Smisao Života

srijeda, 11.05.2011.

Povukoše me za jezik

@blade i @cat me povukoše za jezik pa je ovaj post odgovor na njihove komentare s prethodnog posta (a i ja se dam izazvat )

... već rekoh kako ja ne razmišljam „zdravorazumski“, što ne znači da nisam realan, odnosno da živim u nekom svom svijetu, za što me optužuje @cat (ali ne brini cat, nisi ni prva ni zadnja)... itekako sam svjestan (ne)mogućnosti realizacije egalitarnog društva u uvjetima u kojima živimo, ali upravo zbog toga i usprkos tome ne mogu se i ne smijem odreći svojih idealističkih uvjerenja... čovjek je samo životinja na malo višoj razini svijesti, i u sebi nosi obilježja svih svojih predaka tijekom evolucije života na ovoj planeti... tako nosi teret raznih nagona, ali također nosi i teret najviše inteligencije i teret razuma... strašna je to kombinacija... možemo o tim teretima govoriti i kao o darovima, ali se na kraju sve svodi na isto - čovjek je taj koji se s tim mora nositi... primarno sredstvo (da ga tako nazovem) koje evolucija rabi kako bi se život razvijao sa niže na višu razinu jest učenje – prihvat informacije, obrada i pohranjivanje informacije, i korištenje te informacije (u svrhu daljnjeg razvitka)...

...što vrsta postaje inteligentnija to je na njen život manji utjecaj nagona, a veći utjecaj učenja, odnosno što je vrsta inteligentnija njen mozak je „čišći papir“, koji više ovisi o informacijama koje se zapisuju tijekom razvijanja ploda u maternici i odrastanja nakon rođenja, negoli o onim informacijama koje su bile zapisane u trenutku začeća... čovjek je dosegao najviši nivo inteligencije od svih bića na ovoj planeti (ima najveću sposobnost učenja) i razvoj njegovog mozga najviše ovisi o ovom potonjem dijelu – primanju informacija nakon rođenja... odnosno, u trenutku rođenja čovjeka njegov mozak je poput čistog lista papira na koji se upisuju informacije koje ga oblikuju, tj. kakav će on postati (pod uvjetom da je čovjek rođen zdrav, odnosno da mozak nije oštećen)... naime, ako zdravog čovjeka ne naučite hodati na dvije noge i govoriti, on će hodati na sve četiri i mumljati, ili ako je odrastao među vukovima, režat će i zavijati... što hoću reći?... to da se čovjek uči onome što jest, odnosno što misli da jest...

... kada govorimo o razvoju svijesti kod čovjeka, ista je usko vezana uz učenje, zapravo svijest se razvija učenjem, čovjek evoluira učenjem, točnije, svaka vrsta evoluira učenjem, to smo i ranije zaključili, učenje je primarno sredstvo evolucije... i kako je čovjek tisućama godina stjecao razna znanja to mu je pomoglo da brže evoluira, barem što se tiče intelektualne strane... što to znači?... e, pa to znači da je postao pametniji u smislu da raznovrsnije i bolje (sebi u korist) iskorištava darove prirode, odnosno da otkrivši djelovanje prirodnih zakona utječe na iste (sebi u korist)... ali to intelektualno evoluiranje u našem sustavu ima jednu lošu nuspojavu - razumsko i duhovno nazadovanje... iako je učenje i sredstvo evoluiranja razuma i duha, ono je u hijerarhijsko-eksploatacijskim društvenim odnosima usmjereno ka razvijanju intelektualnog razvoja u svrhu održavanja takvih odnosa... odnosno, čovjek u našem sustavu uči da mora svoju inteligenciju, svoje sposobnosti usmjeriti ka razvoju proizvodnih snaga (razvoj znanosti i tehnologije) u cilju održavanja i razvoja gospodarskog sustava koji se temelji na eksploataciji čovjeka nad čovjekom, odnosno na otuđenom radu, te da je to posljedica evolucije društvenih odnosa, odnosno da je to normalan evolucijski razvoj društvenih odnosa – da se ljudi razvijaju tako što od najgoreg (najnepravednijeg) izrabljivačkog sustava idu prema boljem (pravednijem) izrabljivačkom sustavu, pa dok evoluirajući ne dođu do stvaranja „savršenog“ društva, nekakvog društva iz zvjezdanih staza ili što ti ja znam... to su za mene gluposti, s oproštenjem...

...uspostava eksploatacijskih društvenih odnosa za mene nije dio evolucijskog razvoja ka nečemu boljem, već je taj trenutak označio prekid evolucijskog razvoja ljudske svijesti (barem jednog njenog dijela, onog bitnijeg koji sadrži razum i duh)... neki zaključuju kako je ljudski intelektualni razvoj ovisio o uspostavi eksploatacijskog sustava, te da je bilo nužno ljude porobiti, pokmetiti i poradničiti kako bi se ljudsko društvo razvijalo, sve u interesu „progresa“... s oproštenjem, i to su za mene gluposti... ali, nažalost, dobro osmišljene gluposti, predobro osmišljene upravo kako bi se ljude porobilo, pokmetilo i poradničilo... i Marx je bio u zabludi jer je i on smatrao da su etape izrabljivačkog sustava od robovlasništva do kapitalizma bile dio prirodnog evolucijskog razvoja društvenih odnosa koji je trebao završiti s komunizmom... upravo pokušaj ostvarivanja komunističke ideje dokazao je kako je evolucija ljudske svijesti vezana uz ono što je naučeno generacijama prije: – „mi smo stvoreni da živimo izrabljujući jedni druge, a ne da budemo jednaki u svojim pravima“ – to je misao koja je temelj naše kulture, ta je misao vrhunac naše dosadašnje „evolucije“... ljudska svijest se razvija ili nazaduje ovisno o učenju kojem je podvrgnuta... mi utječemo na svoj razvoj ili nazadovanje svijesti na način da biramo ideje koje oživotvorujemo, da biramo što ćemo učiti svoju djecu... ono što su i nas učili naši roditelji?... da svi ljudi ne zaslužuju sve?... da zasluge treba steći?... da netko mora biti plaćen više jer je njegov rad vrijedniji?... da su oni koji se rađaju bogati to i zaslužili, a oni koji se rađaju siromašni također su to zaslužili?...

... ali ne učimo svoju djecu kako smo stvorili sustav u kojem da bi se netko rodio ili postao bogat treba osiromašiti mnoge obitelji... naš školski sustav (kao i općenito naš društveni odgoj) osmišljen je upravo kako bi se ljude nastavilo porobljavati, kako bi ljudi svojim načinom života nastavili održavati eksploatacijske odnose – kako bi se što uspješnije prodali na tržnici robova, pardon, na tržištu rada... za funkcioniranje izrabljivačkog sustava (kojeg danas nazivamo kapitalizam) iznimno je važno da ljudi vjeruju u to kako svi nemaju jednaka prava, odnosno da se određena prava na neki način moraju zaslužiti... premisa svakog izrabljivačkog sustava glasi: – ljudi nisu jednaki (u pravima, naravno, i nije važno što piše u Ustavu jer eksploatacijski sustav ne dozvoljava da ljudi u praksi budu jednaki u svojim pravima)... toj premisi učimo svoju djecu, i u obitelji i u školi... metoda koja se pokazala vrlo učinkovita, odnosno kojom vrlo efikasno učimo svoju djecu kako ljudi nisu jednaki u svojim pravima jest metoda kazne i nagrade... u školi je to metoda ocjenjivanja... cilj je školskog sustava stvaranje vojske poslušnika, dresirane horde koja će nastaviti održavati izrabljivačke odnose u društvu... čovjek je odavno naučio kako pripitomiti životinju, kako je dresirati da služi njegovim interesima, ali je naučio i kako to isto učiniti sa čovjekom... životinja se dresira (kao što svaki trener zna) metodom kazne i nagrade... nauči psa da će za neko ponašanje biti kažnjen, a za neko drugo nagrađen, imaš savršenog poslušnika koji će služiti tvojim interesima... i za pripitomljavanje čovjeka se primjenjuje ista metoda, samo što je čovjek malo inteligentnija životinja pa se tu i tamo nađe neki buntovnik koji se ne da pripitomiti pa postane „asocijalan“... ali takvih slučajeva ima i kod životinja... što je životinja slobodnijeg duha i inteligentija teže ju je pripitomiti... ono što mi radimo svojoj djeci u školi obično je pripitomljavanje, dresiranje „slobodnih životinja“ da postanu „domaće životinje“, iliti kućni ljubimci u kavezima i na uzicama...

... većina đaka završiti će školu i zaposliti se nastavljajući naše „evoluiranje ka višoj razini“, a onaj dio delikvenata koji će postati kriminalci nisu nešto loše, dapače, sustavu je potreban netko koga treba kažnjavati kako bi se ukazalo na potrebu održavanja hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa, jer, zar ne vidite, postoje oni koji ugrožavaju naš način života i našu sigurnost, koje treba kažnjavati, za koje treba graditi zatvore!... a to što smo ih mi stvorili nije bitno... u tom prokletom razredu tijekom dana sjedi tridesetak učenika (po 45 minuta u više navrata) da bi svi slušali isto gradivo i bili ocjenjivani iz tog istog gradiva po istim kriterijima... pa sad reci da ljudi u našem sustavu nisu jednaki... ali taj proces se upravo odvija kako bi se ukazalo na razlike i kako bi te razlike bile razlog za uspostavljanje nejednakosti u pravima... shvaćate?... mi smo stvorili i održavamo sustav koji kaže da su ljudi različitih sposobnosti automatski različiti i u svojim pravima, i to svaki dan učimo svoju djecu i doma i u školi... sve škole i crkve treba srušiti, time bi učinili jako dobro djelo (ovo ne mislim doslovno, ovakva izjava je takva zbog konteksta u kojem se ukazuje na to što mi u stvari činimo svojoj djeci u tim institucijama)... u našem svijetu u kojem vlada novac, metoda kazne i nagrade kojom se odgajaju dresirane horde poslušnika sastoji se u tome da se taj novac raspoređuje prema zaslugama, odnosno da neki dobijaju više jer su zaslužniji, a neki manje jer su manje zaslužni, dok neki ne dobijaju ništa jer nisu ništa niti zaslužili... a najzaslužniji su oni koji ništa ne rade, odnosno koji žive na račun tuđeg rada – eksploatatori iliti kapitalisti...

... također su zaslužniji i oni koji su više obrazovani, ipak su oni uložili u svoje obrazovanje, a u interesu zajednice... bolja plaća im je nagrada... bolja plaća je motivacija, jer zašto bi se ljudi obrazovali kad ne bi imali motivaciju u novcu?... možda iz ljubavi prema određenom poslu?... ma ne, pa to nije moguće?... tko se danas obrazuje iz ljubavi prema određenom poslu?... novac je motiv, zar ne?... da, nažalost jest... i upravo je to ono što ne valja... motivacija koja proizlazi iz stjecanja materijalnih dobara je nešto jako loše, i nikakav progres kao cilj ju ne opravdava... jer takva motivacija u cilju takvog progresa samo je sredstvo kojim se održavaju izrabljivački odnosi... ako je netko visoko obrazovan nagrada mu je to obrazovanje, nagrada mu je ugled koji ima kao liječnik, profesor ili inženjer, nagrada mu je na kraju krajeva i to da radi ono što voli (pod pretpostavkom da voli)... nikoga ne čini vrijednijim od nekog drugog njegovo obrazovanje, a to mi činimo kada dajemo za pravo da visokoobrazovani ima pravo na više materijalnih sredstava (na više novca) od nižeobrazovanog... rekoh, visokoobrazovanom je nagrada njegovo obrazovanje, njemu je nagrada što ne mora prati suđe, što ne mora kopati ugljen i čistiti ulice, i zašto bi zbog toga imao više prava od bilo koga drugoga, zašto bi on imao pravo svom djetetu priuštiti novi kompjutor, a čistač ulice ne?... zato što su to ljudi različitih sposobnosti, a time i nejednaki u svojim pravima?...

... uglavnom, možete me zvati idealistom, utopistom, pa i ludim, ali toliko glup nisam da ne vidim kakav je svijet oko mene, baš naprotiv... nije važno da li netko misli da je ono što ja pišem ostvarivo ili ne, već je stvar u tome da ja ne mogu protiv sebe, protiv onoga što mislim i osjećam da jest jedino pravedno... ja ne mogu nekom vlasniku tvornice, direktoru, manageru, inženjeru, liječniku, profesoru, ili ne znam kojem „višem“ biću dati pravo na više materijalnih sredstava za život od ostalih „nižih“ bića... da li je moja svijest evoluirala, da li sam ja prosvjetljen?... gluposti!... samo sam naučio drugačije razmišljati, i drugačije se ponašati... čovjek uči ono što misli da jest... naučio je da misli kako ljudi nisu jednaki u svojim pravima, tako može i naučiti da misli kako su ljudi jednaki u svojim pravima... i nije stvar u tome da li će se to ikada ostvariti ili neće, već u tome da ja ne mogu pričati drugačije, jer sam kako rekoh zadrt u svojim idealističkim uvjerenjima ... a svaka zadrtost je opasna, čuvajte me se ....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.