNO PROMAŠEN. Da se razumijemo, ovakav pristup je tada bio jedini mogući način da se HTV, koji je bio čvrsta utvrda HDZ-a, prisili na koliko toliko neutralno praćenje predizborne kampanje.

Ali danas on više nema nikakvog smisla. Što bi sad Šprajc trebao voditi spreadsheet s podacima za sve stranke ?

„Hm, da vidimo, jučer sam imao SDP, auuu njih sam već prekrdašio, ah znači danas ćemo s HDZom“ ?

A baš tog dana Zoran Milanović najavio radikalni zaokret SDP-a i podršku uvođenju školarina na hrvatske fakultete ;-)))))) !?

Kad ćemo konačno vidjeti jedan pravi sparing Sanadera i Milanovića ? Ili Sanadara i Čačića ?

Izgleda da i nećemo. Ako bude „sreće“ sa ždrijebom, HDZ će dopasti termin negdje u ponoć, zajedno sa SHZ-om, UHS-om, KJŽ-om, OPK-om i RZK-om ;-))) Pa će lijepo poslati Jandrokovića da to odradi, i mirna Bosna.

Jednom rječju, DEBAKL HRVATSKE DEMOKRACIJE !!!

Jer ne čine hrvatsko izborno tijelo čitatelji portala pollitika.com kojima bi te diskusije, koliko god bile korisne, bile tek dodatni šug na sliku cjelokupne političke situacije u Hrvatskoj. Alas, barem 50 % hrvatskih birača u životu nije prosurfalo internetom i za njih je „ono što kaže na Dnevniku božja poslanica“. A tamo će se u vrijeme izbora pričati o nogometu, lipicancima, prometnim nesrećama i Paris Hilton. Promjene vidljive u Informativnom programu HTVa otkad je Hloverka došla kao njegova šefica će sad dobiti dodatno formalnu utemeljenje i ... jen' dva tri, ćao đaci.

A možda sam ja malo previše pesimističan ...

The jury is out.

Presuda slijedi 25.11.

- 14:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.10.2007.

Rezultati (skromne :-) ankete o školarinama

Aaaa, imam dugova za odraditi ...

Al' kad je proteklih 7 dana bilo živahno na blogu. Najprije nastavak „Serijala o obrazovanju“ s osvrtom na Latinicu a zatim i prepiska s prof. Ivom Bancem, potaknuta njegovim gostovanjem u emisiji Nedjeljom u 2 (moj mail i odgovor prof. Banca). Postovi su definitivno ostavili trag (vidi „Preporučene dnevnike“ na pollitika.com ;-) a prvi je tamo generirao i 99 komentara (and counting).

Ipak, koliko god su teme otvorene u toj prepisci relevantne za trenutnu političku situaciju, u ovom postu ću se osvrnuti na anketu o školarinama koju sam prije 10-ak dana proveo na ovom blogu.

Anketa je bila vulgaris, u kojoj sam od čitatelja na blogu tražio da komentarom iskažu svoje mišljenje:

Pitanje je "jednostavno":

JESTE LI ZA UVOĐENJE ŠKOLARINA NA HRVATSKE FAKULTETE ?

Ponuđeni odgovori:

1) APSOLUTNO protiv

2) protiv, ali bi neredoviti studenti (oni koji padnu godinu) trebali plaćati školarinu u određenom iznosu

3) za, svi plaćaju (osim najboljih i socijalno ugroženih) - s time da država automatski daje kredit za pokrivanje troškova a fakultetima se putem vaučera (znači „po glavi studenta“) i dalje nastavlja transfer sredstava od MZT-a u određenom iznosu

4) ZA, svi plaćaju, nema šoldi od MZT-a, a kredite nek traže od banaka :-)))


Moj stav je čvrsto 3 i (čvrstu ?) argumentaciju sam dao u gore spomenutom postu za koji bi hm, jel'te, ovaj, mislim bilo dobro da pročitate prije nego što date svoj odgovor ;-) (iako libertarijanac u meni vuče na 4, svjestan sam da je to i teorijski i praktički nemoguće - a i pitanje je bi li to bila libertarijanska utopija ;-)

I odziv je bio ... pa, s jedne strane dobar jer sam „prikupio“ 40-ak komentara što i nije tako loše, ali s druge strane – što je to 40 mišljenja u državi s 4 milijuna stanovnika :-).

S obzirom da je gotovo pola komentara od anonimnih korisnika, obradu rezultata sam napravio u dvije varijante – u prvoj se gledaju svi glasovi, a u drugoj samo glasovi „certificiranih“ blogera (ie. ne računamo anonimne komentatore)

I rezultati glasanju su bili ovakvi:

Opcija 1 – 1 glas
Opcija 2 – 14 glasova (11 blogerskih)
Opcija 3 – 23 glasa (8 blogerskih)
a bila je i jedna opcija 3.5 :-)))) (Krulc, kao i uvijek – originalan ;-).

S obzirom da broj opcije relativno dobro oslikava karakter pristupa financiranju visokoškolskog obrazovanja (1 – besplatno, 4 – sve se plaća, s dvije „srednje“ opcije), palo mi je napamet izračunati prosječnu vrijednost i vidjeti kako otprilike diše populacija (koja je sebi uzela truda odgovoriti na anketu).

I ispadne lijepih 2,60 ukupno, odnosno 2,42 kod blogera !!!

Dakle, skoro pa napola između opcija 2 i 3.

Ohrabrujuće :-)))))))

- 12:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 09.10.2007.

„Iznenađenje“ u mailbox-u – odgovor prof. Banca

Prekjučer sam poslao mail prof. Ivu Bancu, potaknut njegovim gostovanjem kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u 2. A danas me (već !) iznenadio odgovor u kojem prof. Banac, odgovarajući na moja dva pitanja, kaže ovako:

Postovani profesore ...,

Velika Vam hvala na Vasem sadrzajnom pismu. Odgovorio bih Vam ovako:

(1) Po Tudjmanu se doista ne bi trebali nazivati javni prostori, ulice i trgovi. Zasto? Za razliku od Tita, cija vlast nikada nije prosla demokratsku provjeru, Tudjman je dva puta izabran za predsjednika RH na demokratskim izborima. Unatoc tomu, njegov ucinak na nerazvijenu hrvatsku demokraciju bio je izuzetno negativan (zagrebacka gradska kriza, totalitarna kontrola elektronicnih medija, poticanje etnicizma), a ucinci njegove politike prema BiH bili su razorni i zlocinacki. Stoga on ne moze biti uzor za nasljedovanje, jer bi to samo poticalo protudemokratske tendencije u hrvatskom drustvu. Drzim da ovdje ne smije biti nikakvih kompromisa unatoc poznate cinjenice da je Tudjman zasluzan za hrvatsku nezavisnost i drzavnost.

(2) Korupcija je doista znacajan problem u tranzicijskim zemljama, pa i u Hrvatskoj. Razmjere korupcije ne mozemo znati, jer se obicno pretpostavlja da se otkrije ne vise od 1% svih koruptivnih slucajeva. Korupcija je posebno veliki problem jer ugrozava vjeru gradjana u demokratske ustanove. Ako znate da su sudovi korumpirani, ako znate da su inspekcijske sluzbe korumpirane, itd. necete traziti uobicajene pravne lijekove i sami cete poceti ulaziti u labirint korupcije.
Medjutim, mi ne mozemo korupciju vezivati za jednu stranku. Sto cemo sa IDS-om, strankom milozvucne retorike, ali do srzi korumpiranu (Brijuni rivijera, itd.)? Sto cemo s Bandicem? Prosle subote Butkovic se propituje zasto Milanovic ne prozivlje Bandica nakon Galetovica, Vrbana, Krupske i Nade Dimic. Pa to je barem jasno! Tko ce financirati stranacku kampanju ako ne Bandic?
Ipak, antikorupcijski pokusaji pomalo napreduju. Od 2002. do 2005. podnesene su 452 prijave, podignute 273 tuzbe i donijeto je 190 osuda. Operacija Maestro vazan je uspjeh policije i odvjetnistva. Pao je Petrac, premda ne njegovi pomagaci.
Zato, cak kad bi HDZ bio najodgovorniji za korupciju, ne bi se moglo tvrditi da je u ovom trenutku najvaznije izborno pitanje borba protiv korupcije. To je vazno pitanje, ali ne vaznije od ucinaka Jurciceve gospodarske politike ("pravedna" preraspodjela bogatstva, interventne drzavne mjere, porezi na kapitalnu dobit i na imovinu, restrikcije na strana ulaganja, novi zajmovi za infrastrukturu) ili Milanovicevih protuzapadnih naglasaka (ne u EU pod svaku cijenu, referendum za NATO, itd.).
Populizam je uvijek najgora opcija, dodao bih, posebno u "lijevom" izdanju. Ako ne zelite pobjedu retrogradnog lijevog populizma, logika Vas vodi prema HDZ-u. U nedostatku ozbiljnog centra (HSLS s protueuropskim HSS-om, u kojemu je nositelj liste u X. jedinici Jambo (!), potroseni HNS, nepostojeci DC, itd.) drugog izbora nema.

Uz postovanje, Ivo Banac

P.S.: Moj odgovor slobodno objavite na svom blogu, ali bez moje e-mail adrese.
(bold by Z.R., uz malo editiranja layout-a teksta radi čitljivosti)

Ugodno iznenađen brzinom odgovora, nije mi preostalo ništa drugo već otvoriti mail editor i ... odgovoriti


Poštovani profesore,

Zahvaljujem Vam na brzom i opširnom odgovoru. Nažalost, malo ste promašili u tituliranju jer iako profesor lijepo zvuči ja na FERu tek trebam dostići titulu docenta (trenutno sam u postdoc statusu). Ali polako, još sam mlad :-)))).

Inače, moj e-mail sam kao post objavio i na portalu pollitika.com, koji je (IMHO) „the portal“ za sve one koje zanima hrvatska (i ne samo hrvatska) politika i tamo se razvila živahna i podugačka diskusija (u jedan dan je objavljeno 70-ak komentara što je, s obzirom na značajno višu razinu diskusije u odnosu na klasične forume, uz pojedine iznimke ;-), doista respektabilan rezultat).

Pa evo i tog linka

A propo Vaših odgovora, ad 1) je očekivano i tu se slažemo. Doduše, zbog problematičnosti definiranja „metrike“ povijesne veličine / značenja / uzornosti, a što se lijepo vidi i iz komentara na navedeni post gdje se jedni pitaju „kako se može uspoređivati diktator Tito s demokratski izabranim predsjednikom Tuđmanom“ a drugi odgovaraju „Titu je na pogreb došlo pola svijeta, a Tuđmanu samo turski predsjednik“, jasno je da će proći još dosta vremena dok se ne nađe neki common ground u podijeljenom hrvatskom društvu.
Ipak, koliko god razrješenje tog pitanja bilo važno za ustrojavanje temelja hrvatskog društva u skladu s vrednotama zapadne civilizacije, iz današnje perspektive je jasno da to mora biti duuuugoročan projekt.

A kratkoročno je puno važnije pitanje ad 2).

Da SVI KRADU, to se, izgleda, također slažemo :-). Brijunsku rivijeru sam tek nedavno zapazio u Dnevniku, ali ne sumnjam kako će to završiti. O Bandiću ne treba trošiti riječi. Čačić je sinonim za korupciju (iako je to po meni više rezultat medijske pompe nego toga što je on po tom pitanju nešto puno gori od drugih – a da ima putra na glavi, ima ;-).

Ipak, ovdje imamo showdown in the making !!!

cnn, jedan od najpoznatijih hrvatskih blogera u kategoriji „Politika“, je jučer na portalu pollitika.com objavio „Otvoreno pismo Zoranu Milanoviću“ u kojem ga proziva da bude dosljedan u stavovima te da na političku odgovornost pozove Milana Bandića zbog nedavnih slučajeva trovanja vode u Zagrebu, povlačeći analogiju s SDP-ovim prozivanjem ministra Branka Vukelića zbog afere Brodosplit (gdje je dotični ministar slično tvrdio „da on nije ništa znao i da on za ništa nije odgovoran“ !)

Moguće je da ja daleko precjenjujem utjecaj interneta kao medija, ali pometanje ove afere pod tepih i daljnje ignoriranje „problema“ Milana Bandića od strane predsjednika SDP-a će MORATI imati utjecaja na politički kredibilitet SDP-a, pogotovo zato što je stav „Mi smo pošteni“ jedan od njegovih najjačih aduta (odnosno, tako to, barem zasad, percipira hrvatska javnost). Pitanje, doduše jest može li SDP išta (konkretno) napraviti u pogledu Milana Bandića, ali silenzio stampa koji vrh SDP-a provodi po tom pitanju sa svakim danom postaje sve nepodnošljiviji.

A propo pomaka u borbi protiv korupcije i uspjeha akcije Maestro, moram reći da sam tu ja ipak značajno skeptičniji, poglavito stoga što sam, zahvaljujući intezivnom praćenju portala pollitika.com, pokupio popriličnu količinu informacija iz kategorije „Mito i korupcija“ i, vjerujte mi na riječ, it ain't easy read. Uz ministricu Lovrin, samo mi jedna riječ pada napamet – NEKOMPETENTNOST !!! I naprosto ne vidim kako se HDZu na tom području može dati ikakav (daljnji) kredibilitet ...

Dakle, po tom pitanju – SVIMA NULA BODOVA (s time da SDP možda ima mogućnost da konkretnijim istupom povrati, ako ne „aureolu poštenja“, a ono barem određeni kredibilitet) !!!

Što nas vodi do
To je vazno pitanje, ali ne vaznije od ucinaka Jurciceve gospodarske politike ("pravedna" preraspodjela bogatstva, interventne drzavne mjere, porezi na kapitalnu dobit i na imovinu, restrikcije na strana ulaganja, novi zajmovi za infrastrukturu) ili Milanovicevih protuzapadnih naglasaka (ne u EU pod svaku cijenu, referendum za NATO, itd.)

Ljevičarska gospodarska politika SDP-a je po meni potpuno promašena (za detaljniju argumentaciju možete se obratiti kod „ministra financija Zvonine internetske vlade u sjeni“ ;-) www.cronomy.org i tu se posve slažemo. Ali, ne bih se baš složio da Milanović ima „protuzapadni naglasak“ već bih prije rekao da pokušava jahati na anti-Bush / anti-USA / anti-NATO valu (Irak, say no more) i jefitno politički poentirati. Uostalom vjerujem da se i on osobno izjasnio da jest za ulazak u NATO. A referendum po meni ne može biti tako loša stvar – bar će političke elite prisiliti na ozbiljnu diskusiju.

I, na kraju, gdje smo ?

U nedostatku ozbiljnog centra (HSLS s protueuropskim HSS-om, u kojemu je nositelj liste u X. jedinici Jambo (!), potroseni HNS, nepostojeci DC, itd.) drugog izbora nema.

Yap.

Prilično precizno !!!

Al' s druge strane, to je pomalo defetistički stav !? Istinski liberal / libertarian se teško može uklopiti u HDZ-ove retrogradne socijalne stavove, a ništa prihvatljiviji nije ni SDP-ov kalup čvrstih ljevičarskih stavova na području gospodarstva. Da li je baš nužno da se „mi liberali“ priklonimo „manjem od dva zla“ ?

Ja osobno nalazim prihvatljiv kompromis u programskim odrednicama HNS-a.

Stoga se nadam da mi nećete zamjeriti na još jednom pitanju – „Zašto HDZ a ne HNS ?“.

P.S. Ovaj post je, po običaju, objavljen i ovdje na portalu pollitika.com.

- 13:06 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.10.2007.

Napisao sam mail prof. Ivu Bancu

Poštovani prof. Banac

Kao prvo, moram reći da sam s velikim užitkom danas odgledao emisiju Nedjeljom u dva, u kojoj ste bili gost Aleksandra Stankovića. Liberalni pogled na svijet je danas (pre)rijetko zastupljen na hrvatskoj televiziji (Denis Kuljiš je po meni bio „u sridu“) i bio je pravi užitak slušati Vaša izlaganja i (kad je trebalo ;-) kontriranja voditelju Stankoviću.

Doduše, moram reći da ipak niste dostigli svoj prijašnji vrhunac, kad ste prije desetak godina tom istom voditelju na pitanje o tome da li je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, na kojem su tada lomili zube svi predstavnici oporbe vrteći se oko odgovora k'o mačak oko vruće kaše, mrtvi hladni odgovorili sa „Da“. Respekt koji sam tada stekao u pogledu Vašeg intelektualnog integriteta (izvrsnost je, vjerujem, neupitna !) se u meni očuvao do danas, što Vas je, zbrojeno s kompatibilnošću naših liberalnih pogleda na svijet učinilo, ako smijem tako kazati, mojim političkim idolom.
Činjenica da se u hrvatskoj „kaljuži“ niste snašli je definitivno samo učvrstila takav moj stav, koliko god žalio za propuštenim mogućnostima da se nešto više poduzme i napravi „in liberal cause“.

E sad, pisanje ovakve eulogije ne bi bilo vrijedno „tinte s kojom je napisano“ ;-), a kamoli vremena koje bi Vi potrošili na čitanje, so let's get to business.

Imam dva pitanja, vezano uz Vaše gostovanje u emisiji:

Prvo je vezano uz Vašu izjavu da se po Titu ne bi trebale imenovati ulice i trgovi. Takav stav mi je otprilike jasan, i koliko god mi ga bilo teško prihvatiti zbog „sentimentalnih“ razloga, kad se stvar logički razloži do osnova, komunističku ideologiju i postupke Komunističke Partije Jugoslavije kojoj je Tito bio na čelu se teško može braniti. Ono što mene konkretno zanima je da li za Tuđmana vrijedi isto, odnosno da li bi se po Tuđmanu trebale/smjele nazivati ulice i trgovi ?

Kad ogolim stvar logički do srži, zaprepašćuje me mogućnost da bi na to pitanje odgovor mogao/trebao biti DA !!!??? A kako Tuđmana, a pogotovo njegovu politiku, nisam mogao vidjeti ni nacrtane već od 1990-te (a znamo što je došlo kasnije – privatizacija, Bosna, zg gradonačelnik), malo me zbunjuju pravci u kojima me vodi logika :-). Pa bi mi bilo jako drago čuti Vaše mišljenje o tom pitanju.

Drugo pitanje je vezano uz Vašu konstataciju da „bi u ovom trenutku HDZ bio bolji izbor“. Siguran sam da će se o ovakvom Vašem stavu sljedećih dana raspredati nadugačko i naširoko, a predviđam i pojavljivanje određnog broja „teorija zavjere“ :-))).

Ono što mene muči je mogućnost da ste u pravu !!!

Ekonomska politika SDP-a, s novom „industrijalizacijom“ i stavom „država zna najbolje“ ne daje neke svjetle nade za (globaliziranu !) budućnost a podmićivanje socijale sa šoldima koje će porezima uzeti bogatijima, a bez krucijalnih reformi (rezanja !) cjelokupne državne uprave (kojoj je SDP zbog svojeg big government stava prirodni partner), vodi u latinoamerički scenario i populizam.
Daleko od toga da je HDZ imun od populističkih tendencija (dionice THT-a, say no more ;-). Oni su u tom departmentu majstori svoje vrste i razbacivanje državnim novcima (koje ministar Šuker tako efikasno skuplja) u izbornoj godini je po definiciji populizam najgoreg tipa.

Gledajući kroz tu prizmu, Vaša konstatacija se ne može a priori odbaciti.

Dok ne dođemo do problema mita i korupcije !!!

Ja pretpostavljam, a Vi vjerojatno znate :-), da je nepobitna činjenica hrvatske politike DA SVI KRADU !!! Ali, neki kradu više, a neki manje. Moja osobna percepcija, bazirana na medijskim informacijama i kontaktima s ljudima koje poznajem, je DA JE HDZ PREMAŠIO SVE REKORDE !!!
For what is worth, mogu spomenuti svog prijatelja, inače člana Uprave u hrvatskom poduzeću iz klase +500 milijuna kn prihoda, a koji mi je rekao da u svojim poslovnim kontaktima nailazi i na deklarirane HDZovce koji kažu da je ovo što se sada radi pretjerano. Pričamo o milijardama kuna ...

Moje mišljenje je da mito i korupcija razaraju tkivo hrvatske države i da recentni HDZovi, u biti kozmetički potezi ne daju nadu u efikasno rješavanje tog problema u slučaju da HDZ dobije vlast na još četiri godine.

I stoga (konačno :-) drugo pitanje - „Kako pomiriti evidentne korupcionaške elemente u HDZ s konstatacijom da su oni ovog trenutka bolji izbor“.

P.S. Ovaj postje objavljen i na polltika.com i već se razvila živahna (i mogu reći vrlo produktivna) diskusija.

- 01:22 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2007.

Umro je Šime Đodan – i kakve to veze ima s Miljenkom Smojom

Prije nekoliko dana umro je Šime Đodan.
I kako to već biva, dobio je nekrolog na Dnevniku. U kojem su o njemu jako lipo pričali. Ko nije pratio zbivanja u Hrvatskoj 90-tih, rekao bi da je čovik bio neki svetac – hrvatski proljećar, politički zatvorenik, sa standardnom transformacijom u uglednog HDZovca i saborskog zastupnika 90-tih – jednom rječju, velikan hrvatske povijesti, ma uz bok Franji stoji na Olimpu hrvatskih veličnika.

Je je, stvarno su lipo o njemu pričali. Valjda po onoj „o mrtvima sve najbolje“.

Ipak, ja ga najviše pamtim po legendarnoj sintagmi koju je izbacio u kontekstu neke priče koliko je važna pamet/znanost/obrazovanje a u kojoj je (otprilike – citiram po sjećanju) rekao „kilo mozga jednu marku (DEM, op Z.R.) – mozak vrijedi dvije marke“ (očekivao sam da će Google točan citat izbaciti k'o od šale, ali začudo, bio sam neuspješan u traženju – pomoć je uvijek dobrodošla ;-).

U svakom slučaju, to je bila LEGENDARNA IZJAVA !!!!!!!!!!!!

Za antologiju hrvatske gluposti !

Jest da je to poduža antologija, ali ova definitivno spada u sam vrh. Živući (dobro, ne više) dokaz koliko pametan čovik može biti glup. Al', to je ipak bilo „drugo vrijeme“ kad je posjedovanje mozga u Hrvatskoj definitivno predstavljalo samo uteg na bilo kakvim aspiracijama za sudjelovanjem u javno-političkom životu. Doba Velikih Hrvatina i Velikih Lopova. I doba Pravih Heroja, ali oni su ionako popušili. Tako je to valjda u životu ...

I ne bi taj nekrolog Zvonu Radikalnog potaknuo na pisanje posta, ma nema šanse, da me cijela ta litanija hvale, ušminkanog i steriliziranog iznošenja povijesti nije onako pošteno „ubola u oko“ .

Jer, sjetio se Zvone Radikalni još jednog velikana hrvatske povijesti. Koji, doduše, nije djelovao politički (barem ne izravno!), ali je bio neosporna ikona moderne hrvatske (a svakako i bivše jugoslavenske !) kulture.

Ali, on u Dnevniku nije dobio riječi hvale i zahvale za svoje djelovanje. Nije dobio čak ni nekrolog. Jer kad je tog 25. listopada 1995. umro Miljenko Smoje, sve što je voditelj Dnevnika na kraju emisije rekao je bilo „Danas je u Splitu umro Miljenko Smoje“.

I to je bilo to. Odjavna špica i ćao đaci.

SRAMOTNO !!! Koliko smo samo beštima tada izrekli ćaća i ja ... I puno puta nakon toga ...

Autor scenarija za antologijske hrvatske tv-serije „Naše malo misto“ i „Velo misto“ nije „zaslužio“ više od toga. Jer, po mjerilima Tuđmanovog režima, čiji je jedan od najoštrijih i najbritkijih kritičara bio upravo Miljenko Smoje sa svojim kolumnama u Feral Tribuneu, bilo je „dovoljno“ samo obavijestiti svekoliko pučansto da je Miljenko Smoje, eto, umro.

Stvari su se odonda ipak (dosta ?) promijenile, „Velo misto“ je izvađeno iz cenzorskih bunkera i prikazano na televiziji, uostalom, sad imamo i „privatne“ televizije koje HTVu pušu za vrat, i sve je to nekako bolje ...

Ali, Zvone Radikalni dugo pamti ...

A isto tako pamtim da je nekako baš u to vrijeme na HTVu harala upravo današnja glavna urednica, Hloverka Novak-Srzić. Neustrašivi i nepokolebljivi apologeta Tuđmanove politike, i njegovog cjelokupnog lika i djela. Ko tada nije gledao emisije koje je vodila, ne može znati o čemu pričam :-)))). Pravi „režimski novinar“.

Heh, ljudi se mijenjaju !?

Ako ništa, danas barem zvuči drugačije :-). A hoće li Informativni program HTV-a pomaknuti u pravom smjeru, profesionalizirati ga i učiniti ga (koliko toliko) neovisnim od političkih utjecaja ?

Sumnjam. Ali, dok mi ne dira Šprajca, ja koliko-toliko zadovoljan ;-)

U svakom slučaju, da je Miljenko Smoje poživio još desetak godina, vjerujem da bi, bez obzira na Hloverku, danas u Dnevniku dobio nekrolog kakav zaslužuje. Što čovjeka ipak nekako čini zadovoljnim ...

A Zvone Radikalni će samo reći – počivao u miru Miljenko Smoje, i hvala ti od srca ...


UPDATE: Greška, grješka, grješka ... Potkrala se. Naime, autor izjave o "dvije marke za mozak" NIJE Šime Đodan, već Ivan Milas Veličanstveni, nadaleko poznati "čuvar državnog pečata" (toga više nema, jel'da ;-). Tješim se izrekom koju sam jednom pročitao na blogu kod Daniela Drezdnera: "Nikad od tebe bloger, ako nisi spreman da ponekad i pogriješiš". Osim toga, ovo je u stvari post o Miljenku Smoji, pa mi, nadam se, nećete previše zamjeriti.


P.S. I još jedan (zadnji !) poziv svim zainteresiranima za hrvatsko obrazovanje i pitanje školarina da se odskrolaju dva posta dolje i odgovore na anketu o modelu financiranja hrvatskih fakulteta. Još par dana će biti on-line, a onda slijedi „obrada“ rezultata. Da je admin naslovnice blog.hr-a pokazao malo više sluha i potpore :-(, mogla je biti i masovnija, ali što je tu je ...

- 19:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 03.10.2007.

Zvone Radikalni o Latinici (tema – zna se ;-)

Bila jučer Latinica o obrazovanju u Hrvata a ja naletio sasvim slučajno, kad je pri kraju počela priča o visokom obrazovanju (eh, kad bi moje „internetsko ministarstvo obrazovanja u sjeni“ imalo info službu, sad bi letili otkazi :-)

I onda je kolega sm provalio „škandal“

Ipak, o tome nešto više kasnije, a najprije da vidimo što je bilo u samoj Latinici.

Dakle, Pero Lučin je CAR. I točka.
Inače, radi se o autoru poglavlja o obrazovanju u knjizi "Ostvarenja" Radimira Čačića, čovjek je prorektor Riječkog sveučilišta te direktor Nacionalne zaklade za znanost. Možda će netko prigovoriti na ovakav poredak „funkcija“ (hm, valjda je važnije biti prorektor !?), ali nakon što pročitate to poglavlje, možda ćete promjeniti mišljenje.
On je progovarao glasom razuma i sad kad sam ga upoznao uživo na TVu vjerujem/nadam se da ga čeka svjetla budućnost (e da, i pojeo bi Gvozdana Flegu za doručak - koliko god to bilo mrsko SDPovcima ;-P).

Mladi Krička, predstavnik studenata, me je vrlo ugodno iznenadio, pogotovo svojim oštrim i konciznim kritikama na račun provedbe Bolonjskog procesa (npr. prepisivanje starih u nove programe i opla "sad imamo Bolonju").

"Naš" profesor iz SAD-a (koji me je svojim bosanskim narječjem podsjetio na prelijepe studentske dane - tako mi je bilo drago kad je pričao o "obaranju" - nekako mi je čisto bilo milo čuti ;-) je bio pun pogodak !!! Doduše, iz njegovih riječi se moglo (krivo) zaključiti kako su standardni na američkim sveučilištima niski jer kao "profesori ne mogu obarati studente jer onda nema šoldi od školarine".
Ja bih to rekao malo drugačije - "profesori se ne mogu iživljavati nad studentima jer će ih dekan pozvati na red".

A što se tiče lošeg - najprije moram ukazati na jedan podatak kad se pričalo o školarinama u Americi. Pa je dojam bio da su one na privatnim fakultetima 50.000 US$, a na državnim recimo 10.000.
To baš i nije tako :-)))).
Koliko ja znam, red veličine školarine na javnim fakultetima je par tisuća dolara (prosjek negdje 3-5.000), a programa stipendiranja ima na iljade. A da ne bi mislili kako su svi takvi fakulteti šrot u odnosu na privatne, spomenimo University of California (UCLA) (3. na listi „World Top 500 Universities“), i recimo Berkeley kao najpoznatiji fakultet koji je dio UCLA, a koji je meni posebno drag jer sam u svojim danima na PMFu iz njihovih udžbenika učio Opće fizike 1,2,3 i 4 :-). Dakle, mogu i državni fakulteti biti izvrsni :-))) Samo ih treba znati organizirati.
Inače, na Berkeleyu je školarina 8.000 US$, a na UCLA 7.000 (s time da se to penje na 16.000 u što su uključeni smještaj, hrana, knjige, ...). A ipak mi ovdje pričamo o jednom Berkeleyu ...

Jedan pravi nonsens je izvalila ona studentska predstavnica kad je rekla da je zbog školarina visoko obrazovanje nedostižno za 50 % Amerikanaca. I to „onih koji imaju kapaciteta“ za studiranje. Pa da su prisiljeni odustajati od četverogodišnjih studija. A sve to da piše u izvještaju podnesenom američkom Kongresu 2002. godine.

Ja bih rekao daje to TOOOOOOOOTALNI NONSENS !!!

Jerbo, 50 % je PUUUUUUUNO !

A s druge strane, možda je to i istina (povjerovati ću kad vidim izvještaj ;-). Jer, ako se pogleda kvaliteta američkog srednješkolskog sustava, paaaa ... Kako bih rekao ... Možda tih 50 % američkih maturanata i nije spremno za izazove 4-godišnjeg studiranja. Pa je njihova „nemogućnost“ studiranja samo efikasni (sa ekonomskog stajališta !) rezultat tržišnih mehanizama. Upiši majstore stručni dvogodišnji studij, tečaj, doškolovanje, ...
Opet, to je Amerika. A da u Americi 50 % potencijalnih studenata NE MOŽE DOBITI kredit za pokrivanje troškova studija, ne bu išlo ;-))).
Ipak je znači nonsens (a baš sam razmišljao o tome da promijenim uvod u ovaj paragraf ;-).
Što naravno, ne znači da onih koji zbog financijskih poteškoća doista ne mogu studirati uopće nema. Ima ih, ali mislim ni blizu 50 %. A i za takve postoje raznorazni oblici stipendiranja.

U svakom slučaju, u jedno sam siguran – AKO SI DOBAR, moći ćeš studirati ! Možda ne na nekom elitnom (i skupom) fakultetu gdje bi do kraja iskoristio svoje potencijale, ali Amerikanci su odavno shvatili da je znanje = novac, i talenti se tamo ne bacaju.

Kolegica se potom osvrnula i na kredite. Pa je rekla kako „su istraživanja vani pokazala kako krediti nisu dobro rješenje jer studenti počinju svoj život u dugovima“. Spominje se i „dužničko ropstvo“.

Heh. Jes' ti objašnjenje :-))))). „Kredit nije dobar zato jer si poslije dužan“. A boga ti isusa i tirpićkematerine, da oprostite na rječniku, pa ne mogu virovati i vata me Modesti Blejz moment na ovakvu briljantnu izjavu naše vrle studentice, naše budućnosti, ...

Prošlo me je ...

Ma, ma, ma, ma (opet me vata) jel vi vidite što je ova studentica rekla. Ma meni je tek sinulo kad mi je sinulo ovo što sam gore napisa. I sad crkavan od smija ... Debakl. Jebemti više sfere ... (ovo je za Krulca ;-)

Goooooooooootov :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

Over and out ...

Možda bude update ...

E da, i nemojte zaboraviti glasati u anketi u prethodnom postu ;-)

- 00:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.10.2007.

Studenti OGLASITE SE !!!

Evo malo iskorištavanja snage interneta :-))))).

Dakle, u zadnje vrijeme je na ovom blogu apsolutni naglasak bio na teme vezane uz obrazovanje. Poticaj je bilo iznošenje SDP-ovog „programa“ za obrazovanje na koji sam se (vrlo kritički) osvrnuo u svoja dva posta.

Oba sam razdužio preko svake mjere (prvi "Kako je SDp svojim programom za obrazovanje - OMAŠIO CEO FUDBAL :-)))" 10, a drugi "Zašto je SDPov program za obrazovanje strateški promašen - pojašnjenje" 14 stranica u Wordu, font 12 ;-) pa, iako se razvila određena diskusija, stvar nije baš „zaživjela“ jer, kako se meni čini, nije bila dovoljno „skandalozna“.

Stoga mi je palo napamet NAPRAVITI ANKETU :-) !!!

Doista originalno, nema što headbang
A kako mi se ne da brljati s kodiranjem Java Script koda radi onih fensi šmensi anketa kojih ima posvuda (a protiv kojih nemam ništa protiv – ako imaju smisla !) anketa će biti prava blogovska.

Pitanje je "jednostavno":

JESTE LI ZA UVOĐENJE ŠKOLARINA NA HRVATSKE FAKULTETE ?

Ponuđeni odgovori:

1) APSOLUTNO protiv

2) protiv, ali bi neredoviti studenti (oni koji padnu godinu) trebali plaćati školarinu u određenom iznosu

3) za, svi plaćaju (osim najboljih i socijalno ugroženih) - s time da država automatski daje kredit za pokrivanje troškova a fakultetima se putem vaučera (znači „po glavi studenta“) i dalje nastavlja transfer sredstava od MZT-a u određenom iznosu

4) ZA, svi plaćaju, nema šoldi od MZT-a, a kredite nek traže od banaka :-)))


Moj stav je čvrsto 3 i (čvrstu ?) argumentaciju sam dao u gore spomenutom postu za koji bi hm, jel'te, ovaj, mislim bilo dobro da pročitate prije nego što date svoj odgovor ;-) (iako libertarijanac u meni vuče na 4, svjestan sam da je to i teorijski i praktički nemoguće - a i pitanje je bi li to bila libertarijanska utopija ;-)

I sad slijedi molba posjetiteljima :-)))).

Kliknite na ovo komentiraj, ukucajte kao komentar JEDAN BROJ koji izražava Vaš stav i onda kliknite na „Pošalji komentar“.

30 sekundi uvrh glave.

Ako imate volje i mislite da bi se i Vaš glas trebao čuti ... Dulji komentari su, naravno, više nego dobrodošli.

- 15:35 - Komentari (42) - Isprintaj - #

SDP priznao PORAZ !!!!?

Zvone Radikalni – SDP 1 : 0 !!!!

YEAAAAAH !!!

A novinsko izvješće kaže:

Furioznim napadom na slabašne i nedostatno ekipirane obrambene linije SDP-a i upornim pritiskanjem s lijevo-meritokratskog i desno-libertarijanskog krila, Zvone Radikalni je prvim postom načeo dezorijentirane redove najjače oporbene stranke u Hrvata pronašavši u postavljenoj strategiji goleme praznine između zacrtanih ciljeva s jedne strane te predviđenih financijskih sredstava i postavljenih zakonskih okvira s druge, da bi drugim postom krenuo u agresivni napad po lijevom i desnom krilu, uz kontinuirano napredovanje i osvajanje prostora na centru, što je uz precizno dodavanje argumentima, koje obrambeni igrači SDP-a nisu mogli ili nisu htjeli pobiti, rezultiralo zakucavanjem lopte škaricama u rašlje – SDP-ov PROGRAM ZA OBRAZOVANJE NE VALJA !!!

Tako to vidi Zvone Radikalni. Malac kapitalac :-))))))))

A, naravno, može se stvar promatrati i drugačije.

Npr. – „j... se nama što piskara tamo neki Zvone Radikalni“.
Ili – „koga boli k.... za obrazovanje kad „ (i sad ide nastavak po želji):
1) „su oni banditi u Hagu osudili vukovarske krvnike na sramotno male kazne“
2) „je tristo i sedandeset iljada Hrvata pred uletanjem u blažene vode kapitalizma i lake zarade“
3) „kuće propadaju u zemlju“
4) „se i zadnji heroj s Kornata bori za goli život“
5) „su Tadić i Rožić unijeli totalni rusvaj na hrvatsku političku scenu“
6) „Mamić beštima live na TVu“
7) „su xxx i yyy nominirani za izbacivanje iz Big Brother kuće“

Doista, toliko stvari „važnijih“ od obrazovanja ima u ovoj državi da mi ponekad dođe da osjetim ZAHVALNOST što sam eto uopće dobio priliku da svoje drljotine o toj tako marginalnoj i nevažnoj temi podijelim sa širim (internetskim) čitateljstvom.

A to što se nađe par stotina (ajde, možda ih se skupi i tisuću) zabludjelih duša koji to i pročitaju (da ne spominjem one koji troše svoje dragocjeno vrijeme na pisanje komentara, i to zamisli, uglavnom pozitivnih !) – neš' ti velike i značajne stvari.

I kad uz sve to vidim da se i ono malo (ne)važnosti i (ne)pažnje koju obrazovanje dobije u hrvatskom medijskom prostoru troši na takve banalnosti poput pitanja hoće li se ili neće nekim studentima dati još jedan rok za polaganje ispita (sve ovdje napisano potpisujem !) ... i to završi u svim dnevnim novinama, a bogami i u Dnevniku !!!

E onda mi dođe ...

#$&#$&“# !!!???

Ma znate što mi dođe :-)))))

Ipak, nećemo još objesiti kopačke o klin ...

P.S. Prije nego me cijenjeni komentatori razapnu zbog nepridavanja važnosti vijestima navedenim od 1) do 7), moram reći da je naravski jasno da su svi ti događaji VAŽNI (neki opet više, neki manje, ali svi su poprilično značajni na svoj način). Jedino što ja ne mislim da su baš toliko VAŽNIJI od problema hrvatskog obrazovanja. A opet, možda je problem u meni ...

- 01:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>