MALI SUNCOKRET
12.06.2015., petak
Ponovljen post uz dodatak"Uskoro će Sveti Ante" Lipanj Ove godine zima je bila blaga, gotovo bez pahulje snijega, sve je iz životinjskog i biljnog svijeta preživjelo, prijatelji i neprijatelji, i sada, sada je lipanj, sve što je skriveno i neskriveno raste, cvate, kreće se, množi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani, veselo je kao u slikovnici u kojoj bi svi jeli, glasali se, pjevali i imali mlade. I s ljudima je tako, mlade su žene istakle svoje velike, lijepo oblikovane trbuhe pokrivene laganim i prozirnim majicama i haljinama. Uskoro će Sveti Ante, to je trinaestog, procvjetat će ljiljani, visoki i bujni, bijeli da bjelji ne mogu biti. Sve je dakle tako i nekako slično, a ja sam u tom veselju upravo ove godine, tako mi se čini, malo mimo, malo više mimo nego do sada, manje s nekim i nečim, više u zraku, napuštaju me forme i ja njih, riječi također, riječi, moja lagana i pokretna težišta. Strah me i nije me strah: lagani nemar, kao kada vam nešto ispadne iz ruku, a vi se ne sagnete da to dignete, neka ostane tamo, neka ostane tamo zauvijek, tako pomislite. Danijel Dragojević  (slika s neta) DODATAK: Pričam danas ( 12.-og oko 2 sata) kako se blog „razbolio“. Ukočen stoji već 48 sati. Podvrgnut je pretragama, čeka dijagnozu i možebitni lijek. Pitaju me kako se osjećam, a ja kažem: kao bez cigareta. Volim blog; on je moja mala igraonica, i radionica, i čitaonica, i ćaskaonica, i čekaonica, i slušaonica, i ispovjedaonica, itd… Dugogodišnja je to prijatna navika koje se ne odričem, unatoč povremenom zamoru materijalom i pitanju o smislu učešća. Zato me kvar rastužio; popravak, evo sad otkriven, razveselio… ono baš. Hvala majstorima, i pozdrav svim blogerima!  P.S. Odoh nastaviti „spremanje“; do Antunova, mora biti sve tip-top. Veliki je to praznik našeg sela. |
Hvala Đorđe! 
