<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Dok svi normalni ljudi spavaju ja po običaju ne spavam. Slušam Gibonnia, tipkam, buljim u kompjuter uglavnom bolje bi bilo da sam u krevetu i uživam u nekim lijepim snovima(hm). Sutra idem u Valpovo na koncert od Gibonnia. Spavamo kod prijateljice i jedva čekam. Bila sam već dva puta na njegovom koncertu i iskreno nisam mu baš neka prevelika obožavateljica, volim par pjesama, tj. obožavam par pjesama. Recimo onu «Nek se dijete zove kao ja», ne znam zašto ali ja tu pjesmu sam uvijek voljela. Naravno moje dijete se neće zvati kao ja, nadam se da mi to neće pjevati i zahtijevati ni moj budući muž (još ne upoznati). Uglavnom, nadam se da će netko sutra konačno upoznati onog kratkorukog i da će sve proći dobro a ako se dotični ne pojavi znaš da sam ja uvijek spremna na nove doživljaje, koje ću svakako i sama sebi priuštiti. Zvučim grozno. Ne mislim ja to tako, mislim kako zvučim. Ako uopće ikako zvučim. Nije važno.
Idem spavati.

I evo malo slikica sa mora. Naravno iz solidarnosti prema ljudima koji ne žele biti na internetu većinu ostavljam za svoju privatnu kolekciju.

E što ja sve neću čuti! Čini mi se da ima toliko glupih i čudnih ljudi koji razmišljaju tako nenormalno da sam ponekad sretna što nemam baš toliko primitivne poglede na svijet i što se ne opterećujem i uživam nekim stvarima što pojedine osobe nikada neće moći. Još kad čujem da za tebe nešto kaže osoba koja te ne poznaje, koja te čak nije nikada ni vidjela uživo, eventualno na ponekoj slici i po pričama i opisu osobe koju vidiš toliko često da to možeš nabrojati na prste, što reći?! Samo pitanje si postaviš, zar tako razmišlja i osoba koja je povezana sa tom osobom? Koja ti barem nešto znači, onda već sve dobije drugačiji smisao. Ali ako realno gledam cijelu priču netko u svemu nije fer. Ako ti je netko prijatelj ili nešto više od toga ne ponašaš se baš tako, malo više se trudiš a i ne govoriš riječi koje ne želiš ispuniti. A i već dosadi razmišljati zašto ovo, zašto ono…
Ali eto neću nikada ni znati, čak i ako sam u zabludi jer onaj sa kime bi trebala pričati nije ovdje, ni ne trudi se biti, poruke i nisu najbolje rješenje a mislim da je red da i ja shvatim ono što nisam željela. Ali super je činjenica da znam da mogu i hoću nešto što se neki ne usude i ne vjeruju. I šaljem veliku pusu Jeleni i hvala na onome što mi je rekla.



A sada napokon da napišem i nešto normalno tj. da napišem štafeticu koju mi je zadala Sanjica.
Neću staviti slike jer bi izgledale prestrašno ipak je riječ o deset najdražih stvari iz moje sobe.
Pa evo:
1.Moj krevet.
Svakako treba biti na prvom mjestu jer mi je apsolutno najdraže mjesto gdje se bacim svaki puta kada dođem mrtva umorna. Apsolutno mi je najbolji prijatelj nakon napornog dana ili bolje rečeno nakon bilo kakvog dana.
2. Moji plišanci
Naravno obožavam plišane mede, majmune, pingvine… Ma najbolje rečeno sve plišano. Mislila sam da će me proći ta faza kada postanem malo starija ali očito neće. Cijela soba mi je puna njih i često me znaju ljudi pitati kako uopće spavam na krevetu.
3.Kompjuter
Obožavam ga. Sve što mi je potrebno imam u njemu. Preko njega kontaktiram sa svim mojim prijateljima koji mi nisu u Đakovu. Volim tipkati, biti na netu, čitati moj forum, dopisivati se preko msn-a…
4.Moj dnevnik
Pišem dnevnik još od moje osme godine. Imam ih jako puno i volim pisati u njega neke stvari koje inače ne bi rekla baš svima a pogotovo napisala recimo na blogu. Ako se osjećam loše volim to ostaviti na papiru i bude mi lakše, ako sam jako sretna volim to napisati, volim se sjetiti mojih starih ljubavi, pribilježiti neke nove… U biti volim zapisati mnoge trenutke iz svog života da ih nekako nikada ne zaboravim.
5.Telefon
Mislim da nije potrebno da kažem kako volim pričati. Joj i kada se sjetim onih dobrih dana kada razgovori nisu bili skupi i kada sam znala sa Juricom pričati ponekad i cijelo popodne ili večer.
6.Moj ormar
Naravno napola otvoren jer imam previše odjeće. Ali obožavam odjeću i ne mogu izdržati a da si ne kupim nešto što mi se sviđa. Vjerovatno ima neki stručni psihijatrijski naziv za tu bolest.
7.Koferi
Na ormaru su mi složeni koferi i torbe bez kojih ne idem na put. Uvijek imam problema sa njima jer nosim previše stvari ali nema mi draže nego kada se moram pakirati i činjenice da negdje idem.
8.Linija i moji cd-i
Kod mene stalno svira glazba. Ne volim tišinu.
9.Televizija i dvd
Volim gledati filmove. Prije spavanja skoro svaki dan gledam jedan sa sekom.
10. U biti kada razmišljam obožavam cijelu svoju sobu i sve što imam u njoj. Malo je prenatrpana i šarena baš poput mog života.

Velika pusa

Moj komični život se nastavlja. Naravno opet se sve vratilo na staro(sada zvučim kao da sam bila u Americi na pet godina a u biti nisam, a da bar jesam). Naravno od kada sam došla praktički sam cijelo vrijeme vani pa još uvijek sjedim među gomilom stvari koje moram raspakirati. Jučer sam izašla sa prijateljicom, vidjela ljude koje nisam dugo i iako mi more jako fali opet sam se vratila u moju staru, dobru đakovačku atmosferu.
Danas je na korzu bilo nekakvo besplatno šminkanje i nagradna igra. Pa pogodite koga su izvukli na njoj?
Zaustavio nas je neki čovjek koji je mene pito jel volimo osvajati nagrade na što sam ja rekla kako ne volim(ono, halo koje pitanje) a još kada me pito jel se šminkamo a na meni komplet svega od sjenila do sjajila. I na to sam mu odgovorila da ne. Ali eto ispunih kupon i osvojih nagradu. Prije sam imala period kada sam stalno slala neke kupone za nagradne igre i non stop ih osvajala. Naravno nikada auto ili kuću ali nađe se veliki broj svega. Jednom mi je poštar donjeo ogromnog medu. Najbolje je što su mi ponekad znale stići neke stvari a da nemam pojma da sam uopće i slala išta. A znate onu: Ako nemaš sreće u ljubavi imaš u nagradnim igrama. Tako da je onda došao period kada sam prestala igrati kako bi ovo drugo došlo do izražaja.
U zadnje vrijeme sam stalno u nekoj shopping akciji(a kao inače nisam). Mislim da smo seka i ja pokupovale pola onog Tower centra u Rijeci. Jučer sam si kupila novi mp3 jer mi stari već pomalo otkazuje a kada trčim bez glazbe umrem od dosade a i sada ću si moći staviti duplo više pjesama. Jeaa!
Imam i nove svarowske u kosi. Danas sam po ovoj vrućini vukla frendicu sa sobom u potragu za njima.
Ajmo sada malo na ozbiljnije teme.
Jel vi vjerujete u ljubav, ali baš onu pravu, pravu, pravu, pravu?
Mislim u biti to je glupo pitanje, svi bi trebali vjerovati u nju, zar ne? U biti kako će se i dogoditi ako idemo sa stavom kako to ne postoji, da se nikada nećemo zaljubiti i to sve.
Ja sam što se toga svega tiče tipična ženska. Nekada sam sva u tome kako to postoji, naravno kada sam zaljubljena a kada se razočaram ili već što, uvjerena kako ne postoji.
Jučer sam čula priču o sekinoj prijateljici koja se odselila u drugi grad radi dečka. Iako su udaljeni dosta on je dok je ona ovdje živjela dolazio svakog petka po nju vodio ju kod sebe i u nedjelju vračao kući. Znači to je svaki puta tamo nazad, pa opet tamo nazad. E, to ne bi radio kada ne bi bio zaljubljen u nju. Sada će vjenčanje i svaka im čast. Uspjeli su.
Meni je to tako lijepo i romantično. U biti lijepo je kada netko radi tebe je spreman na sve, kada se vidi da te voli i da mu je stalo do tebe. Jednom mi je jedna osoba rekla kako nešto dobro što nađeš u životu trebaš zadržati. A pitanje je zašto ipak gubimo?
Zašto radi gluposti gubimo osobe kojima je stalo do nas a onda kada gledam priču sekine prijateljice zaključak je da gubimo jer očito da nekome u svemu tome nije dovoljno stalo. Mislim da se nikoga ne treba previše čekati i mislim da je prava zabluda da se samo jednom voli. Voljeti se može mnogo puta i kada bi svatko radi neke nesretne ljubavi prestao vjerovati u ljubav tada više nitko ne bi volio.
Meni je dosta dečki koji su puni riječi a na djelima nula. Dosta mi je osoba koje su kukavice, koje misle samo na sebe, koje se ne znaju truditi, kojima jednom riječju nije stalo do onoga čega bi trebalo. Koje vole samo sebe i koje očekuju da se samo jedna osoba trudi. Koje vole dobiti sve na pladnju, koje se prave da nemaju pojma o onome o čemu itekako imaju. Dečkiju koji nisu iskreni, koji imaju samo pusta obećanja, koji se ne usude napraviti ono što si ti već odavno…
Zbog takvih nije vrijedno gubiti nadu u ljubav ali na svu sreću postoje i oni drugačiji zbog kojih možemo vjerovati.

Velika pusa svima.

Meni očito ne bi bio dovoljan ni cijeli život da provedem na moru. Sama pomisao na to da sam se vratila kući mi je bljak! Ali realno gledajući ja sam jedna grozna osoba. Pa mjesec dana sam provela na moru s tim da sam bila još i u petom mjesecu a i u šestom pa skupa više od mjesec dana. Ali kada si ne mogu pomoći, obožavam more, obožavam Krk!
I naravno već bi ja na neko putovanje. Iako možda zbog jedne jako dobre stvari ću morati malo pauzirati sa time(nisam trudna ako je netko kojim slučajem pomislio na to).
Danas se nisam stigla raspakirati pa gomila stvari je nabacana u mojoj sobi i umjesto da se bacim na raspremanje toga ja pišem post. Ili umjesto da odem spavati kao svaka normalna osoba koja praktički nije uopće spavala, ja sjedim i pišem post.
Toliko stvari mi se dogodilo u ovih mjesec dana ali trenutno ne želim razmišljati ni o jednoj. To bi stvarno bilo previše za mene Sutra možda.
Ove godine uz gomilu stvari koje sam ponijela pola sam zaboravila. Još kad se sjetim razloga zbog kojeg sam bila toliko smotana, ne bi ga spomenula bolje.
Naravno opet je bilo i nekoliko mojih sramotnih događaja poput nespretnog skakanja sa zidića na obalu, pjevanja mojih pjesama a da to ne čujem samo JA, ne planiranih izleta mog gornjeg dijela kupaćeg, bježanja od luđaka, paranoje da sam u filmu «Masakr motornom pilom», pada na wc školjku…
Jednom riječju na moru je bilo super i sada je vrijeme da nastavim sa životom tu.
Veliki pozdrav šaljem svima sa kojima sam bila na moru, koje sam upoznala i koji su došli kod mene.
Prvo što sam rekla kada sam počela pisati je to da neću puno pisati, pogotovo ne o moru jer sam u poslije povratnoj depresiji(poput one poslije porođajne).Ali čini mi se da toga kod mene nema. Šteta što nema u blogu neki brojač riječi da me zaustavi kada prekoračim određeni broj.
Slike ću staviti kada ih prebacim iako mislim da većina će ostati samo u mome privatnom albumu.
A sada si naređujem da idem na spavanje.
Velika pusa