Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

utorak, 22.11.2005.

SLUŠALICE U UŠIMA

Jučer je počela kiša. Nakon cjelodnevnog trčanja za obavezama po gradu, odlučio sam prošetati do doma. Nisam dugo šetao. Po kišici, slušalice u uhu, Cafe Del Mar. Nakon nekog vremena sam izgubio smjer, isključio sam se. Više nije bilo smjera, noge su me same vodile. Našao sam se pokraj knjižnice, uzeo dvije knjige, to mi je falilo već neko vrijeme. Ništa ne čujem, nisam ovdje. Ogroman zastoj, čep, a ja prolazim kroz kolone auta, truba, nervoznih ljudi. Kao da sam u nekakvom balonu i nitko mi ništa ne može. Nisam ovdje.
- 11:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 19.11.2005.

IZ MUŠKOG ČOŠKA

Ovaj članak mi je objavljen u "Pulsu" (faxovim novinama), no tamo su mi ga srezali jer nije bilo mjesta pa ga ja predstavljam u punoj verziji.

Nije neka tajna da sam veliko neiživljeno dijete. čak se i time ponosim, premda mi to donosi dosta problema, ali većinom curama se sviđa.
Prije koji dan sjedim u uredništvu (usput, koje nam se preselilo napokon na bolju lokaciju – četiri kata niže) i pričam sa prijateljem o današnjoj temi, našim nadasve dragim damama. I on si je našao jednu sa kojom bi cijela priča mogla funkcionirati. Ne samo on, dosta mi je prijatelja u nekim vezama. Što je to IN?
Inače radim za jednu plesnu školu, instruktor sam i imam otprilike osam do deset tečajeva tjedno. Na svakom od tih tečaja se nađu dvije do ti cure koje su … upotrijebit ću izraz ritmične. Onda ja tu nastupim, uzmem ih u svoje ruke pokazujući im plesne korake, pridavajući im određenu pozornost. Interesantna, ali jako važna stvar u društvenim plesovima je da cura uvijek treba slušati dečka, treba biti povodljiva, vodljiva, treba mu se prepustiti. A ako dečko zna što hoće i to zna izvesti, ona je njegova – ne samo na plesnom podiju. Bio bi grijeh to ne iskoristiti. Mislim da ste sada uhvatili sliku zašto volim svoj posao.
Ali svejedno, ne razumijem ja te cure. Očekuju previše od dečki. Očekuju da razumijemo njihove potrebe a da ništa ne kažu. Kada ne shvatimo što žele tog trenutka, odmah ispadamo bezosjećajne muške svinje i popratni sadržaj epiteta vezan za zoološki vrt i životinjske farme. Pa nismo telepati!
I da još nešto raščistimo. Muški nisu onakve svinje kako nas prečesto reklamiraju i časte po raznim medijima. Jedna od najgorih stvari je što se i sami često tako predstavljamo. Ekipa, pa davno smo evolvirali na višu razinu! Riješite se tih toljaga. Time se ponose samo oni koji se ne mogu pohvaliti količinom IQa, jer biraju krive i nametnute ideale i uzore. Dečki, nismo veći muškarci po kategorizaciji tko može jače/više prdnuti/podrignuti/popiti/pojesti/poševiti. Ne kažem da je to loš pokazatelj ponašanja ili nedajbože da su poroci, točnije sve je to zdravo ma štogod ostali mislili jer to ipak i cure rade, samo malo diskretnije. Sve to treba ukusno obložiti sa šarmom, držanjem do sebe, kolonjskom i da vidite rezultata. Ne samo kod cura, tu raste i samopouzdanje a vidim da toga često manjka u zadnje vrijeme.
Dečki, pokažite se u najboljem svjetlu što možete, prvenstveno zbog sebe a tek onda zbog njih. Zahtijevajte svoj komad muškog prostora i neka ga se ne usuđuju narušiti. Mačku koja dobro izgleda na cesti je normalna i lijepa stvar za pogledati i cure, to nam ne pokušavajte spriječiti.
Momci, nosite taj ponosni naslov MUŠKO uzdignute neobrijane brade. Neka se cure sada malo trude shvatiti i razumjeti nas, za promjenu jer dosta mi je neosjećajnih muškaraca koji se ne žele raspekmeziti na pojavu plišanog medvjedića kojeg je ona baš nama kupila jer smo ju toliko na njega podsjećali.
Da se razumijemo, ja jako cijenim cure, djevojke, žene i ne smatram se šovinistom, klasičnom muškom svinjom. Nisam još slomio niti jedno srce (koliko do sada znam).

Postoji nekoliko tipova cura. Ne volim kategorizirati ni biti kategorizira, ali činjenice i statistika daju otprilike ovakav odgovor (ovo je pisano u grubo):

Zagorene romantičarke – Cure koje skaču iz veze u vezu, ne znaju biti same. Prelako se zaljubljuju i slijepo vjeruju odabraniku koji često to iskorištava. Naravno, svoj život planiraju apsolutno prema njemu. Najčešće kasnije postaju kućanice ili sretno rastavljene samohrane majke sa troje djece (bez alimentacije). Redovito prate romane, filmove i serije Danielle Steel te su teške ovisnice o sapunicama na koje redovito po seriji troše paketić maramica na suze. Neizostavni literalni segment njihovog obrazovnog sadržaja su časopisi poput Arene, Glorije, Tene, Moje sudbine i Asrto horoskopa. Brzo nađu prijateljice slične njima (najčešće na poslu u pauzi za kavu/sapunicu). Sa njima često provode vikende po kojekakvim kozmetičkim salonima uljepšavajući se, kako kažu za sebe, ali sa nadom da će je primijetiti neki usamljeni bogataš ili udovac u dobrom autu pri izlasku iz salona da bi mogao platiti djeci fakultet jer je ona sve spičkala baš u tom salonu. Pardon, i naravno nekoj romansi, malo da se posjeti kako je to nekad bilo.

Ledene kraljice – E to je izgorilo. Nećeš joj ni uspjeti priči, a već ćeš biti njen ako to ona hoće. Muški su uvijek (uvijek rado) iskorišteni od njih. Ta cura zna što hoće to i dobiva, a ako ne dobije, uništi. Često imaju više testosterona od muških. U ranom djetinjstvu se uvijek natjecala sa dečkima iz ulice tko će se više popeti, pljunuti, napraviti veću pizariju. Ona je uvijek pobjeđivala i nitko ju nije volio zbog toga. Ljubav u njihovom rječniku ne postoji. Ljudi su joj igračke. Često zbog toga nema ni prijatelja. Na fakultetu je zamrzavala prostorije kada je kroz njih prolazila. Završila ga je prije vremena ostavivši za sobom tri profesora koja su nudila svoje katedre, imovinu i donorsku karticu, samo da ostane još, upiše još nešto, bilo kako. Apsolutno se posvećuje karijeri. Često spava sa protivnicima i približnom konkurencijom, tako ih eliminirajući na putu ka boljoj poziciji, što zavrtivši im glavom, što ucjenom da će reći njihovim ženama. Do dvadeset osme postaje stariji partner u velikoj odvjetničkoj firmi. U trideset četvrtoj tuži glavnog šefa za seksualno uznemiravanje. Pobjeđuje, uništava mu život i firmu, sve otkupljuje, natrag okuplja ljude i stvara svoju firmu još veću i jaču od prethodne. Od milja ju zovu Pantera predator.

(Skoro) prosječne cure - Taman je skinula sve postere boy bendova sa zida i njihove CDe gurnula duboko u ladicu (premda ih potajce još voli čuti). Upisom na fakultet su se otvorile nove mogućnosti, puno je novih lica i treba ostaviti dojam. Kupila je i tonu nove odjeće koju treba pokazati i starija sestrična joj je pokazala par fora u šminkanju. Sa skupinom cura koje je upoznala ispred predavaone (koje zove novim prijateljicama, premda i sama vidi da to neće dugo potrajati) trača novoga dečka koji ima poludugu kosu, visok je i traperice mu ističu vrhunsku guzu. Odluči se pokazati, postati poznata i popularna (jer su u srednjoj prolazili pokraj nje kao pored vješalice), skuplja svu hrabrost koju je mogla iskopati i prilazi mu. Izbare se na brucošijadi, no on ju pijan kasnije zamjeni za neku drugu balavicu i završi s njom. Ona vidjevši da je plan propao, da ju tračaju i smiju joj se direktno u lice, ritualno toči ogromne količine alkohola u sebe. Nakon pola sata je već otrovana i masovno riga u obližnjem parkiću. Netko joj drži kosu i vodi ju doma. Ujutro (popodne) se budi i shvaća da se ne sjeća tko je to napravio. Uz to ostatak vikenda provodi u strahu da je bila i silovana te joj oduzeta dugo čuvana nevinost. Jedva se natjera na faks u ponedjeljak. Svi ju gledaju s laganim podsmjehom. Svi ju u širokom krugu izbjegavaju, no samo jedan lik prilazi i pita ju kako je. Vidjela ga je dva puta na predavanjima, no ne kuži kave veze ima sa njom. Nakon par minuta razgovora zaključuje da je on onaj koji je pazio na nju nakon udesa. Ona prizna da ga se baš ne sjeća okolno ispitujući što se sve dogodilo. On shvati da joj je neugodno i kune se da je bio apsolutni geltmen. Sljedećih par tjedana većinu vremena provode zajedno, zaljubljuju se, spavaju i hodaju skoro do kraja faksa kada ju on spuca jer je odlučio izgraditi karijeru a ona ga u tome štopa.
- 10:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 15.11.2005.

JEDNA MALA PRIČA S AERODROMA

Ovu priču sam dobio na mail. Inače ne volim takve gluposti, ali ova me se lagano dojmila, pa bi je htio podijeliti sa Vama. Nadam se da će vam se svidjeti.


Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu da bi joj vrijeme brže prošlo. Kupila je knjigu, paketić keksa i sjela se u VIP čekaonicu da je nitko ne bi uznemirivao. Pored nje je bila stolica sa keksima, a sa druge strane jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona uzela keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa ne reče i nastavi čitati knjigu. U sebi je pomislila: Ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, uzimao je isto tako jedan. Tako su nastavili dok nije ostao samo jedan u paketiću i djevojka pomisli: Baš me interesira što će sad učiniti! Čovjek uze posljednji i podijeli ga na dva dijela! Ovo je zaista previše i šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se smirila, osjećala malo bolje, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodnosti. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci unutra i u tom trenutku ugleda paketić keksa još uvijek netaknut. Tek tada shvati da su keksi, isti kao njeni bili gospodinovi koji je sjedio pored nje. Postidi se kao kradljivac. On je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, koja se čak osjećala povrijeđena.

ZAKLJUČAK:
Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali? Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, Gledaj sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled. U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti: Kamen kad je bačen; Riječ nakon što je rečena; Mogućnost nakon što je izgubljena; Vrijeme kad je prošlo; Ljubav za koju se ne bori.
- 12:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>