MALI SUNCOKRET

19.11.2016., subota

„Viša“ matematika


Roditelji auto-sjedalicu, kao i dječja kolica i bicikl, kupuju jednom do dva puta u životu. Pošto je to roba koja se relativno kratko koristi i najčešće ostaje neoštećena, često se kupuje i rabljena, te se poklanja ili čuva za eventualno sljedeće dijete. Prema kolicima, i to za prvo naše dijete, malo smo sentimentalniji, pa se trudimo da budu ganjc nova. A to najčešće ostvarujemo uz pomoć baka i djedova, tetaka, ujaka, kumova i ostalih bliskih nam ljudi.
Cijene novih auto-sjedalica kreću se od 400 do 1 500kn; ima ih i skupljih, ali vjerujem da ih naši mladi roditelji, većinski radnici na određeno vrijeme, rijetko kupuju. Iste takve, na raznim „njuškalima“ se mogu nabaviti od 80 do 400kn, a ima ljudi koji ih i poklanjaju.

U doba pada nataliteta, što se često navodi kao veliki problem naše države, vrlo je cinično isticati smanjenje PDV-a na auto-sjedalice kao rasterećenje za mlade roditelje i mjera koja će pozitivno utjecati na njihov standard i stimulirati parove za ozbiljne životne odluke.

P.S.

I pazi čuda… kojom to matematikom od obećanih 1 000 eura „poticaja“ za novorođenu dječicu, dođosmo do nekih pedesetak kuna za naše već rođene mališane.
No, polagano... ima dana




- 18:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.11.2016., nedjelja

Supermjesec nad mojim selom




"Vječni pratitelj planeta Zemlje, Mjesec, danas se nalazi najbliže našem planetu od 1948. godine. Takozvani "Supermjesec" danas je prividno najveći što ćemo ga ikada vidjeti." (JL)

- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.11.2016., petak

LEONARD COHEN (1934. - 2016.)

Zbogom prijatelju. Počivaj u miru.

* * *


MALI SUNCOKRET
28.07.2010., srijeda

BECAUSE OF...

„Because of“ puno rečenog na ovom mjestu o Leonardu Cohenu u moje 2,5 godine bloganja, teško mi je, i nakon onog što su drugi tako lijepo rekli o njemu ovih dana, bilo što novo napisati o samom koncertu. Jedan je to od onih događaja koji ulaze u moju povijest za koje samo protok vremena može pronaći prave riječi. Ako bude sreće, jednom ću pisati ( a vi čitati...) :


DAVNE, 2010. GODINE U MOM GRADU, ZAGREBU, GOSTOVAO JE „KANADSKI KRALJ TUGE“, LEONARD KOEN. ARISTOKRATSKOM POJAVOM, GLASOM POPUT PROMUKLOG SLAVUJA, SNAGOM SVOJE POEZIJE I VIRTUOZNOM SVIRKOM, OSVOJIO JE SRCA I POMILOVAO DUŠE DESET ILI VIŠE TISUĆA GLAZBENIH „VJERNIKA“ NAŠE DOMOVINE. TA GODINA SVJETSKE KRIZE, KOJA JE UZ POLITIČKE POTRESE U ZEMLJAMA TRANZICIJE BUKVALNO ISPRAZNILA DŽEPOVE NJENIH ZAPOSLENIH, A POSEBNO NEZAPOSLENIH GRAĐANA, NIJE SPRIJEČILA NJEGOVE OBOŽAVATELJE DA UNATOČ SKUPIM ULAZNICAMA NAPUNE TADA NAJMLAĐU, NAJVEĆU I NAJLJEPŠU DVORANU NAŠEG GRADA.
TU NOĆ, KOJU DO DANAS NISAM ZABORAVILA, U LATICAMA „BIJELOG CVIJETA“ SANJAO SE TRI SATA JEDAN LJEPŠI ŽIVOT, KOJI JE BLIZU ŠEST DESETLJEĆA STVARAO ZA NAS SVOJOM POEZIJOM I MUZIKOM, DALEKO OD ZLA, LEONARD COHEN.

Možda ću se sjetiti, a nadam se da hoću, kojoj književnici sam uputila osmijeh sreće i poštovanja dok smo zajedno prale ruke u toaletu, i ona mi ga uzvratila.

Znam da neću zaboraviti radost moje prijateljice što zajedno sanjamo, i izraz lica njenog sina, u čijim krupnim očima sam prepoznala onu sreću i tugu iz njegovog ranog djetinjstva, koju sam voljela.

I znam, da bih željela uvijek pamtiti kratko poznanstvo uz dvije popušene cigarete s djevojkom, koja je prekinula ljetovanje na otoku da bi došla na koncert; kojoj sam rekla o sebi ono za što su trebale godine da ispričam bliskima, i čula priču o njenom mladom i ne tako lakom životu pred udaju. Sigurno neću zaboraviti da me je dvadeset godina mlađa žena pitala jesam li na „fejsu“ i da bi tako voljela da se družimo.

Kada je zvono posljednji put označilo kraj pauze, uzbuđeno smo se rastale i izgovorile svoja imena. Tek tad mi je rekla da je profesorica književnosti, da je iz Rijeke i da puši koliko i ja.

Pomilovala sam je po glavi, kao da mi je kćer.

Jer, to je bila noć ljubavi, „sa očima izvan svakog zla“...

* * *

Zbog

Zbog par pjesama
U kojima sam govorio o njihovoj misteriji,
Žene su
Izuzetno ljubazne
prema mojoj starosti.
One stvore neko tajno mjesto
u svojim prezauzetim životima
I odvedu me tamo.
Razgolite se
Na razne načine
i kažu,
“Pogledaj me, Leonarde
Pogledaj me, posljednji put.”
Onda se nagnu preko kreveta
I pokriju me
Kao bebu koja drhti…







- 13:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.11.2016., srijeda

Naše gore list...


S obzirom da građani SAD-a jučer nisu izabrali ženu za predsjednicu države i tako izbore učinili povijesnim, dali su nama Balkancima mogućnost da se danas bar malo (povijesno) ponosimo prvom damom Amerike, lijepom Melanijom Trump, koja između ostalog o sebi kaže:

„Rođena sam u Sloveniji, maloj, lijepoj, tada komunističkoj zemlji.“

Svi koji smo rođeni u nekadašnjoj državi kojoj je i Slovenija pripadala, ili smo samo slovenski susjedi, možemo se radovati što će „The First Lady of the United States“ biti žena, naše gore list. Ne košta ništa...

U izbornoj kampanji svog supruga, pobjednika Donalda, gospođa Melanija je nosila uz mnoge kreacije i nježno bijelu haljinu beogradske dizajnerice svjetskog glasa Roksande Ilinčić. A možda je čak obula i neke od
cipelica koje je ljetos posebno za nju napravio kolektiv omanje banjalučke tvornice obuće „BEMA“. Jedne su bijele, a druge zlatne, napravljene po mjerama koje je sama s radošću poslala na prijedlog direktora tvornice, koji je tim načinom iskazao potporu bračnom paru Trump.

Mještani Sevnice, rodnog grada Melanije Knavs, danas slave. Imaju za to veliki razlog.
A ja sam u obilju biografskog materijala o prvoj dami Amerike, odabrala ove „zemljačke“ detaljčiće kao mali razlog za moju radost.



- 22:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.11.2016., četvrtak

Dvije preporuke

I.

Govor:

Murakami: Svetlo koje ne daje senke nije pravo svetlo



II.

Film:

THE MAN WHO KNEW INFINITY (2015)




- 22:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.11.2016., srijeda

Prijatelji iz sedamdeset i neke…


Nedavno sam na YT naišla na video uradak o mom rodnom gradu. Bio je muzički, i ne baš po mom ukusu, ali sam ga iz radoznalosti zbog slika ljudi i krajolika odgledala do kraja. U obilju starih slika mnoge ljude nisam prepoznala, a možda ih nisam nikad ni poznavala.
Ali ovu četvoricu, iz sedamdeset i neke, nosim u srcu pola stoljeća. Ne znajući kako doći do te drage i meni značajne slike, kliknula sam pauzu, škljocnula aparatom i ukrala je.

Hvala tvorcu videa; veliku mi je radost priuštio, i pretpostavljam da bi mi u ime tog ovu krađu halalio.





- 23:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2016 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (8)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (8)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (11)
Svibanj 2015 (12)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (8)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (10)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (9)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (11)
Listopad 2013 (12)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)

Opis bloga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se