Marketing
Malo svega...
Moj komični život se nastavlja.
Naravno opet se sve vratilo na staro(sada zvučim kao da sam bila u Americi na pet godina a u biti nisam, a da bar jesam
). Naravno od kada sam došla praktički sam cijelo vrijeme vani pa još uvijek sjedim među gomilom stvari koje moram raspakirati. Jučer sam izašla sa prijateljicom, vidjela ljude koje nisam dugo i iako mi more jako fali opet sam se vratila u moju staru, dobru đakovačku atmosferu.
Danas je na korzu bilo nekakvo besplatno šminkanje i nagradna igra. Pa pogodite koga su izvukli na njoj?
Zaustavio nas je neki čovjek koji je mene pito jel volimo osvajati nagrade na što sam ja rekla kako ne volim(ono, halo koje pitanje) a još kada me pito jel se šminkamo a na meni komplet svega od sjenila do sjajila.
I na to sam mu odgovorila da ne. Ali eto ispunih kupon i osvojih nagradu. Prije sam imala period kada sam stalno slala neke kupone za nagradne igre i non stop ih osvajala. Naravno nikada auto ili kuću ali nađe se veliki broj svega. Jednom mi je poštar donjeo ogromnog medu. Najbolje je što su mi ponekad znale stići neke stvari a da nemam pojma da sam uopće i slala išta. A znate onu: Ako nemaš sreće u ljubavi imaš u nagradnim igrama. Tako da je onda došao period kada sam prestala igrati kako bi ovo drugo došlo do izražaja.
U zadnje vrijeme sam stalno u nekoj shopping akciji(a kao inače nisam). Mislim da smo seka i ja pokupovale pola onog Tower centra u Rijeci. Jučer sam si kupila novi mp3 jer mi stari već pomalo otkazuje a kada trčim bez glazbe umrem od dosade a i sada ću si moći staviti duplo više pjesama. Jeaa!
Imam i nove svarowske u kosi. Danas sam po ovoj vrućini vukla frendicu sa sobom u potragu za njima.
Ajmo sada malo na ozbiljnije teme.
Jel vi vjerujete u ljubav, ali baš onu pravu, pravu, pravu, pravu?
Mislim u biti to je glupo pitanje, svi bi trebali vjerovati u nju, zar ne? U biti kako će se i dogoditi ako idemo sa stavom kako to ne postoji, da se nikada nećemo zaljubiti i to sve.
Ja sam što se toga svega tiče tipična ženska. Nekada sam sva u tome kako to postoji, naravno kada sam zaljubljena a kada se razočaram ili već što, uvjerena kako ne postoji.
Jučer sam čula priču o sekinoj prijateljici koja se odselila u drugi grad radi dečka. Iako su udaljeni dosta on je dok je ona ovdje živjela dolazio svakog petka po nju vodio ju kod sebe i u nedjelju vračao kući. Znači to je svaki puta tamo nazad, pa opet tamo nazad. E, to ne bi radio kada ne bi bio zaljubljen u nju. Sada će vjenčanje i svaka im čast. Uspjeli su.
Meni je to tako lijepo i romantično. U biti lijepo je kada netko radi tebe je spreman na sve, kada se vidi da te voli i da mu je stalo do tebe. Jednom mi je jedna osoba rekla kako nešto dobro što nađeš u životu trebaš zadržati. A pitanje je zašto ipak gubimo?
Zašto radi gluposti gubimo osobe kojima je stalo do nas a onda kada gledam priču sekine prijateljice zaključak je da gubimo jer očito da nekome u svemu tome nije dovoljno stalo. Mislim da se nikoga ne treba previše čekati i mislim da je prava zabluda da se samo jednom voli. Voljeti se može mnogo puta i kada bi svatko radi neke nesretne ljubavi prestao vjerovati u ljubav tada više nitko ne bi volio.
Meni je dosta dečki koji su puni riječi a na djelima nula. Dosta mi je osoba koje su kukavice, koje misle samo na sebe, koje se ne znaju truditi, kojima jednom riječju nije stalo do onoga čega bi trebalo. Koje vole samo sebe i koje očekuju da se samo jedna osoba trudi. Koje vole dobiti sve na pladnju, koje se prave da nemaju pojma o onome o čemu itekako imaju. Dečkiju koji nisu iskreni, koji imaju samo pusta obećanja, koji se ne usude napraviti ono što si ti već odavno…
Zbog takvih nije vrijedno gubiti nadu u ljubav ali na svu sreću postoje i oni drugačiji zbog kojih možemo vjerovati.
Velika pusa svima.
Post je objavljen 25.08.2007. u 16:19 sati.