walking cloud

petak, 18.12.2009.

Internet me ne može vratiti u godišnja doba sa tobom

Nikada mi nije donijelo ništa dobro za oči
zurenje u vjetar..,
ipak, Decembre sam redovno
u svom umu zaustavio na rubovima škiljećih kapaka.,
i svoje odzurio.
Fino je baš što ti pogled pobjegne,
gledajući u ono što želiš ćuti
i onda se vjetar pretvara u vremeplov
da tamo i odeš.
Bole me leđa,
guraju naprijed valjda.,
obje strane.,
muška i ženska , kažu.
Teško je to i priznati , da sam usamljen,
a da se ne upletem u slike na kojima nisam.
Sporo ludim i pokušavam se i zabaviti, novi svjetski poredak
odvodi nas nazad u torove, pa se evo pripremam
da moje ludilo bude veće od tvog..,
jer će u torovima biti manje mjesta. ,a mislim.,
Internetom teško da ću naći mirise koji me vraćaju u godišnja doba.
Yovi je majka, Dalaj Lama ne slavi praznike.,
oboma nešto zavidim, ali ne po liniji biblijskih grijeha, nikako.
U mom gradu dijele Kiklopove statue od časti il' prestiža.,
a ja proklet u svom naumu da odletim,
nikako da odem u kino.
I kao i uvijek kada se probudim iz prašine , osim što tijelo krči kao
dugo neodsvirana ploča.....,
umom i unutarnjim dijelom kapaka
niskom se redaju sve moje sreće neusamljene.
Snijegom je majka zemlja pošamarala vukove , ovce i vilinsku djecu
i u mojem je gradu ledeno.
Na jako blizu od peći grijem svoje iza.,
osjećam da je vrijeme kada mi ne ide sam se zagrijati.,
osjećam da je vrijeme
da moja sunca pomognu malo.
- 03:38 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 02.12.2009.

Kreketanje na novu društvenu svijest

Nisam si baš
previše sa samim sobom...,
pa nezadovoljstvo koristim da sve manje i budem.
Priznao bih si , potiho i sada nesmotreno
da nije to dovoljno što se dajem.,
jer svijetu što ga po navici zovemo boljim
nije da sam čuda dao.
Tu me negdje spotiče i ta građanska neposlušnost
kad je gledam kao licemjernu
što zbog prirode ratnika u nama radije biramo
neposlušnost prema roditeljima
nego da sami pospremimo svoju sobu.

Uz zvukove Elvisa Costella i pjesmu koja svojim imenom
svaki stih refrena misli vraća na Veroniku.,
jer se tako i zove..,
pjesma , i Veronika onda.,
svom se drugu rastužujem što nam nisu krive svjetske banke
i druge svjetske stvari , koliko sami nismo zaslužni .,
a bolji svijet naravno
svi zaslužujemo i na njega imamo pravo.

Gradio sam danas , opet kule od pijeska.
Ali sam ovaj puta pijesak močio vodom
i tornjevima izrađivao kalupe.
Začepljena mi je desna nosnica,
stvarno se nadam da nije neka svinja zapela unutra.
Sutra odlazim u brda sa kojih je sišla moja baka davno.
Sjećam se da se tamo pokraj groblja .,
uzbrdo od sela ., voda sakuplja u kamenu
i ponekad ima i žaba..
Svaka o svemu krekeće, a nijedna sa svog lista ne pomiče papke.

Mučim me što je buka oko mene.,
svi glasno govore da su drugi krivi
što je nama loše..,
pa si šamaram koncentraciju na pravu istinu.,
a ta je da nam je loše jer si tako sami radimo.
Licemjerno je klikom klikati bjesomučno neku tužnu dječju afričku priču-.,
kada smo već stoti puta potjerali malu domesticilnu ciganku sa ulaza u zgradu.
Nije svijet kriv što je velik, a pogotovo nisu samo ONI koji vladaju
jer je njih tisuće puta manje nego Nas.

U mom gradu o svinjskoj gripi svi sve znaju
i kave puste i ćakule na nju troše.
Rijetki su , da ne kažem nitko.,
koji svom susjedu, oboljelom od obične..
baš zbog toliko svinjske u glavama
jedan limun ili malo meda odnijeli.

Tužna je ljudska sudbina što ne vidi dok joj se ne pokaže prstom.,
a o svemu sve zna i laje
kao da je tamo rođena.

Vjerujem u sutra, prekosutra ili drugi mjesec
gdje ćemo se učiti da je moć u nama
i da nam je sve dano na uvid u bolji svijet.,
ako nismo glavu držali pod vodom
dok su se dijelili limuni za susjede,
a izvadili smo je taman na vrijeme
za anketu o svinjskoj gripi .
.
- 05:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.