E-mail
harpocrat210@gmail.com





vilenjak

30.11.2006., četvrtak

Stvarnost

Stvarnost je za one koji su preslabi podnijeti vlastitu fantaziju.

- 17:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #

28.11.2006., utorak

Nikad nisam susreo Osha

Negdje u drugom razredu srednje gledao sam na TVSA dokumentarac o duhovnom učitelju Oshu Rajneeshu. Autor je, bilo je to očito, želio biti 'objektivan' i 'kritičan', a na momente je bila očita namjera da se taj velikan difamira. Svaka objeda je, međutim, podizala Osha i njegovo učenje u mojim očima.

Uto je izašla i 'Vrhovna alkemija' u prijevodu na srpski. Odlučio sam ga upoznati, te se zaputiti u Poonu u Indiji čim maturiram. Nažalost, Osho je umro prije nego što sam završio srednju. Njegove riječi, međutim, i dalje odjekuju u mojoj svijesti.

'Da bi sa čovjekom bilo sve u redu, on mora samo malo više biti životinja.'

'Poslušajte ovu tantru: Šiva reče svojoj ženi Šakti - dok te grle, dok te ljube, o slatka princezo, uđi u ljubav kao u vječni život'

'Svjesnost je miris kojim obožavamo božansko, stanje uma "ja sam to" je ponuda bogu.'

'Svjesnost je osnova svih meditativnih tehnika.'

'Moj ideal je "Zorba Buda". Prvo postatanite strastveni kao Grk Zorba; onda mirni kao Buda. Zorba uvijek može postati Buda, a Buda ne može postati Zorba. Ako ne osjetite strast, onda ne znate što smiriti.'

'Princip svemira je Zakon Milosti. Svatko ultimativno dobija ono što traži od Boga.'

...
Za mene je Osho velik poput drevnih duhovnih punk revolucionara - Mansura, Mumona i ekipe. U dobu u kojem se svi trude smisliti što kompliciranija učenja rekao je da su svi sustavi neprijatelji prosvijetljenja.
...
'Tijelo i um su jedno, tijeloum. Tko vam kaže drugo, ne želi vam dobro.'

'Izgovaranje najsvečanijih mantri i molitvi zatupljuje um ako ga ne prati svjesnost kretanja energije i svijesti.'

'To sam ja - Aham Bramasmi, Tat vam asi. Takva je formula prosvjetljenja.'

Čuo sam da Osho ima žive učenike u Zagrebu, ali nisam ih posjetio, u strahu od razočaranja. Za mene je on živ kao da je sad pored mene.

Sat, Chit, Ananda
Mir, Ljubav i Svjetlost

- 00:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

26.11.2006., nedjelja

Komentari

Nevjerojatno. Blog je stvarno nestabilan. Nestao mi je još jedan dio komentara, sve do početka studenog.
Drugarice blogerice i drugovi blogeri, što vi mislite od odlasku na druge domene?
Ja sam ambivalentan. Društvo je dobro, interakcija maksimalna, ali brate...

- 21:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Na Bardo ravni

Budi bez straha sad kada započinje ova velika metamorfoza.

Fantastične i užasne vizije su samo iluzija. Nasmij im se, i odbaci ih. One te više ne mogu dodirnuti. Kreni iza njih.

Doći ćeš do tajne tvoga bića, koja je blještava svjetlost.

Tvoja je odluka hoćeš li postati jedno sa ovim izvorom, ako je takva tvoja namjera. Tvoja je odluka, ostati odvojeno, ako je tvoja namjera takva.

Čini što ti je volja i to neka bude sav zakon.

Ako odlučiš ostati odvojeno, moraš potražiti novi život.

U traženju ponovnog rođenja, traži utjelovljenja ljubavi, životnosti i inteligencije; kreni tamo gdje je snaga i sloboda.

- 18:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Na drugoj obali

Umrla je Ana.
Siguran sam da će je njena iskra odvesti u sretnije svjetove.

- 18:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.11.2006., petak

Sentiš

Padao je gust snijeg. Sandro je bio oduševljen Cvijetom više nego što je to zdravo. Išao joj je na živce, jer se upravo posvađala s dečkom, a kod mene je došla na Tarot konzultaciju i da joj pokažem svoje nove skije. Situacija je taman postala napeta kad ga je cura uspjela prizvati kući.

Dozvali smo i Hvarku. Smrzla se na snijegu dok nije došla do nas. Kad smo je povratili u život, krenuli smo u popularnu Rupu. Tamo – Marko i njegov drug Dživo. Teške teme. Kurčenje. Lovačke. Sjeli su nam za stol.

- Cvijeto, ljubavi, ovdje se ne da plesati, idemo na neki party, evo u Bestu pušta Mr DJ Dario – rekao sam joj, sugestivno je i molećivo pogledavši. Odmah je pristala, jer joj je Saša dahtao za vratom. Jadna Cvijeta. Prvo ju je izmaltretirao dečko, potom Sandro, a sad još i Dživo. Marko, stari kuler, nakon početne ofanzive ipak se zadržao na distanci.

- Idemo i mi u Best. Tamo je sigurno dobra zeka – kaže Dživo. Jao, ne. Ušli smo u bemburu Cvijetinog oca u nadi da će hladan zrak otrijezniti ovu dvojicu entuzijasta. Hvarka je brzo izmolila tri Zdravomarije da pomogne tom razlogu. Djevica nas nije uslišila.

Hardcore techno. Nabijanje. Struganje. Buka. Trash. Ne znam zašto mi se to sviđa. Vjerojatno zbog prilike za ispucavanje. Rasplesali smo se, i na trenutak izgubili ovu dvojicu iz vida. Marko se odlučio vratiti u Rupu, a Dživo – krenuti u ofanzivu. Stisnuo sam se uz Cvijetu, da je zaštitim od Zala. To ga je obeshrabrilo, pa se okrenuo krhkoj Hvarki.

- Ako sad puste sentiš, hoćemo li zaplesati? – upitao ju je, sugestivno joj stavivši koščatu ruku na vrat. Prestravila se. Tiho je jeknula. Brzo sam mu prišao i zapodjenuo razgovor o pametnim temama, a ona je potražila utjehu u Cvijetinom zagrljaju. Mr DJ Dario, gospodar univerzuma, i dalje je nesmiljeno nabijao i škripao. Bože, stvarno smo ludi što ovo slušamo. Ali ne kao Dživo. Genije. Došlo mi je da Dariu ponudim šus žutog i nagovorim ga da pusti sentiš, samo da vidim kako će to izgledati.

Sama pomisao na tisuću raspomamljenih partijanera koji se hvataju za ručice i počinju plesati sentiš ispunila me je smiješnim bolje od boce rajskog plina. Zbilja, ja sam sasvim normalan. Sa mnom je sve u redu. Bolji sam i od njega i od Velikog Bijelog Zeca. Majka nije pogriješila u mom odgoju. Može biti ponosna na mene. I tata.

Vratili smo se kući po najvećoj zimi. Snijeg je zavio cijeli grad. Nepca su nam utrnula od hladnoće. Nezaboravno. Romantično. * * * * *

- 22:56 - Komentari (10) - Isprintaj - #

22.11.2006., srijeda

Tajpova večer 2

Mikrofon šušti. Čitanje počinje.

- 19:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Tajpova večer

19:30. On je stigao.

- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Glupi kriminalac

Bio sam prekjuče na sudu sa nespretnim, visokim korumpiranim policajcem koji me tuži za klevetu lika i djela te uvredu časti. On je nešto pomagao nekim švercerima, a uz to je jebavao pevaljku narodne glazbe. Što je najbolje on uopće ne poriče da je umiješan u neviđenu korupcionašku aferu, niti to da je bio s pevaljkom.

Šta njega boli?

- Poštovani sude, u članku sam satirično prikazan kao neki glupi kriminalac, nisam mjesec dana izlazio u kafiće i klubove od sramote.

Ne izlaze mi njegove riječi iz ušiju već dva dana.

U ovoj je državi ok biti ratni zločinac, svi suosjećaju s tipom koji je starcu nalijevao sumpornu kiselinu iz akumulatora u usta dok mu ona nije spržila unutarnje organe. Ok je biti i pretvorbeni kriminalac, uništit stotine firmi. Ok je biti i kriminalac, to je cool. Ali nije ok biti glupi kriminalac. Ako je neko glupi kriminalac ne smije u disko jer mu sponzoruše onda ne daju minđe. Još je gore što je pevaljka neuspješna i ktome krive vjere.

To je uvredljivo i nanosi nezamislive duševne boli.

Sva je sreća da je imao jeftinog odvjetnika a ja skupog inače bih nagrabusio. Glupi kriminalac. Oduzeo mi je sve u svemu četiri radna dana svojim budalaštinama.

- 18:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Glad

Saška je dugo bila moja duhovna i tjelesna učiteljica. Apsorbrirao sam njen rječnik, morfemu, kontakte, tjelesne navike: usprkos tome, nikad se nismo potpuno slagali. Živciralo bi me, recimo, to što je uvijek bila sklona povjerovati onome što joj se sviđa, makar to bilo sasvim apsurdno.

Nevin primjer te njene karakterne mane bio je slučaj duhovne učiteljice Jasmin. Ta je sredovječna Australka tvrdila da je ostvarila ideal jednog od pristupa Yogi - da može, dakle, živjeti samo od kozmičke energije i sunčevog svjetla. Energiju prane apsorbirala je posebnim vježbama disanja i vizualizacije.

Za nas zaljubljenike u ezoteriju, sama ta mogućnost nije nemoguća. Svatko tko se sustavno bavio Hatha Yogom i Pranayamom osjetio je pad potrebe za hranom. Izvjesno je da iskren praktikant vježbi disanja može jesti i spavati mnogo manje i biti zdraviji od prosječna čovjeka. Odatle, međutim, do života bez hrane dug je put. Ja, jednostavno, nisam mogao popušiti da učiteljica Jasmin to može. Saška je, međutim, povjerovala, a kad bih je ismijavao, prigovorila bi mi da ja uopće ne vjerujem u ideal Yoge.

Učiteljica Jasmin, na sreću po moj odnos sa Saškom, nije iritirala samo mene već mnoge u svijetu ezoterije i medicine. Vrč je došao na izvor kad su australski znanstvenici predložili strogo kontroliran eksperiment - postavit će kamere u kuću Jasmin i gledati jede li ona. Jasmin je, na moje čuđenje, odmah pristala.

Uz golemu pažnju medija, eksperiment je počeo. Već uvečer nastupilo je potpuno razočaranje: Jasmin je večerala Jogurt i malko čokolade. Znanstvenici su bili bijesni.

- Zašto ste nas uopće izlagali trošku ako se niste mislili praviti bar nekoliko dana? To je neozbiljno i bahato!

- Što? Ne razumijem...

- Pa već prvi dan ste jeli.

- Ali nisam! Što to pričate?

Ljutnju je zamijenilo čuđenje, njega ispitivanje, zatim šok, a potom - sažaljenje.

Jasmin je bila šizofreničarka potpuno odijeljenih ličnosti.

Jasmin1, nazovimo je tako, je bila duhovna učiteljica koja uopće nije znala da Jasmin2 redovito jede.

I tko je sad u pravu? Ona Jasmin koja drži duhovna predavanja doista ne jede. Jede njena sestra blizanka koja se igrom fatuma nalazi upravo u njenom vlastitom tijelu.

Jasmin je te godine dobila antinobelovu nagradu. Saška i ja smo se, malo-pomalo, udaljili.

- 02:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.11.2006., ponedjeljak

Deus Ex Machina

U jednom od prošlih života, nedugo nakog velikog rata, trebao sam napraviti intervju sa načelnikom mjesta u istočnoj Lici kojeg su zavidnici prijavili zbog ekstravagantnog ponašanja. Krenuo sam prema mjestu u kojem smo se trebali sastati pun pesimizma. Jer, čak da taj čovjek i jeste čudan, kojeg smisla ima jebati malog lokalnog hadezeovca u našem nacionalnom tabloidu? I to godinu-dvije poslije Oluje, dok se cijelo to područje još puši.

Nisam imao pojma kakav mi dragulj dolazi u susret.

Načelnik, nazovimo ga Hrvoje, je jedan od najživopisnijih čudaka koje sam ikad sreo. Dočekao me je u košuljici i sandalicama tipičnim za Hare Krišne, ispod slike velebnog vođe dr. Franje Tuđmana, odmah do kojeg se nalazila sveta slika sa prizorima iz krišnaloke - plavi se bog poigrava sa svojim pastiricama - ljepoticama.

Hrvoje je sa zimom 1991. i progonstvom čitavog mjesta doživio religijsko prosvjećenje. Dok je besposlen i očajan hodao parkom na Šalati, zašprehali su ga aktivisti Pokreta za svjesnost Krišne. Napukao nakon tragedije, prigrlio je njihovo učenje svim srcem, ali lički promućuran ga je i prilagodio - shvatio je da je paljevina sela i okolice kazna za nemoralno ponašanje, alkohol, meso i jebačinu tuđih ženidbenih drugova.

Kotač karme, međutim, uvijek djeluje dvosmjerno, i nakon 1991. dolazi 1995. godina.

- Znaš li, mladi moj Vilenjače, zašto je Oluja prošla tako brzo i neobično? Zato što se u HV-u našlo 20-30 bhakti, Krišninih vjernika. Oni su predano mantrali i molili se da se Hrvatska, dom drevnie Indoarijevske rase, oslobodi, ali bez nasilja. Zato je bog Krišna pomutio Milanu Martiću pamet i uredio da Srbi odu iz Hrvatske praktično bez borbe... To je bio rat ahimse, nenasilja. Poznato je da cijele brigade nisu uopće došle u kontakt sa neprijateljem.

- A poginuli? Ipak je bilo nekoliko stotina poginulih pripadnika naše vojske...

- To je zato što su klali stoku, naročito krave svete Krišni.

Zanijemio sam pred jednostavnom logikom seoskog poglavara.

- A razumiješ li zašto je upravo četvrta gardijska motorizirana brigada ušla u Knin? Zato što u svom grbu ima tri lava, i latinski natpis 'u tom ćeš znaku pobijediti'. A zna se da je čovjek-lav obličje svetog Narasimhe, Krišnine inkarnacije u kojoj on uništava pobornike zla, zločince i nevjernike. Krišna je tako u tijelima pripadnika 4.gmtbr kao sveti Narasmiha ispravio veliku nepravdu i naši su vojnici su prošli pored srpskih bunkera kao u Ramajani polubogovi rakšase...

- I što sad?

- Kako šta, ja sam svoje mještane poveo natrag dolje. Nije ostalo ništa, ali Krišna nam je dao tu zemlju, moramo je opet naseliti duše radi.

Tu mi je pokazao sliku na kojoj on i njegovi prijatelji, njih 50-ak, mantraju Krišni na zgarištu crkve, a svećenik zuri u pod i što će jadan - mantra.

- U nas je religijska sloga. Krišna i Krist su jedno.

- 17:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

19.11.2006., nedjelja

Sinhronicitet

Ja se prosvijetlio a blog pao i progutao postove i komentare. Slučajnost ili koincidencija? U slijedećem nastavku: Kako je Krišna branio Hrvatsku.

- 17:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

18.11.2006., subota

Čistina

Oye Oye Oye! Izišao sam na slijedeću visoravan

Moj život je okrugao
i nikad nije ni bio drugačiji
Neobičnima običan, običnima neobičan
Izrađujem prezentacije i cijepam drva
Slobodno govoreći Da ili Ne

Šest kategorija ličnosti gube svoj smisao
Ne opterećuje me šest svjetovnih reakcija
Lanac karme je kao neka igra, šala
Sa udahom i izdahom
Svijet ostaje isti kao i uvijek

- 10:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.11.2006., petak

Judgement of Heaven

All of my life I have believed
Judgement of Heaven is waiting for me

All of my life I have believed
Judgement of Heaven is waiting for me

Waiting for me
Waiting for me
Waiting for me

All of my life now I have believed
Judgement of Heaven awaiting me
All of my life now I have believed
Judgement of Heaven awaiting me

All of my life I have believed
Judgement of Heaven is waiting for me
All of my life I have believed
Judgement of Heaven is waiting for me

Waiting for me
Waiting for me
Waiting for me
(Iron Maiden)

- 21:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.11.2006., četvrtak

Kako je Vilenjak branio Hrvatsku

Prije sedam dana mi je na kućnu adresu stigla braniteljska iskaznica. Danas sam, međutim, doznao da ona donosi, među ostalim povlasticama, i pravo na braniteljsku mirovinu.

Sumrak pameti.

Istina i Bog, ja sam proveo skoro dvije godine u uniformi HV, najprije kao ročnik, a potom kao mobilizirana osoba. Sticajem okolnosti (povreda lijevog plućnog krila zarađena u civilstvu) nisam, međutim, proveo niti jedan dan na terenu, ne računajući dva službena puta u okolicu Zadra koja bi se uz veliko navlačenje mogla tretirati kao boravak u zoni ratnih djelovanja. Sve sam to vrijeme održavao računala i gradio (uglavnom neupotrebljive) databaze. Igrao Civilizaciju 1 i lovio mr.dr. za sisu.

Budući da sam raspolagao službenim pečatom i katalogom urudžbenih brojeva, mogao sam, da sam htio, sebi izgraditi kakvu god virtualnu vojnu karijeru i već se odavno umiroviti. Prof. Kangrga i njegova Etika imali su, ipak, preveliki utisak na moj mladi um pa sam se od toga ipak uzdržao.

Vlada koju vodi onaj nesretni trgovac porno materijalom je, ipak, u svom nastojanju da se uliže što širem krugu građana, preskočila moje etičke zasade i naprosto mi dekretom udijelila braniteljske povlastice.

Među njima i minimalnu mirovinu od 2300 kuna. Moj otac, koji je zadnjih 19 godina svog staža bio direktor u državnim firmama, ima 1900kn (zbog staža u Herceg-Bosni).

A možda da se umirovim? Odem ujku na Banovinu, u svoju trećinu kuće, počnem pecati i, kao svi branitelji u našoj obitelji, hraniti se praksitenima i rakijom?

Možda bih tako lakše došao do gnoze? Vlado, hvala. Laku noć.

- 16:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.11.2006., utorak

Midnight rant u svjetlu Powerpointa

Što sunčani bog govori, to je život
Što đavo govori, to je smrt
(Jung)

...u davna su vremena poznavali Boga koji je istovremeno bio i dobro i zlo. Ime mu je Abraxas, i on je bio Krist naroda Atlantide.
(Miguel Serrano)

Kula na nebesima
U našim je prsima
(Arabeske)

Moram se probiti do višeg prosvjetljenja, inače ću otići dovraga
Ali možda će i to biti dobro, tamo je navodno dobar tulum

- 00:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.11.2006., ponedjeljak

Update o Ani

Business.hr

- 14:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.11.2006., subota

Nikad ne odsjedaj u drzavnom hotelu...

...cak ni iz nostalgije prema drevnim vremenima. Cijena visoka, svjetlo ne radi, uplatnicu iz firme dobili pa izgubili, 'internet soba' je skladiste u kojem se nalazi rastavljen racunar o cijem radu recepcioner nema pojma, kelner me bezobrazno upozorava da ne savijam jelovnik 'jer je od plastike'.
Iduci put cu spavati u 'Moskvi'. To je rupa ali bar znas na cemu si.

Beograd 2006.

- 19:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Akcija za Anu

Kora, koja me je u više navrata spasila od zla, ovaj je put uspjela pokrenuti medijsku akciju za pomoć smrtno bolesnoj novinarki Ani Rukavini:

Udruga oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske otvorila je račun za sponzore za pomoć Ani Rukavini, a sav će prihod od poziva na telefon 060 888 202 također namijeniti Aninom liječenju.
Hvala Vam!

Žiro račun Udruge oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske
u Zagrebačkoj banci broj:
2360000 - 1101874242
poziv na broj 02 101106
Svrha: Za Anu Rukavinu

Za više informacija:
Emil Vibović, predsjednik Udruge
Udruga oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske
Strossmayerova 9, Čakovec 40000

tel : 040 314 564
fax : 040 314 563
mob : 091 508 84 86

- 01:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.11.2006., petak

Ne, ovo nije još jedan chain mail, ovo je apel mlade žene koja želi živjeti

Cijeli sam jučerašnji dan mislio o apelu za pomoć smrtno bolesne kolegice koji je stigao do mene preko B.a.B.e. ženske udruge. Pročitajte. Osjetite. Razmislite. Pomozite.

Ana Rukavina je stvarna osoba, a ne internet fikcija.

Potrebno joj je čudo. Možda ga netko od vas može isčarati. Ja ću sa svoje strane učiniti što znam i mogu.

Dobar dan,

ja sam Ana Rukavina, rođena sam i zivim u Zagrebu, uskoro cu 30, novinarka sam političkog dnevnika Vjesnik, i na zalost to je za sad sve lijepo od mene. Moja prava osobna karta zapravo je nesto drugacija, od svibnja 2005.godine bolujem od leukemije, stoga Vas molim za 10 minuta vremena kako bi Vam ukratko opisala svoju pricu iz bolesnicke sobe na Rebru. Ne bojte se nije tako tragicna, ni depresivna, meni se jednostavno dogodio zivot, iz kojeg i Vi mozda mozete nesto naucite.

Sredinom 2005. kronicno iscrpljenja zavrsila sam u ambulantnim kolima Hitne pomoci. Lijecnik koji me na Rebru primio samo je zabrinuto klimao glavom, a ja sam ga, danas je to pomalo smijesno, uvjeravala da mi da lijekove, pusti me kuci i da cu doci za par dana ako mi ne bude bolje. Bezuspjesno, moja krva slika bila je gora od svih onih ocajnih na nasim novim dokumentima. Osjecala sam nemir, strah i po glavi mi se motala misao da mozda bolujem od one bolesti od koje umire glavna glumica filma uz koju su 70-godina plakale sve majke, mislim da se zvala Love story. Na moju veliku zalost, bila sam u pravu, no tu rijec nisam uspjevala izgovoriti. Suze, apaurini, a potom ravnodusnost. Podvlacila sam crtu misleci kako sam u svojih 28 godina uspjela odrasti voljena u divnoj obitelji, zasluziti ljubav, supruga i prijatelja, putovati, raditi posao koji me jos i danas veseli. Tonula sam tjeseci se logikom razvoja situacije, sve dok mi na pamet nije pala jedna prilicno glupasta misao. Obozavam sladoled, ljesnjak je moj prvi odabir, ali tog ga ljeta nisam okusila, preduhitrio me odlazak u bolnici. Pa, zar je moguce da vise nikada necu jesti sladoled od ljesnjaka? Jesam li se spremna odreci svega i svih koje volim? Tog sam dana preplasena, ali odlucna krenula u lobiranje za vlastito ozdravljenje. Prihvatila sam izazov i bila prebolno svjesna od prvog dana, sto me snaslo. Jednu bitku protiv takvog suparnika vec sam izgubila, a poraze kad te besramno pokradu, ne podnosim. Moj tata Gordan, umro je 2003. u 54. godini zivota, karcinom pluca. To me diosta slomilo.

No, dobro, lijecila sam se 6 mjeseci, do listopada 2005., na Odjelu za transplantaciju kostane srzi na KBC Rebro, kod profesora Borisa Labara i njegovog lijecnickog tima. Moram priznati da obozavam svoje lijecnike i sestrice, i sto je jos ljepse mislim da su osjecaji uzajamni. Oni su moja velika obitelj, bez laznog uljepsavanja, i uljevaju mi sigurnost tako da mi prepustiti vlastiti sudbinu u njihove ruke ne pada ni najmanje tesko. Obavila sam kemoterapije i potom sam transplantirama. Sve je islo nekim polaganim tokom, svakim danom sam bivala bolja. Konacno, pomislila sam ljetos, lagano vracam zivot u prave tracnice i ostavljam sve ruzno iza sebe. Cvrsto sam u to vjerovala. No, onda je stigao rujan i prve glavobolje koje su ubrzo prerasle u danonocne migreme, izgubila sam vid na desno oko, trpila nesnosne bolove i otezano hodala. Usprkos tome pretrage su bilo uredu, a onda je sve krenulo ispocetka. Sredinom listopada ponovno ona ista hitna, Rebro, ovaj sam put sam barem znala proceduru. Nakon odradenih pretraga potvrdeno je da se moja stara poznanica vratila, pronasli su leukemijske stanice u likvoru. Sto da Vam kazem kako sam se osjecala, iskreno toga se i ne volim sjecati, najteze mi je zapravo bilo sve ponovo saopciti mojoj obitelji.

Trazila sam ponovno neki motiv, nesto da me pokrene jer ja sam sve samo ne tuzna i depresivna osoba. Za mene predaja nikada nije bila opcija. Cesto sam u zivotu i poslu zbog toga dobila po nosu, ali sto cu kad drugacije ne znam. Beskrajno volim zivot i ljude, znam i imam za koga zivjeti. Ponekad mi se cini da mi ni 100 godina ne bi bilo dovoljno da ucinim sve sto je onaj na nebu namijenio za mene.

Ipak, dosla sam do tocke kad vise ne mogu sama i kad mi treba pomoc dobrih ljudi. U razgovoru s lijecnickim timom o daljnjem tijeku lijecenja, kemoterapijama, zracenju mozga, i na poslijetku vrlo riskantnoj transplantaciji kostane srzi od nesrodnog donora koja me ocekuje oko Nove godine, otvorena je mogucnost odlaska na lijecenje u SAD, i(li) nabavka skupih lijekova, imunosupresiva koji nisu dostupni nasem trzistu, a mogli bi pomoci da se izvucem iz ove price, da ona dobije sretan kraj.

Zapravo mi je tesko srociti sto Vas tocno zelim zamoliti, znam rekla sam na pocetku 10 minuta, ali nisam bila sasvim iskrena. Nemojte zamjeriti, nije mi lako. Sve moje zelje zapravo stanu u dvije rijeci, zelim zivot. Svjesna sam svih rizika koji me ocekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah, smo se ne zelim okrenuti i otici a da nisam sigurna da sam ucinila sve sto sam mogla da se jos neko vrijeme zadrzim tu medju vama. Apsolutno vjerujem svojim lijecnicima, ali znam gdje zivim, stoga Vas najljubaznije molim da mi pomognete. Jedino sto Vama, i sebi moram obecati jest da cu se truditi biti hrabra, vedra i kad bude teško. A bit ce, to sigurno znam.

Zelim vam ugodan dan!

Hvala



ANA RUKAVINA

BROJ ZIRO RACUNA U RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. ZAGREB : 2484008 – 3109402577

- 00:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.11.2006., utorak

..o dobru i zlu

Jedan od najneobičnijih ljudi koje sam sreo u nizu reinkarnacija svakako je Astrolog. Visoki Splićanin, desničar i homoseksualac, HOS-ovac i podanik engleske kraljice, ezoteričar i satanist... Iako je sasvim lud, 90% civila ga shvaća sasvim ozbiljno. Jednom sam ga pitao kako mu to uspjeva.

- Čovjek mora znati koliko je lud. Netko može biti 90% lud, ali ako zna gdje je njegovo ludilo, može biti direktor Narodne banke. Suprotno, ako je 1% lud, a ne zna za to, zbog neke će beznačajne halucinacije provesti 20 godina u Vrapču i spržit će mu mozak lijekovima.

Astrolog je bio sam car. Sjetio sam se njegovih originalnih razmišljanja o moralu i normalnosti danas, kad sam čuo za dvije smrti.

Jedna je apsolutno neopisiva. Prijatelju koji je upravo zakoračio na svijetlu stazu, našao dobar posao i krenuo ka normalnom životu, umrla je supruga. Iznenada. Od ugruška u mozgu. Bez najave. Bila je moje godište. I šta sad? Ima li načina da se takav događaj uklopi u normalan tok života? Ikad?

Druga je manje neopisiva, ali svejedno beskrajno tužna. Dočuo sam da je je prije 11 dana umro Dule, narkoman s poluotoka Korčule. Dule je, neka bog oprosti (ako li ga ima) njegovoj duši, prije 9 godina bio poznat kao jedini registrirani ovisnik o marihuani u Hrvatskoj. Imao je velike izbuljene oči i široku vilicu. Upoznao sam ga na Savi tijekom Velikog Semestra dok je još bio poprilično zdrav, distanciran od konja, konjarstva i svega što s neugodnim sportom ide.

Nažalost, na Savi je upoznao krive ljude, Kolumbijca i Žutog. Iako je već zašao u srednje godine, prihvatio je njihov način zabave iz puke dosade. Začudo, smrti Kolumbijca i Žutog nisu me previše pogodile. Kad je riječ o heroinistima, smrt nije tako tragičan događaj kao u civilstvu. Uživatelj heroina je u dosluhu sa smrću, ona je njegova drugarica, a njen je dolazak na neki način očekivan.

- Kad kurva prvi put izađe na ulicu, ona zna kako će bijedno završiti njen život - kaže svodnik iz New Orleansa, a tako je i sa heroinistima. Dule, međutim, nije bio običan narkoman. Taman je postao pristojan, skupio nešto novca od cimerfraja, prestao piti, kada je kod njega navratio stari prijatelj, jedan od onih s kojima se navukao.

Ušlagirali su se, a Dule je sutra bio mrtav. Formalno, od embolije pluća. Za razliku od heroinista koji umru bez kune, iza njega je na računu ostalo 75.000 kuna.

- Oplakali su ga brat travestit i sestra trećoretkinja, te otac s maćehom - rekao mi je Sick Boy.

Ne mogu se oteti glasu koji mi kaže da on nije morao umrijeti. Dule je bio dobar čovjek, ali previše je volio život. Zato je i umro. Šta bi mi Astrolog rekao na ovo?

- Tajna života je u tome da se zlo vraća dobrim, a dobro zlim - objasnio mi je jednom, dok nas je sa zida gledao Marinko Božić, slikan za pisaćom mašinom.

- 23:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.11.2006., nedjelja

COOP

Psi su se jutros potukli oko gazdaričine pažnje. To me je podsjetilo na prošli život u Ministarstvu obrane Kazahstana...

Godina je 1994. i kaos se zgrušava i kondenzira. Donesena je odluka da se formira Centar za obuku i odgoj pasa u lijevoj pripizdini. Naizgled sasvim logično, jer svakoj vojsci trebaju obučeni psi, pogotovo kod nas u šumama i gorama. Ali, ne bi ovo bio Kazahstan kad se ta odluka ne bi shvatila kao prilika da se šest guzonja udomi na dobre pozicije... tako je i učinjeno. Uglavnom, šest mjeseci nakon formiranja centra, obuka pasa nije ni počela.

Imenjak i ja šaljemo dopis, pristojan, jer se radi o ljudima koji su duboko zaštićeni: 'kad ćete početi obuku... još malo pa se piše godišnji izvještaj...', u prijevodu: sredite se malo, inače ćemo svi najebati.

Šest genija odgovara:

- Nismo počeli obuku jer još nemamo povodaca za pse.

Dva dana kasnije, kao da se ništa nije dogodilo, genijalci šalju protuupit:

- Kada ćemo dobiti obećane nam činove.

Uglavnom, godina se zatvara, a od obuke nema ni kurca. Šta sad? Nema druge nego inspekcija, šta god to povuklo za sobom. Moja draga mr. dr. Sneki čita izvještaj i plače od smijeha.

- Mili, znaš šta je bilo? Aaaahhhhaaahhaaaaa aahahahhahahaa? Prikazali su kako psi mogu pratiti trag šnicla povučenog po prašini... ahahahahahahaaaa.. Razne sam gluposti čula u ovoj Upravi ali ovo je nenadjebivo..

I šta se dogodilo? Nikom ništa. Ljudi i danas primaju platice, dodatke i bon za topli obrok. Baš je briga Šuleta bilo za to da li se psi obučavaju ili ne. Imao je on važnijih briga. Tad, kao i sad, često sam bio preodgovoran i shvaćao svoje malene zadaće isuviše ozbiljno. Vjerojatno zbog toga da bih sam sebi izgledao važniji.

- 15:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

03.11.2006., petak

Borat na Sljemenu

Onaj frik koji vodi Dobro jutro Hrvatska a liči na Borata sasvim je ozbiljnim glasom ispalio:

- Danas je dan zaštitnika lovaca, svetog Huberta

A nakon toga slijedi prilog Guge sa Sljemena.

E ako dosad nisam bio siguran da je ovo fakin Kazahstan sad jesam. Sad mi je lakše.

Jer i ja sam Borat.

- 07:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.11.2006., četvrtak

Nesporazum - dio drugi

Video-clip sa Andreinog snimanja za duplericu postigao je nenadanu popularnost. Naš suradnik iz Rijeke nam je pun straha javio kako ga prikazuju u kafićima. Mlađahna je Andrea postala autentična trash zvijezda, a fotke njenog dražesnog pubisa, ukrašenog tetovažom obrnutog pentagrama, tog su tjedna bile zastava ujedinjenih drkadžija hrvatskog sajberspejsa.

Urednik portala na koji smo postavili clip, a koji je nekoliko mjeseci ranije postao Pravi Internet Heroj, bio je impresioniran razvojem naše suradnje. Tijekom jedne od večera u Fusion restoranu na Novoj Vesi ugovorili smo organizaciju sulude medijske diverzije: paralelno sa startom Super reality showa na televiziji i Zlom internet operateru, pokrenut ćemo naš mali web reality u kojem će nastupati Andrea i njena drugarica Vladimira. Ta je velebno-monstruozna ideja zapravo brainchild, naravno, koga drugog nego Velikog. Kako nitko od nas nije imao keš love, Internet Heroj i njegova cura su se polomili da iskompenziraju potreban materijal i usluge.

Mjesec dana kasnije, čudo je bilo na pomolu: nađen je jeftin stan, Heroj je kompenzirao kamere i bandwith, a njegova cura catering i sve ostale potrepštine. Dnevna sam događanja uređivao uz pomoć/odmoć dinamičnog Kilowata. Vladimira je jedva pristala na aranžman - morao sam je emocionalno ucijeniti i obećati da ću je svake večeri napušavati u pauzama showa. Činilo se da je sve u redu i da će show početi idući tjedan... Osim što smo previdjeli tu beznačajnu činjenicu da je Andrea mrtva luđakinja na čiju se uračunljivost ne može računati ni na koji način. Konačno, da nije tako, kako bi uopće bez nagovaranja pristala na sve ovo.

Četiri dana prije početka showa, otac ju je opet istukao. Materijalizirala se na glavnom kolodvoru i tražila da je negdje smjestimo do početka showa. Stilistica-yogini ju je uz najveće veselje utrpala u moj maleni podstanarski tavan. Uz velike moralne i materijalne žrtve preživio sam tu jednu noć, a slijedeći dan sam je premjestio u stan u kojem će se odigravati naš reality. U grad ju je izveo montažer Sven.

Sutradan, dan prije showa, Herojeva me cura nazvala sva u panici. Kao, ništa od showa, Andrea odustaje. Bem ti boga Jarca. A sponzorima smo obećali...

- A šta joj je?
- Neće reći. Dođi. Rješavaj. Ne možemo otkazati. Dužni smo.
Doletio sam. Andrea je utučena ležala pod poplunom.
- Šta je bilo?
- Ti me nećeš, a Svenovi su me prijatelji silovali.

Govno mi se smrzlo. Cijela mi je moja takozvana medijska karijera prošla pred očima, zajedno s tragičnim krajem koji će razvaliti apsolutno sve novine i televizije.

- Kako to silovali, mila?
- A sad sam ipak mila. Dobro, nisu me baš silovali, ševili smo se, pa su se oni malo prepali. Mazi me. Nastavićemo show, ja sam profesionalka.

Umalo sam je ubio.

Što je zapravo bilo? To sam doznao tek spajanjem slagalice nakon ispitivanja naše zvijezde CIA/KGB metodama, te kad sam Svenu rekao da ću mu se pojaviti na vratima sa svojim bosandžerosima i odrezati mu jaja. Ali, nisam mu ni morao prijetiti, već je bio komi. Uglavnom, Sven, Andrea i vesela ekipa šminkera su pošmrkali tonu belindže kod njega na vikendici u Turopolju. Naša je seks bomba vukla za kurčić jednog, pa drugog, da bi na posljetku došlo do grupnog seksa. Kad su svi svršili, upotrebila je foru po kojoj je čuvena u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj:

- Jao, pa vi ste me silovali, ja ovo nisam htjela...

Šminkeri su zamrli od straha.

- Sad ću vas prijaviti policiji, rekla im je posve ozbiljnim tonom.

Pobijelili su pa poplavili.

- Ali, možda vam mogu oprostiti... imate li šta para?

Kad su počeli disati, šminkeri su istresli sve što su imali, dakle po 700-1000 kuna. Odvezli su je do reality stana, i vratili se kućama sretni što su živi. Đavlova je kćer ipak odlučila na bis malo nategnuti herojevu curu, a onda i mene. Nije, međutim, inzistirala - kad sam joj izmasirao vrat ponosno mi je pokazala utržak, cca 750 eura, i objasnila da se malo našalila s dečkima jer je otišla od kuće bez para. Ne bih joj to povjerovao da mi njeni sugrađani nisu rekli kako ona taj manevar rabi svako toliko.

Show je mogao početi.

Tu sam negdje odlučio pošto-poto izaći iz seks biznisa. Ali nesporazumi su tek počinjali...

- 22:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (13)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (24)
Listopad 2006 (14)
Rujan 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što je sad ovo
Gonzo novinarstvo u kojem autor proizvodi autohagiografiju vlastitog nesvjesnog
Društvena satira

Free Counter
Free Counter
Zašto?
Sve to ima nekog smisla.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se