walking cloud

Internet me ne može vratiti u godišnja doba sa tobom

Nikada mi nije donijelo ništa dobro za oči
zurenje u vjetar..,
ipak, Decembre sam redovno
u svom umu zaustavio na rubovima škiljećih kapaka.,
i svoje odzurio.
Fino je baš što ti pogled pobjegne,
gledajući u ono što želiš ćuti
i onda se vjetar pretvara u vremeplov
da tamo i odeš.
Bole me leđa,
guraju naprijed valjda.,
obje strane.,
muška i ženska , kažu.
Teško je to i priznati , da sam usamljen,
a da se ne upletem u slike na kojima nisam.
Sporo ludim i pokušavam se i zabaviti, novi svjetski poredak
odvodi nas nazad u torove, pa se evo pripremam
da moje ludilo bude veće od tvog..,
jer će u torovima biti manje mjesta. ,a mislim.,
Internetom teško da ću naći mirise koji me vraćaju u godišnja doba.
Yovi je majka, Dalaj Lama ne slavi praznike.,
oboma nešto zavidim, ali ne po liniji biblijskih grijeha, nikako.
U mom gradu dijele Kiklopove statue od časti il' prestiža.,
a ja proklet u svom naumu da odletim,
nikako da odem u kino.
I kao i uvijek kada se probudim iz prašine , osim što tijelo krči kao
dugo neodsvirana ploča.....,
umom i unutarnjim dijelom kapaka
niskom se redaju sve moje sreće neusamljene.
Snijegom je majka zemlja pošamarala vukove , ovce i vilinsku djecu
i u mojem je gradu ledeno.
Na jako blizu od peći grijem svoje iza.,
osjećam da je vrijeme kada mi ne ide sam se zagrijati.,
osjećam da je vrijeme
da moja sunca pomognu malo.