Marketing
Ponovljen post uz dodatak
"Uskoro će Sveti Ante"
Lipanj
Ove godine zima je bila blaga,
gotovo bez pahulje snijega,
sve je iz životinjskog i biljnog svijeta
preživjelo, prijatelji i neprijatelji,
i sada, sada je lipanj, sve što je
skriveno i neskriveno raste, cvate, kreće se,
množi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani,
veselo je kao u slikovnici u kojoj bi svi jeli,
glasali se, pjevali i imali mlade.
I s ljudima je tako, mlade su žene istakle svoje
velike, lijepo oblikovane trbuhe pokrivene
laganim i prozirnim majicama i haljinama.
Uskoro će Sveti Ante, to je trinaestog,
procvjetat će ljiljani, visoki i bujni,
bijeli da bjelji ne mogu biti.
Sve je dakle tako i nekako slično,
a ja sam u tom veselju upravo ove godine,
tako mi se čini, malo mimo, malo više mimo
nego do sada, manje s nekim i nečim, više u zraku,
napuštaju me forme i ja njih, riječi također,
riječi, moja lagana i pokretna težišta.
Strah me i nije me strah: lagani nemar,
kao kada vam nešto ispadne iz ruku, a vi se
ne sagnete da to dignete, neka ostane tamo,
neka ostane tamo zauvijek, tako pomislite.
Danijel Dragojević
(slika s neta)
DODATAK:
Pričam danas ( 12.-og oko 2 sata) kako se blog „razbolio“. Ukočen stoji već 48 sati. Podvrgnut je pretragama, čeka dijagnozu i možebitni lijek.
Pitaju me kako se osjećam, a ja kažem: kao bez cigareta.
Volim blog; on je moja mala igraonica, i radionica, i čitaonica, i ćaskaonica, i čekaonica, i slušaonica, i ispovjedaonica, itd… Dugogodišnja je to prijatna navika koje se ne odričem, unatoč povremenom zamoru materijalom i pitanju o smislu učešća.
Zato me kvar rastužio; popravak, evo sad otkriven, razveselio… ono baš.
Hvala majstorima, i pozdrav svim blogerima!
P.S.
Odoh nastaviti „spremanje“; do Antunova, mora biti sve tip-top. Veliki je to praznik našeg sela.
Post je objavljen 12.06.2015. u 16:11 sati.