Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

ponedjeljak, 22.10.2007.

NOVA ŠKOLA, NAŠA ŠKOLA

Sve manje vremena ima za tipkanje, a fali mi. Cijeli splet novih događaja mi ne da previše slobodnog vremena. No to sam i očekivao. Nije lako biti predsjednik. :)

Dakle, otvorio sam svoju školu. Napokon sam svoj čovjek, radim za sebe. Možda sam zagrizao preveliki komad kolača, no vjerujem da sam sposoban voditi. Nisam sam, to je najvažnije. Imam podpredsjenika i tajnicu te jednu za sada samo počasnu članicu kao veliku ispomoć u svemu. Sve su ovo samo titule, na stranu sa njima. Mi smo prvenstveno ekipa, tim, društvo, prijatelji.

No nije to sve. Ima nas još. Postoji i još jedan dio društva s kojima radimo, stvaramo i nastupamo. Svi smo mi zajedno krenuli, počeli i svi oni zajedno su mi bili veliki poticaj da se ovo stvori. Unatoč svim našim svađama, jako sam im zahvalan na svemu i namjeravam sve pomalo uključivati u izgrađivanje škole, naše škole.

Uspjeli smo od hobija napraviti posao i jako sam ponosan na to. I dalje se odnosimo prema poslu kao hobiju, guštu, nešto što volimo i to je ono najvažnije što nas sve vodi.

Ne očekujem ne znam kakvu zaradu od cijele priče. Naravno da ona postoji, ali sav profit koji se okreće, ostaje isključivo u poslu. Sama ideja je bila pokrenuti nešto, ponuditi nešto novo, drugačiji pristup jednoj kulturi. Mislim da smo uspjeli.

Svratite, pogledajte, probajte, vjerojatno će vam se svidjeti.
- 10:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>