The Novine (Jedne I Jedine, Čitaj Od Korica Do Korica i Shvati Što Se Događa U Svijetu) su omogućile SLOBODNI PRISTUP INTERNET IZDANJU !!! Naravno, radi se o britanskom The Economistu, najuglednijem i, u svjetskim razmjerima, najčitanijem tjedniku orijentiranom na politička i ekonomska zbivanja.
Iako je to relativno stara vijest (čini mi se da sam još prije par tjedana negdje pročitao tu informaciju – a zanimljivo, iako Economistov site čitam na dnevnoj bazi, tamo nisam primjetio objavu te informacije !) rekoh da je ipak prenesem svojim čitateljima. Pogotovo stoga što, iako sam osobno pretplatnik, cijeli Economist manje više pročitam na web-u. Što zbog činjenice da papirnato izdanje u Hrvatsku (barem meni) stiže tek u utorak/srijedu (a izlazi četvrtkom u 19 !), a što zbog činjenice da je tekstove na sajtu sasvim ugodno čitati (plus dodatne pogodnosti poput Save As i Bookmark page ;-).
Za neupućene, radi se o tjedniku, ajmo tako reći, libertarijanske orijentacije. Preciznije govoreći, u pogledu socijalnih pitanja The Economist nastupa s pozicije liberalizma (pro abortus, pro istospolni brakovi, pro legalizacija marihuane) dok je ekonomski poprilično konzervativan (apsolutno za tržište i za slobodnu trgovinu – na tragu tzv. laissez fair http://en.wikipedia.org/wiki/Laissez-faire doktrine, naravno, prilagođene modernom društvu).
Dakle, ukoliko ste čvrsti ekonomski ljevičar (socijalista/egalitarista) ili uvjereni socijalni konzervativac (Bog postoji-što se tu ima raspravljati, homoseksualnost je bolest, abortus treba zabraniti), tamo ćete naći samo argumentirane kritike takvih stavova i čitanje neće biti „ugodno iskustvo“ :-)))))). I jednih i drugih u našem društvu ima poprilično i nekako sumnjam da će se na www.economist.com takvi puno zadržavati.
Ali, za ostale, a pod tim mislim prvenstveno na one koje zanima kako izgleda svijet izvan ove naše male jadne balkanske prćije (eto, neki dan uhapsilo kolegu Peratovića – niiiismo mi Balkan, ma kakvi ! Aha, hau jes no, što bi reko Đuro ;-), mislim da će economist.com postati česta internet destinacija.
A uz ovako dobru vijest, mora ići i teaser (iliti navlakuša ;-). Pa slijedi „Odabir Zvone Radikalnog iz ovotjednog broja The Economista“:
Za početak, preporučam Lexingtonovu kolumnu Gore the pure. O Goreu ne treba više trošiti riječi, a rezime bi bio - politika je prljav posao, a Al Gore sad jaši gore visoko ki anđeo čuvar ni manje ni više nego cijele Zemlje i zato se Al Gore NEĆE uključiti u utrku za američkog predsjednika.
Zatim malo zanimljivosti o jednom sudskom procesu u članku s naslovom Bush v Texas.
In 1993, during the course of a gang initiation, José Medellín and several other men raped and murdered two teenage girls in Houston. He was convicted in 1994 and sentenced to death. It seemed a straightforward case. He described the crime in grisly detail to members of a co-defendant's family later that evening and signed a written confession a few days later. But there was a complication. Mr Medellín is Mexican.
Under the 1963 Vienna Convention on Consular Relations, detained foreign nationals must be notified of their right to speak to consular authorities. The police had not mentioned this to Mr Medellín. He appealed.
Rezime - lik je priznao i detaljno opisao kako je sudjelovao u silovanju i osobno djevojčicu zadavio vezicama (špigetama ;-) za cipele, ali zbog činjenice da mu prilikom uhićenja nisu rekli da ima pravo na razgovor s konzulatom uslijedilo je malo ping ponga po sudovima, da bi na kraju sve završilo tako da se Bush svrstao, zamislite, na stranu ICJ – International Court of Justice. Eh, ta Amerika :-).
A zanimljiv je i članak o tome kako je bolja kontrola na granicama SAD-a uzrokovala povećanje kućnog uzgoja (home grown) marihuane u Kaliforniji. Cool fact – home-grown marihuana je danas daleko najvrijednija (u smislu dolarskog outputa) poljoprivredna industrija u Kaliforniji (nadmašuje čak i vino) !!!
Za one tehnološki/znanstveno usmjerene, tri članka. U prvome se opisuje PRVA PRIMJENA KVANTNE KRIPTOGRAFIJE i to na švicarskim izborima (a majke ti, mi ne možemo razlikovati ni žive od mrtvih za potrebe izbora, a Švicarci su već u SF filmu :-))))))). U drugom članku se razmatra budućnost Facebooka i social-site networkinga na internetu općenito dok je treći posvećen borbi Oraclea i SAPa u fajtu za kontrolu enterprise application dijela IT tržišta.
Sad bi bilo dosta navlakuše, pa idemo na ozbiljnije stvari.
U vijestima je zadnjih dana dosta prisutna priča o fajtu između američkog Kongresa i Turske oko proglašavanja pokolja Armenaca početkom 20-tog stoljeća genocidom. The Economist to smatra lošim potezom, a zašto, pročitajte ovdje.
U kontekstu hrvatskih (konstantno prisutnih) razmirica o ulasku u NATO, zanimljiv bi mogao biti članak o podizanju anti-raketnog štita u Istočnoj Evropi. Američka bahatost i anti-američko raspoloženje stvaraju probleme. Ipak, Poljaci će to nekako progurati, ali s Česima bi moglo biti problema.
A počeli su i problemi za nedavno izabranog francuskog predsjednika Nicholasa Sarkozya. Vruća sindikalna jesen je počela s prvim štrajkom radnika zaposlenih u transportu. Hoće li Sarkozy imati snage i političkog umijeća izbjeći sudbinu svog prethodnika Jacquesa Chiraca koji je, zajedno sa svojim premijerom Alainom Juppeom, prije desetak godina nakon suočavanja sa sindikatima na ulicama pospremio svoje planove za reforme francuskog društva u ladicu i nije ih nikada više izvadio, pročitajte ovdje.
Economist se bavi i krizom iz našeg susjedstva koja ima reprekusije i na globalnoj sceni. Naravno, radi se o Kosovu. U prvom članku se daje pregled srpske strane, i koliko god oni pričali i busali se u prsa „nezavisnost Kosova ne dolazi u obzir“, činjenica jest da strani kapital (poglavito američki !) na velika vrata ulazi u Srbiju i da će tu manevarski prostor za Srbe biti ograničen. Rusija je, kao i uvijek, X faktor :-). U drugom članku je pogled s kosovske strane, i tu je dominantan osjećaj straha od toga da će Kosovari opet biti izigrani. Ne bi bilo prvi puta :-(.
I za kraj, jedan apsolutno relevantan članak vezan uz ekonomsku tematiku. Naslov je Baltic blues i govori o makroekonomskim problemima baltičkih zemalja. Latvija je u gadnoj situaciji, inflacija preko 11 %, deficit tekuće bilance 20 % GDP-a, kapital se ko bujica ulijeva u zemlju, a zahvaljujući fiksnoj tečajnoj stopi („devaluacija ne dolazi u obzir jer je masa kredita građanstvu nominirana u eurima“ – zvuči poznato ?) instrumenti monetarne politike (kamatne stope) imaju ograničen učinak. Vrlo zanimljivo i poučno.
I to bi bilo to za prvo izdanje „Zvoninog The Economist Newslettera“.
Nadam se da ćete uživati u čitanju i doći do zanimljivih i korisnih informacija.