vidrin s.

subota, 18.02.2012.

GLAZBENA KUTIJICA

Nazvala me nešto ranije ujutro i rekla:

Tako sam tužna, draga.
Zaručio se i objavio zajedničku sliku na fejsu.
Tako sam ti sada usamljena.

Rekla je to moja S,.
koja dotičnog fejs objavljivača bezglavo voli i želi negdje oko petnaestak godina.
U međuvremenu se udala, rodila dvije predivne djevojčice
i sredila si život.


" Nekih bi se stvari jednostavno odrekli, kad bismo bili sigurni da ih netko drugi neće uzeti."
...ili tako nekako,
oooo....jelda, jelda striček Wilde.

Obje smo imale svoje Face,
svoje opsesivno-destruktivne veze koje su trajale stoljećima,
mladenačke ljubavi,
osobe s kojima nismo izrealizirale dokraja
ono što se imalo zvati zdravim ljubavnim odnosom
/ a ja znam da to postoji, božepitaj otkud/
pa smo ih čuvale ikonografski,
u posebnoj glazbenoj kutijici koja se lijepo samo
odškrine kad zagusti,
po potrebi,
kad pritisne tuga, snijeg, samoća, studen.

Taj netko koga kao da znamo stoljećima, zapravo ne kao, nego znamo,
i zašto bi ga se i u ime čega uopće ikada odricale, k vragu.



Pokušala sam se prisjetiti kad sam i u kojem trenutku prestala otvarati tu svoju kutijicu.
Kad sam odlučila prestati biti kutijicom.
I što sam s tom kutijicom napravila poslije.
Kad mi je i u kojem trenutku kao kutijica prestao biti važan.

Da li onda,
kad me uoči rođenja svog prvog djeteta,
grozničavo nazvao izdaleka,
i nevjerojatnim priznanjem svojih nikada ugaslih osjećaja spram mene,
učinio da sam morala
u toj čarobno lijepoj i zvjezdanoj kolovoškoj noći,
onemoćalo
sjesti
u ligeštul
i pregristi njegovo priznanje,
praviti se da nisam čula,
a još manje shvatila
ili nešto još gore

osjetila

sveteogromnoprekrasnedugoočekivaneriječikojejeizrekao,

realistički opravdavajući njegove priznate osjećaje
i u sebi i na glas,
zapravo panikom zbog bebe koja mu stiže,
šaleći se tako odvratno snažno na naš zajednički račun,

činjenicom da je zakasnio...tako je zakasnio....


ooomojbožekakojezakasnio....

I baš nedavno velevažno napisah nekom dragom,
da postoje ljudi s kojima ne možeš zakasniti,
no..nehotice sam lagala...
možeš....oooo...uvijek možeš zakasniti...sa svakim baš...
to ne ovisi o ljudima, nego o pokretima.

Možeš zakasniti,
ako ne prije,
a onda tada kad se iščaši rame od istih i sveistih pokreta,
ili utrne jezik i čeljust od istih i preistih riječi i uvjeravanja....

Ne znam da li sam tada,
te kolovoške večeri zvjedane
kad me pokušao nagurati
zauvijek u kutijicu,
zapravo
raširila krila....
I slijedeće vrijeme zauvijek prestala otvarati kutijicu....
ili odlučila prestati biti kutijicom.....
ili je probila krilima....
ili je prerasla...

ili.... nije ni važno.

Al' pokušala sam mojoj dragoj S.,
tog jutra, kad me nazvala tako strašno tužna,
tako silno i odjednom hladno svemirski usamljena,
dočarati taj predivan osjećaj,
taj težak, pakleno gorak i ranjiv trenutak,
kad naša kompulzivno - opsesivna potreba da nas se nikada ne zaboravlja,
da nas se zauvijek voli i treba
bar na neki nama u određenom trenu potreban način,
odjednom ....
i tako iznenada, kao da se na to pripremala godinama,
preraste u blago nasmiješeno sjećanje na nešto što je odavno

prošlo.


Dođe tako neko vrijeme
kad i svakoj normalnoj glazbenoj kutijici dođe dosta.
Onak, prosto rečeno,
kad kutijici dopizdi.

Konkretno, precizirajmo,
balerina iz moje glazbene kutijice iščašila je rame,
od silnog i besmislenog ponavljanja jednih te istih pokreta.
I odavno se, a da toga nije bila svjesna,
zaželjela svježe i nove koreografije...
al ne i ikonografije....

a i glazba se izlizala....

Za početak...
i u novoj koreografiji,
doći će netko kome će biti važno to njeno
........bolno rame....
...........i to njeno oblacima raspršeno nebo....
...........i taj njen u ružičasto obojen snijeg...

...a iz kutijice ga ne bi uspjela vidjeti....
niti dodirnuti.....
a kamoli poljubiti.....


S ljubavlju, mojoj S.







UPDATE PITANJCE:

čija ste vi kutijica?
ili imate u nekome kutijicu...?

18.02.2012. u 15:10 • 27 KomentaraPrint#

utorak, 14.02.2012.

JEDNA DRUKČIJA VRSTA LJUBAVI

Bila sam danas s mojim dječakom po gradu. I to je poseban izlazak, posebna vrsta Ljubavi, na Valentinovo. Skockala se ja, skockal se i on. Paperje od brčića nije dirao..nek malo rastu, kaže šeretski. Ima 15. Sav je važan. U busu na pristojnoj udaljenosti od mene. Neka, kužim ga. Najgore mi je znalo biti kad mi je mama u tim godinama pružala ruku na izlasku iz tramvaja...za propast u zemlju od srama:))) U busu neke tri curice. Gledaju ga i smijulje se, a on okreće očima. Gledam kakti kroz prozor, a zapravo škiljim ispod trepavica i smijuckam se u sebi. Curkama se sviđa...ajme kad je lijep:)))
Mislili smo ići u kino, al planira ići navečer van, mora se još bolje srediti:)) Otfuram ja njega lijepo u jedan krasan restoran. Zaželjeli se mi ćevapa, al i fine atmosfere, pa da spojimo u jedno. Romantična muzikica svira, za stolovima nisu falimtebože sami parovi, a on i ja sjedamo za krasno uređen stol. Dolazi konobar i donosi nam menu. Čitamo, pogledavamo se, pa opet čitamo..zbunjeni smo: neeeeema ćeeeeeevapaaaaaaaaa:((( Neeemaa!Prilazi nam striček konobar, a on i ja u isti glas: Zar nemate...ćevapeeee???
Konobar se obraća meni: Gospođo, zar ćevape na Valentinovo?
Hm khm...nakašljem se malo i svrnem pogled na popis jela...A ražnjiće imate?
Imamo gospođo.
Pa zarrrrr ražnjiće na Valentinovo????
Bila sam danas jako jako ponosna na svoga dječaka. Za zadnjih deset kuna kupio mi je kod neke prozeble staričice na Dolcu buketić kukurijeka...učinio je dvostruko dobro djelo:)))
I nije se sramio skoro nimalo....što s mamom provodi dio Valentinovog......

Jedno davno Valentinovo.......
Danas mi je s punih osamnaest bez srama dao pusu.....
Pitao me zezantski : e, mama, mama, di su ti ruže?
Čula sam se kako odgovaram: joj, hvala Bogu pa nisam zaljubljena........
Radije bih malo više voljela......i bez ruža.....može i gerber ili suncokret....
Radije bih zagrlila svakoga tko je na današnji dan sam......
Al posebno nekog.....
Tko je ovih dana riječima topio sav snijeg i led....

14.02.2012. u 21:28 • 7 KomentaraPrint#

petak, 10.02.2012.

MALOM



Zbog svih zamki na tvom nježnom putu,
znamenki koje sam ti ostavila
poput znamenja,
dugih prstiju koji se ne mogu ugrijati
i vremena beskućnika
i vremena nadriliječnika

( jer u tebi još čuči onaj isti mali,
a ti ga želiš našopati snijegom, ušutkati,
učiniti muškarca od njega)

danas sam bila spremna tako se dobro nalagati,
za tebe,
da sam skoro uspjela,

stavila sam, ma znaš, onaj ozareni osmijeh,
sa zaletom,
i proletjela visoko uzdignute glave,
spremna za laganje teško....

jer svi će ti samo tražiti grešku,
jer prokazivat će te samo od sebe i vrijeme,
jer nitko te ne može zaštititi i dalje
ni razumijeti bolje,
ni voljeti nerazumnije i gluplje
od mene
.






10.02.2012. u 15:42 • 10 KomentaraPrint#

petak, 03.02.2012.

nikome, nikome, nego SEBI

Pisat ću ti manjim slovima, za svaki slučaj, možda me nećeš čuti.
A i kratkovidna si.

Ovako i onako, sklapam ti cijele rečenice,
prije spavanja,
prije no što utonem u pernatu gospođu ugodu,
viseći negdje na granici nevidljivih gradova,
radujući se noći bez snova,
bez poruke, bez košmara, smješeći se samom potonuću...

Pa onda buđenje, vani mrak, nema ni ptica više,
samo se proždrljive mačke šeću oko kuće i gledaju me kroz prozor balkona,
dok navlačim tople hlače u kojima ću se opet vješto kretati između spisa,
gladnih stranaka, egotripova i očekivane poruke na displayu.

Očekivanja su ta koja me uvijek zajebu.
No, njima ionako prethode neki sitni znaci filigranske nježnosti
koja se rasipa obostrano...
tako da,

no.... nije baš sva krivica u meni.

Smiješno je tako, prekidati sa svima odjednom.

Možda prekidam sa sobom kakva sam bila.

Ona je tako razumna,
rekao je moj uskoro bivši muž svojoj mami prije nego me upoznala.

Možda prekidam sa onom visokom nadom,
koja dolazi ko snop plavih i hladnih zvijezda,
jer ja sam ih grabila rukama, halapljivo, nezasitno,
i slušala ih onda u studenim noćima kako mi zvone ispod jastuka,
on je ovakav, on je onakav, samo ga ja mogu razumijeti.

Kad otvorim oči, ti si prvo čega se sjetim,
rekao je on, moja prva ljubav.
Samo, rekao je to punih dvadeset godina prekasno,
a ja sam se tek blago nasmješila telefonskoj slušalici.

Možda trebam biti malo grublja
s onom, mojom davnom prošlošću.

Ako sam spremna srcu srca moga,
ne otvoriti vrata jer je delinkventno,
spavati s torbom pored jastuka,
kako onda ne bi mogla....

Ljubav se izlijeva iz tebe,
rekao je čovjek u kojeg sam zadnjeg bila zaljubljena.

Možda prekidam s onom blagom naivnošću,
po kojoj ću vjerovati i čekati, kad se svi umore čekati i vjerovati,
nabavljajuć stalno drvo za ogrjev,
i nakon što mi kažu,
kako je drvo namočeno i kako je nemoguće upaliti vatru.

Kad bih trebala donirati nešto za muzej prekinutih veza,
ne znam kako bi izgledale one,
kao eksponati:

nada, naivnost.

Ne znam zbilja što je, al promjena je.

Znam samo da mi više ništa neće zvoniti ispod jastuka.
I smrzavat ću se svjesno.

Možda ću zato čuti glasnije svoje srce,
al to me neće plašiti,
i neću to nazvati bolom u grudima,
jakim lupanjem,
nego prvim znacima života,
za koji nisam uvijek bila spremna,
al sam ga zato uvijek spremno zamagljivala i zaglušivala
preglasnim zvijezdama i namočenim drvima za potpalu.





03.02.2012. u 23:34 • 8 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Veljača 2017 (1)
Studeni 2015 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (9)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (10)
Ožujak 2010 (9)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (9)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (16)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


VIDRA VOLI
..... čuti i izgovarati francuski....
Okus čokolade u ustima dok izgovara neke riječi.
Sanja jedan mali francuski trg cvijeća..
.i pekara..i caffe pun razigranih ljudi...
...i to je ovih dana čini sretnom....
Voli talijanske kancone i krčme.
Živi energiju koja počinje teći njenim venama.
Voli pisati duga pisma i šetati šumom.
Oponašati stabla.
Voli stavljati parfem na unutarnju stranu koljena.
Voli roniti. Gledati koga će ugledati ispod mora.
Osjetiti vodu kako prolazi između prstiju.
Obožava čitati.
Pronalaziti sverazumijevajuće saveznike
na drugom kontinentu i u drugom vremenu.
Voli svoj ženski krizni stožer.
Voli svoje nespretne muške prijatelje koji znaju plakati bez pardona.
Ljubi ruže. I uzvraćaju joj upravo.
Voli kad joj se nasmiješi beba u autobusu.
Voli se popeti visoko na stablo i jesti trešnje, gađati čvorke košticama.
Raznježi se kad vidi patke.


Image and video hosting by TinyPic


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Ja sam ja, opsjednuta, s mašnom u kosi. Spremna potpuno se predati muškarcu, te mu ispunjavati sve želje, ali samo ako je DIV koji zna i vidi što drijema u nutrini svijeta, samo ako poznaje tajnu i neće je odati nikome...takvom bih muškarcu svojom kosom prala noge i nosila ga u naručju. Ako pak ja sama, prije susreta s njim, otkrijem tajnu ili joj se bar približim na udaljenost s koje je mogu dotaknuti malim prstom, uzimam zdravo za gotovo da će on meni prati noge svojom kosom i nositi me u naručju".

( Priručnik za neposlušne žene, Irena Obermannova)


.Page copy protected against web site content infringement by Copyscape



možete mi pisati kad god poželite.....

vidrinsmijeh@gmail.com




A SAD RAZMISLITE JESTE LI IKADA PROČITALI
LJEPŠU PJESMU O LJUBAVI:


ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji gubim sebe
da bi u meni našla više mjesta
ne, ne mogu te voljeti drugačije
ni manje jače od načina
na koji zemlja drži korijenje borovima
ni kaplju manje od oceana
ni mrvu manje od svega

i ne mogu ti obećati odmor
jer bih te po noći ljubio
a po danu bih te sanjao
i umrla bi razapeta između poljubaca
daleko uzvišeno negdje
izvan prosječnosti
izvan granice pojmljivosti
i ne mogu ti obećati zime
jer iz tvojih očiju ne bi izlazile grane rascvijetanog proljeća i grlice
iz kose
miris svježe pokošene trave iz njedara
i krv kupina sa usana
i ne mogu ti obećati suze
jer moje usne ne bi silazile s tvojih
trepavica
i pio bih ih prije nego bi ti i dotaknule vjeđe
baš kao vodu živu iz pehara života

i ne mogu ti obećati kraj
jer svakim novim treptajem
prije nego bi oči ponovo otvorila
vraćao bih kazaljke sata u svom srcu
na onaj početak svega
na vrijeme kada sam saznao da zajedno sa mnom dišeš ispod neba
i ne mogu ti obećati dosadu
jer bio bih sve što poželiš
donoseći ti svaki dan neki novi cvijet
iz Božjeg vrta
i ne mogu ti obećati strah
jer postavio bih na predvorje tvoje duše
dva kerubima sa plamenim mačevima
i na kamenom stolu ispred
svoje srce kao
cijenu kojom bih
plaćao za tebe otkupninu

ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji bi živio
umirući za tvoju sreću.

( naš dragi bloger Opinian )






jedna predivna Z.OKI-jeva pjesma...
"Tvoji su prsti ptica
Igraju se mjeseca
Mjesec je tajna slika
Srebrnih obrisa.
Ljubičasto srce,
kula strasti nevidljivog sna,
otvorene fontane ljubavi,
u zagrljaju samoće.
Ti si pjesma..."




Ovako šapće VITAE moja.....


Odškrinuh na tren
zlatna vrata lipnja
bez škripe, bez buke…
tek da tvoje u svoje
uzmem ruke
kratko
i da se oprostim tiho,
izdignem na prste
pa ti šapnem kako
ljeti sunce
u zlatne okvire
sjećanja umeće
i kako je čin
kristalne sreće
što smo se
uopće sreli
na ovoj lopti
što se mahnito,
besmisleno
okreće…


Opinian me ovim stihovima očarao:


"Možda
možda me ljubiš negdje
među ozeblim brezama
i sadiš mi sadnice ljubavi u zjenice
i zaljevaš poljupcima
Možda
možda mi šapućeš na
izranjavanim stijenama uz obalu
da je čežnja tvoja velika kao more
i uvjeravaš me da je ljubav jaka
kao smrt"

Meroveus.....
"Ali, ja vjerujem u Tebe;
U nekom predosjećanju
Znam da Ti takvi otimači
Ne mogu nauditi,
Znam kako su njihova otimanja
Samo prividi u ovoj hipnotičkoj stvarnosti;
I kada pozornije se pogledaš
Vidjet ćeš
Istu sebe koja si željela biti."


Image and video hosting by TinyPic



ZRNCE GANUĆA ( V.Parun)

Budim se i šapćem: ljubavi budi pjesma,
onda ću živjeti s tobom dajući se ljudima.
I ljudi će mi vraćati nešto od tvog lišća
kad izađu u šetnju
kroz ulice
oprane kišom.
Ima li takav grad gdje drveće ne umire
Ima li takva nježnost do koje se dolazi
krišom
po nekim dugim,dugim
bijelim stepenicama.

Bila sam dobra kao ljeto i vitka
s tvrdim pletenicama.
Bila sam raskošno dobra. Bila sam kao ljeto.
Nije me stid to reći, sada je ionako
jesen.
Dobrota spava pod lišćem i njen je osmijeh
nevidljiv.
Bila sam šuma. Bila sam dobra kao ljeto
i vitka, s tvrdim pletenicama.
I što mi je ostalo? Eto: zrnce ganuća u zjenicama.
Budim se i šapćem:
Ljubavi, budi pjesma
!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


NASMIJAVAJU ME DO SUZA, JER SU VJEČNI POZITIVCI:
PJACETA-PADOBRANKA
MARCHELINA
GREENTEA-moja vodenica
JEŽIĆ BODLJICA- fuu fuuuu;))))

NADAHNJUJU ME SVOJIM STIHOVIMA ILI SVOJIM FOTKAMA:

BRUNX- moja prva ljubaf blogerska
NIŠA- moja ljubilica
MOONRIVER...gdje li je...
RU.....vila s jezera....

moje žene od pjesničkog
pera:
SDRUGESTRANE
E.T.
TESSA
PRIMAKKA
VITAE
NINOČKA
VIAN INVENIAM
MISSILUSSION-poetska proza...

MEROVEUS-riječi koje liječe..
DIDA- srce bloga

ZAUZETI
PRVE SJENE NOVIH BOEMA
TONI
KABANICA...gdje li je....

ZAMISLIM SE NAD NJIHOVIM RAZMIŠLJANJIMA

Z.OKI ...gdje li je...
SMOTANI...ban...
DRAŽEN
PAMETNI ZUB
SREDOVJEČNI UDOVAC
JAGUAR - the Mačak s kojim najviše psujem
METAMORFOZA...
SUNCE NA PROZORU...


...........................S TIM DA SVAKI DAN UPOZNAM NEKOG NOVOG, PA POPIS NIJE GOTOV
i nikad neće biti vjerojatno;)))

nekoliko važnih mi citata:

" Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću
to je lijenost navike ili nedostatak fantazije.
Vjernost!
U njoj je strast za svojinom.
Mnoge bismo stvari odbacili
kada se ne bismo bojali da će ih drugi uzeti."
(O. Wilde)


".....Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju: tako počinje povijest naših srca.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja;
Nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka tek slatka i besciljna svađa.
Ljubav ova između tebe i mene
prosta je kao pjesma...." (Tagore)


"...Niska bez niti je savršen nakit,
i svjetlost je pjena najtvrđih tmina...
Od svih kristala najžešće blista
i najpunije..samo praznina..." ( V. Krmpotić)


"Budi dar svakome tko uđe u tvoj život...i svakome u čiji život ti uđeš.
Pazi da ne uđeš u nečiji život ako ne možeš biti dar.
Kažem ti...svaka osoba koja je ikada k tebi prišla,
došla je da od tebe primi dar,
dar da osjetiš i ispuniš tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu,
kada je razumiješ,
spoznat ćeš najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI SAMO ANĐELE!

( A. de Mehlo)



"Imati ljubavnika-prijatelja,
koji vas smatra živućom, rastućom CRIATUROM, baš kao i drvo na zemlji,
fikus u kući ili ružičnjak vani u dvorištu..
ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu, živuću, dišuću jedinku
,koja je ljudska, ali izrađena od vrlo finih i magičnih tvari...
To su ljudi koje tražite.
Oni će čitav život biti prijatelji vaše duše..."
(C.P.Estees)


Image and video hosting by TinyPic



"Zanosite se do besvijesti, pod svaku cijenu, to je sve što vrijedi, i nikad poslije, ništa što dolazi poslije neće to moći zamijeniti...to je ono za čim tragamo, ponoviti taj osjećaj, izazvati ga, to je ono što nam dokraja nedostaje..
strahovita zaljubljenost u život, platonska i strastvena, životu usprkos..." ( Olja Savičević-Ivančević)


Image and video hosting by TinyPic


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...
...Željko Krznarić...



"Image Hosted by ImageShack.us




Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! (P. Neruda)


Image and video hosting by TinyPic


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

(Miroslav Antić)


IZ KOJEG SI TI SVIJETA
(Željko Krznarić)


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim



Image Hosted by ImageShack.us



Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.

Vesna Krmpotić





INTIMNA

Hoću samo da te volim
oluja ispunja dolinu
riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
čitav svijet da se sakrijemo
dane i noći da se razumijemo

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
osim onoga što mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim zjenama

(Paul Eluard)




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se