Poštovani čitatelji, evo pred Vama i drugog broja „Zvoninog The Economist Newslettera“.
Odziv i kritike na prvi broj su bile odlične pa rekoh da nastavim dokle ide (a za one koji, kao što je najavljeno u prethodnom postu, čekaju nastavak „fajta“ s kolegom tragicnamisao – strpite se još jedan dan ;-).
E da, A ŠTO BI TO BIO „Zvonin The Economist Newsletter“ ???
Ukratko, izbor najzanimljivih/najrelevantniji i općenito naj naj naj članaka iz zadnjeg broja Economista – naravno, po mom ukusu. Počinjati ćemo s tzv. Leaderom („članak vođa“ :-), što će biti THE članak iz tog broja, zatim nastaviti u nešto revijalnijem tonu (što bi rekli „žuta rubrika“ – iako je to poprilično misleading opis bilo kojeg članka u Economistu), i na kraju dati pregled „ozbiljnijih“ (analitičkih) članaka koji vjerojatno neće biti tako široko zanimljivi (a možda sam i u krivu).
A leading story u ovom broju Economista (naglašavam još jedanput - po mom izboru) je članak o bosanskoj politici s naslovom Cracking up. Rezime:
Mr Lajcak is demanding that the Bosnian parliament and government can no longer be blocked simply because their members refuse to show up, which is often the case now. Bosnia's Serbian leader, Milorad Dodik, erupted in fury. This, he said, meant that Croats and Bosniaks could outvote Serbs; and, in revenge, he threatened to withdraw all Serbs from state institutions. If this happened, it would lead to chaos. Bosnians still remember how the RS was formed on the eve of war in 1992, when the Serbs left Bosnia's institutions.
On October 22nd a meeting between Mr Lajcak and Mr Dodik appeared to calm tensions. Immediately afterwards Mr Dodik left for a meeting in Belgrade with Serbia's prime minister, Vojislav Kostunica, and Vladimir Titov, Russia's deputy foreign minister. The threats to bring political chaos to Bosnia then started again.
Rusija, Rusija, Rusija ...
Div s Istoka diže glavu a Kosovo (jer o tome se ovdje prvenstveno radi!), i posredno Bosna, čine „odličan“ poligon za provociranje Zapada i testiranje živaca.
I dok se mi „zabavljamo“ s prepucavanjima oko pelješkog mosta, opasna igra se počinje igrati u susjedstvu ... I onda nama ne treba NATO ??? Hmmm ...
S ovako teških tema, skrećemo u rubriku „Zanimljivosti“. A malo je stvari u prošlom tjednu tako zaokupljalo široku evropsku javnost kao razvod Nicholasa Sarkozya od supruge Cecile. Economist o tome piše ovdje a činjenica da je sa Sarkozyem Francuska ušla u „tabloidnu eru“ nije začuđujuća. Što im je toliko trebalo !?
Zatim dva članka vezana uz Bush family. U prvom kaže da je Jenna Bush napisala knjigu :-) Da, ONA Jenna Bush, kako kaže Economist „blonder and rowdier of George Bush's twin daughters.“ A knjiga je:
“Ana's Story: A Journey of Hope” is the tale of a teenaged mother, infected with HIV at birth, shuttled between abusive relatives and shelters. Ms Bush describes how her heroine hated overhearing fights between her grandmother and the predatory boyfriend she lived with. “On these nights,” she writes, “Ana played a game she called Orphan.”
Odrastati kao kćer najmoćnijeg čovjeka na svijetu možda i nije najidealniji scenarij, a što će od svega toga ispasti, vidjeti ćemo.
Drugi članak je review biografije Georga Busha koju je napisao Robert Draper. Novinar koji je obavio osam one-on-one intervjua G.W.Busha i pratio ga od njegovih dana u Texasu 1998. godine. I, ko je onda George W. Bush ?
He argues that Mr Bush's virtues and vices are one and the same. His quickness can be seen as impatience, his plain speech as intellectual laziness, his boldness as recklessness and his strength of purpose as self-righteousness.
I dok se Bush misli kako spasiti svoju „ostavštinu“, Kinezi se spremaju na Mjesec.
Oprezno, polako, korak po korak, ali idu. Dalek je to put, i američka prednost u tehnologiji je velika, ali me svejedno kopka pitanje: hoće li biti po onoj history repeats itself ? I hoće li Kinezi biti pametniji od Rusa ?
Jer, koliko god se Rusi trsili, sasvim je jasno da dugoročno gledano jedino Kina predstavlja opasnost za američku hegemoniju.
A prognoza Zvone Radikalnog je – do 2008. i Olimpijade (fast approaching !) će sve biti honeymoon, ali nakon toga slijedi otvaranje karata!
Posljednji u kategoriji zanimljivosti, a lijepo se vezuje na referecirani članak u prethodnom newsletteru, priča o poslovnom potezu Microsofta kojim je kupio udio u Facebooku. Web ide dalje i Microsoft ne smije izgubiti (i) tu bitku ...
U ozbiljnijem dijelu počinjemo s Lexingtonovom kolumnom u kojoj se ispituje „veza“ između brušenja konjskih zuba i teške ruke državne regulative :-)))
Trenutno čitam knjigu Miltona Friedmana „Kapitalizam i sloboda“ u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno opisivanju kako ustanovljavanje regulative i licencnih sustava od strane države (potaknute interesnim lobijima!) negativno utječe na potrošače, i nalazim mnoge paralele.
Evo i par bisera:
„In Minnesota, for example, the state board of barbers and cosmetologists barred African hair-braiders from braiding hair unless they underwent 1,500 hours of irrelevant training, until the institute took up their case and won.“
„For competition-shy incumbents, no risk is so trivial that government action is not required to avert it. In four states, you need a licence to practise interior design. In several more, you can do the job but you can't advertise yourself as an “interior designer” unless you pass a state-mandated test (of fabulous taste, presumably)“
Red-tape ... meni osobno jedna od najdražih engleskih fraza :-)
U Poljskoj su bili izbori i demokracija je uzvratila udarac. Blizanci Kaćinski u ulozi premijera i predsjednika su uglavnom bili smješni, a s obzirom da su na vlast došli gotovo isključivo na platformi raščišćavanja prošlosti („kako su se neki obogatili“ i „ko je surađivao s komunističkim tajnim službama“ – zvuči poznato ;-) mislim da je poprilično relevantno za našu situaciju.
Evropska unija ima problema s privlačenjem skilled imigranata:
The best educated seem keener to go almost anywhere but the European Union. In Australia nearly a tenth of the employed population are highly qualified foreigners, in Canada more than 7% and in America just over 3%. The EU manages a paltry 1.7%, or roughly 70,000 highly skilled non-Europeans in the workforce.
Pa će to probati riješiti uvođenjem blue card za kvalificirane radnike. Ali, neće pomoći, jer kao što kaže Economist:
And even if the card would make it easier to get in, it would do nothing to make Europe's economies more attractive in themselves. As long as those economies remain relatively undynamic, the most talented (especially English-speakers) will use their wits to look for work elsewhere.
EU je konačno riješila institucionalnu krizu, a što donosi novi „reformski“ ugovor pročitajte ovdje. Kratko i jezgrovito. Za staviti u bookmark ...
U prošlom broju je bio izvrstan survey o svjetskoj ekonomiji (koji nisam ni spominjao u newsletteru br. 1, nadam se da ste barem djelomično pročitali) a u ovom članak o poremećajima na svjetskim tržištima. Problemi se gomilaju u Americi, kreditne stope rastu, građevina posustaje, ... investitori ulaze u risk-aversion mod a sve oči su uprte u Kinu.
How things change :-))))
I za kraj jedna ozbilja tema – „porezi na smrt“ (death taxes) odnosno kako i koliko bi trebalo oporezovati nasljedstvo. Zanimljivo ...