SVID radio

utorak 18.30

Grad
Palach Uživo
Dallas Records, 2007



Grad se nekad davno, baš onda kad sam ja išao u prvi razred osnovne, čitaj – toliko daleke da se čini kao da nikad nije ni postojala – osamdesetprve, nije zvao Grad nego Knap. To je Pank unatrag. Prvu svirku imali su te iste '81. u Dvorani Mladosti na ondašnjoj trećoj ri-rok večeri. Četiri godine kasnije promijenili su ime u Grad, a još tri kasnije (ok, došli smo do ožujka 1988.) rasprodali su Lovorku Kukanić na račun jedine dvije snimljene pjesme i ex-Yu demo buzza kojeg su stekli zahvaljujući nekim drugim, trećim i sličnim mjestima u onda bitnim Zaječaru i Subotici. Čak im je PGP RTB obećao da ako napune Kukanićku da će im snimit album. Srbi jedni lažljivi.

Bez obzira na totalnu demo famu oko Škaljca i kumpanije prvi album dogodio se tek 1991. Ali šta? Dogodio se i proklet-bio-rat i vinil «Ljudi» u izdanju Pasarićeve Nema Problema izdavačke kućice prošao je totalno neprimjećeno. Otprilike isti uspjeh doživio je i drugi vinil, «Amerika» (1993., isto Nema Problema), samo što se ovaj put spot prilično vrtio kod onda jedinih glazbenih informatora nacije, kasnije od vremena i samih sebe pregaženih Hameda i Danijele. Onda sam već krenuo i u srednju školu pa mi je refren «Why can't I live somewhere else...» ostao u ok sjećanju.

Tek 1999, nakon što se Škaljac vratio iz kanadske pečalbe, Grad započinje svoju aktivnu i fer distribuiranu diskografiju, i to sa buDallasom. Cedejovi «Planet Majmuna 1999» (1999.), «Nebo» (2001.) i «Glad» (2005.) označili su svojevrsni izlazak iz lokalne legende, mada se PRAVA nacionalna aktualizacija ovog benda, mislim, nažalost, nikad nije ni dogodila.

Sve ovo (minus podaci o mom školovanju) možete pročitati na raznoraznim arheorokerskim net stranicama i drugdje, zato sada slijedi ono što je bitno. A to je – šta ćem vam, pobogu, ovaj cd.

Kupite si (ili nekoj dragoj osobi za gift) ga zato jer:

A) prva dva vinila sa legendarnim (ne sramim se reći – kultnim, koliko god se to Branki Kamenski ne bi dopalo) pjesmama ne samo riječke glazbene povijesti zvuče večinom ko šrot (loša produkcija, to će vam i sam bend nervozno priznati), a i prilično su nenabavljivi (reizdanje, bilotko? aha, je, sigurno, s ovakvim sisačima krvi i para kao što su naši izdavači, ono, sigurno), pa je ovo super prilika da sve te pjesme imate na jednom mjestu

B) objedinjuje sve faze benda (i ove «legendarne» o kojima sam govorio pod A) i ove pop pjesme iz druge, Dallas Records faze) u jedan fini i prema svim njihovim godinama pošteni best of

C) je sve uživo, a uživo su Škaljac, Stiv, Orijen, Benčik, Đanić i Bobo najbolji (fakat besprijekorna lajv drapaona sa simpatičnim Škaljčevim upadicama tipa «ajmo glasnije – ovo se snima!»)

D) kombinacija B) i D) čini mi se vrlo simpatična

E) ima super, na trenutke i smiješne (c'mon, moda osamdesetih, bwahahahahaha) retrospektivne fotke i jedan malo preliteraran ali sasvim na mjestu popratni «liner notes» txt by Velid Đekić

F) košta odličnih 39 kuna i može se kupit kod tete kioserke što je super ne samo zato jer je jevtino nego zato jer (uz još neke odlike i pojave nikako pogrdno nazvane tzv. kiosk-scene) sudjeluje u rušenju mita o cijeni cd-a kao suhog zlata. (Dajte, ljudi, radio sam u Dallasovom dučanu u Splitskoj i vidio sam međuskladišnice... pljačkaju sve nas diskofilne budale više nego 300 crnih Tuđmana!)

G) je snimljen u šutu u Palahu (koji je ovih dana opet aktualan) 29.12.2005. i zauvijek će bit super dokument jednog prepunog kluba i trenutka u vremenu

H) je u svemu prste imao i Svid radio kao izvršni producent, pa, dajte, ono, ne, mislim, malo, ne...

Hvala na čitanju. I za kraj, citirat ću škotsku grupu Idlewild od pred nekoliko godina.

"Podržite svog lokalnog pjesnika."

Škaljcu i kumpaniji želim još puno kašeta na probama i još puno tako jednostavnih a tako lijepih pjesama.

Najbolje stvari: izaberite sami, ima ih mac

ek

Link: nažalost, jedini link je www.ri-rock.com jer ekipa nema svoj net