četvrtak, 24.08.2006.

Samo za fanove i sve one koji sutra neće moći biti u Areni na Gibinom koncertu

Moji zadnji postovi i nisu bili u mojoj maniri, moja uobičajena pozitivnost i radost života isparila je sa vrelinom ljeta i mješavinom loših vijesti te prezauzetosti svakodnevnicom koja je doista postala naporna.
Ali tako je to uvijek ljeti kad neprekidno visim u svom lokalu i to pokušavam uskladiti sa svakodnevnim poslom na radiju i povremenim druženjima sa meni najmilijim ljudima koji ljeti imaju svo vrijeme ovog svita za mene a ja ni trenutke da se sastanem sama sa sobom i svojom savjesti a kamoli sa ljudima koje volim.

Ali ima u tom mom poslu i slatkih mukawink
Kao što sam najavila u prijašnjim postovima moj šef izvršni je producent Gibinog
sutrašnjeg koncerta u Areni što znači da sam i ja dijelom cijele te meni jako drage priče.
Pa evo par detalja još nepoznatih javnosti,odlučih to podijeliti sa vama nekim meni dragim blogerima koji baš kao i ja guštaju u njegovoj glazbi.


Gibo je stigao sinoć u Pulu i na moje veliko veselje sa mojim šefom svratio u moj lokal negdje oko ponoći da me pozdravi i da zajedno popijemo piće.
Organizacija oko koncerta je besprijekorna tako da nismo puno pričali o tehničkim detaljima, već više o samom repertoaru i filingu koji imamo, a uvijek je prisutan kod tako bitnih koncerata.
O laganoj "Unci fibre" koja nas drži...
Na moj komentar da je Arena rasprodana on je samo skromno rekao
"Ne znam čime sam zaslužio takvu čast koju su mi ukazali ljudi i milost Božiju".
Tim riječima samo me još jednom podsjeti zašto ga toliko cijenim ne samo kao glazbenika i pjesnika nego i kao čovjeka.

Ne mogu podijeliti sa vama o čemu smo sve čakulali, ali vam mogu reći da je razglas kao i cijela oprema vrhunska.
Da je gošća iznenađenja Nina Badrić koja će pjevati dionice koje u pjesmi "Anđeou tebi" pjeva Maya glazbenica iz USA. Nina ujedno sutra navečer poslije koncerta slavi djevojačko sa svojom ekipom.

Oliver će po svojoj želji od pjevati "Lipa moja"mu koju je dugo godina molio Gibu da mu je pokloni da je on od pjeva na svom albumu.

Vlatko Stefanovski neće nastupiti zbog toga što mu je to ugovorom zabranjeno zbog nekih sponzorskih koncerata već ugovorenih i plaćenih.
Biće tu još jedna mlada klapa iznenađenja i sva tri njegova zadnja albuma biti će isto zastupljena plus kao bonus izvesti će neke pjesme koje inače više ne svira na koncertima.
Sve skupa predviđeno je trajati tri sata ali ja osjećam da će biti i duže, osim ako sve ne pokvari kiša i nevrijeme koje je najavljeno za sutra navečer.

Nadam se da će se i dragi Bog smilovati pred prepunom Arenom(jer prodano je više karata nego za Oliverov koncert prije 4g.)i da će pozitivna energija koja će isijavati iz svih nas ipak učiniti svoje i otjerati oblake.
Jer sumnjam da kiša može otjerati nas i pokvariti nešto tako dugo isčekivano.
Ako je itko zaslužio naklonost bogova onda je to zasigurno Gibo.
Sad jurim, čeka me još generalna proba danas wink, ako stignem možda vas izvijestim kako je bilo…



Update;

Ajde barem je generalna proba pošla bez kiše. Bilo je gotovo magično za nas nekolicinu kako Tomy E. na gitari, a Oliver na klavijaturama prebiru po Gibinim pjesmama, a on ponosno gušta.
Sve sam fotkala i po prvi put mi je došlo da ovaj moj blog pečatim i slkama, ali nemam vrimena a ni potrebnog znanja. Ako se kao i sinoć podigne magični plašt iznad Arene i večeras,biće to jedna od onih večeri koje sjeje u riznici naših srca zauvijek.


Uz malu pomoć drage prijateljice evo vam par sličica;

Gibonni, Arena 2006. live. Generalka:

Generalka – đir po Areni Generalka – zadnji dogovori

Generalka Generalka

Generalka Generalka - ponoć

Koncert:

Gibin bend Zadnji pogled u nebo, a dečki ga smiruju

Minutu prije izlaska, koncentriranje Tren kad je krenuo na pozornicu

Pozdrav publici Arena, kako smo je vidjeli Gibo i mi

- 15:15 - Komentari (35) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.08.2006.

Samo hodaj, valjda nebo strpljive voli…




«Što se to odjednom desi, koji se to kamen iz temelja izmakne pa sve počne da se ruši i odronjava!?
Život je izgledao kao čvrsta zidanica, ni jedna pukotina se nije vidjela, a iznenadan potres, besmislen i ne skrivljen porušio je ponosnu zidanicu kao da je od pijeska.


Tekst je to iz moje privatne biblije, knjige «Dreviš i smrt» Meše Selimovića i trenutno savršeno ocrtava moje psihičko stanje.
Kolovoz je, mjesec koji je meni obično najnaporniji, najteži i najsudbonosniji mjesec u godini.
Dok ljudi oko mene uživaju u blagodatima ljeta, ja mukotrpno radim i dajem sve od sebe ali to je zapravo najmanji problem.
Ono što mene u mjesecu kolovozu uvijek i iznova svake godine iznenadi činjenica je da se moj život uvijek i ponovno preokrene naglavačke. Naravno ne mojom željom.
Kakav god plan skrojila, on se sigurno neće objestiniti. Ali ja nikako da naučim.
Nikako da se pomirim sa svitom.

Ovih dana postajem gotovo sa bolom svjesna jednosmjernog toka vremena, naprečac donesenih odluka i njihovih važnosti. I sitnih pod pritiskom trenutnog raspoloženja počinjenih grešaka koje rastu, nadimaju se i pretvaraju u ljudsku sudbinu, moju sudbinu!
Postajem svjesna da se neke stvari događaju samo jednom, a zatim nestaju u prošlosti ostavljajući nas zauvijek izmijenjene i obilježene.

I što mi je činiti?
Moj racio zna odgovor, moja velika vjera u dragog Boga također svitli i obasjava mi put, ali moje srce je tužno i ja nemam vitra u jedrima.

Za kraj evo jedne priče koji mi je čitao moj otac kad mi je želio dati do znanja kako treba živjeti život;
Priča veli da su redovnici imali pune ruke posla praveći darove što će ih položiti na oltar u samostanskoj kapeli, a u čast Djevici Mariji. Jer ako je umilostive pustiti će suzu samilosti za napaćeno čovječanstvo. Ali kada su darovi napokon bili izloženi pred jaslicama, kip se nije odazvao. A usred noći je žongler, koji je vjerovao kako joj ništa ne može dati, ušao i počeo pred kipom žonglirati. I žonglirao je tako do samih granica snage i umijeća.
Kip je Djevice Marije prosu suzu , a mali se Isus u njezinu naručju nasmiješio zato što je žongler dao sve što je imao, ne zadržavši u svojoj velikodušnosti za sebe baš ništa.
Tako veli priča.
Na meni je da povjerujem još jednom mome ocu i svemu u što je vjerovao i učio me.
Da se pomolim i ponovim «Hodaj, nebo strpljive voli, hodaj možda se ipak sve u dobro pretvori…»


p.s. Početak kolovoza je, a ja mirišem na «Rush» sve ostalo ne miriše na isto, ne miriše na dobro.


p.s. Svim dragim blogerima, žao mi je ali ne stižem ni čitati koliko želim, a kamo li pisati. Još desetak dana muke, a onda ću žonglirati između vaših blogova, a ne između napornih turista.
Nedostajete mi..




- 20:41 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

eXTReMe Tracker