Pjesme su moje sjeme crne grude

utorak, 12.04.2011.

Sa pjesničkog druženja

Bio sam kod dragog prijatelja,
čovjeka običnog,
od krvi i mesa,
vizionara, pjesnika i branitelja!
Bio sam kod čovjeka koji ima dušu,
ali ima i planova i želja!?
Na dolasku sam kao i drugi
uputio pogled u nebesa!?
I kao da sam čitao misli svima;
Isti je upit bio
u meni
i u njima!
Ja ne poznajem druge ljude!
Ne znam one koji određuju.
Ne znam one koji sude!?
Ali zašto?
Zašto su «oni» uvijek gore?
I zašto ih ne poznajemo:
Kada govore
i kada rade?
Ako se to rad nazvati može!?
I zašto bih htio iskočiti iz kože?
Znam;
Trebao bi se pokloniti gadu,
koji drma u državi,
u županiji,
u gradu!?
Isti taj upit vidim u poeti!
Ma gdje su oni bili,
gdje su se skrili,
kad smo se borili?
U kojem su bili kraju
kad smo branili domaju!?
Da!… …
Zbog toga
prijatelju nećeš pognuti glavu,
zbog toga nećeš dugo
završiti svoj skromni dom!?
A sagradio si onima
koji nikad nisu
i nikad neće,
biti svoj na svom.

Zorislav Vidaković

12.04.2011. u 17:11 • 5 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Pjesme su moje sjeme crne grude

utorak, 12.04.2011.

Sa pjesničkog druženja

Opis bloga

Linkovi

Mail

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme