deja vu

Naopako.
Dio slagalice koji nedostaje. Nedovršena slagalica skrivena na tavanu pod prašinom palih dana.
Kategorija: arhiva
Predmet: satelitska snimka zabranjene zone


I dogodi se da se nađeš u krivom filmu. Slijepa je ulica života jer – teško da je ispisana. Teško da je život suđen. Teško da smo u okovima pisanog.
Zato pišem o jučer, dok u svojoj slijepoj ulici sadašnjice skidam ciglu po ciglu sa zida koji priječi put - kako bih ugledala sutra.
I taj mozaik sa zida nikad ne skidam jednako
jer po svlačenju njegovih dijelova s kože trenutka znam i crtam kakvo će mi biti buđenje.


I još zna zaboljeti ona stara cigla što je pala po bosim nogama
Ali ne znam bole li polomljene kosti ili način kako sam tih dana nakon njenog pada šepala kroz svoje dane
Jer uvijek šepam bez štake i gipsa – sve dok kost ne zaraste nesavršeno na mjestu gdje je tako savršeno složila vlastitu frakturu.

...
I kad me pitaju o ponosu i krivim prstima
Ja govorim o snazi koju ne mičem iz zjenica
I govorim o prstima koje sam izlomila ispisanim riječima

A te su moje riječi još uvijek sramežljive, spuštenog pogleda, rumenih obraza i izgovaraju se podlozi na koju se ispisuju samo u tišini samoće. Ne znaju nastupati kad ne govore ljudima, nego govore o meni
Pa navlačim rukavice dok ih nevine ispisujem da ih ne zaprljam mislima koje mi se spuste u jagodice.
A previjam nove rane zbog njih nevinih.

I kad me pitaš
I kad kažem nije bitno
Čini da je ipak bitno...
…samo meni.
Naglas razbijene šutnje o meni
Zauzvrat znaju dobiti tišinu po tebi.
Ali nema do eksplozija. Nema jer srce ništa ne nadmaši. Nema jer od upaljača do atomske bombe, nijedna eksplozija nije neobično pozitivna. Nijedna osim vatrometa srca.

…
Zato stopiram
I zato me
vratite brzinom svjetlosti u onu galaksiju iza ugla.
Vratite me tamo prije sjećanja
Prije događaja
Prije rađanja
U prašinu praska, u biće nastanka
Vratite me da krenem iznova
Da prođem istom ulicom, da se osmjehnem istim ljudima,
Da udahnem isti miris proljeća, da krenem zaneseno kao prvog dana
u krivom smjeru
Jer krivi smjer me tu doveo. Tu na kraj slijepe ulice.
Moje slijepe ulice života. Ne znaš što te čeka iza srušenog zida.


i…znaj da bih iznova! Sve bih ponovila.
Sve godine sanjanja i življenja
Sva krvava koljena
Sva slavlja do jutra

Sve bih to iznova!
Sve suze i sva veselja
Ljude koje sam zaboravila, ljude kojima nisam značila,
One koji nisu otišli i koji se potpisuju na stranice ovih mojih dana.

Vratite me jednom samo - jednom samo, jer većina ni to nema.
Samo to i bit će dovoljno. Samo da upijem još jednom život
Da krenem i zastanem kad dođem do sada, da nastavim s istim licem
Nimalo mudrija, nimalo pametnija, nimalo svjesnija.
Al nek sam ih još jednom upila
Makar nesvjesna.

Hajde! Još jedan krug. Samo još jedan krug kroz život. Vrati me na početak slijepe ulice. Moje slijepe ulice.
Da skinem ciglu po ciglu. Jednu po jednu. Svojim rukama, tvojim rukama, tuđim rukama. Ciglu. Po ciglu.


Prelivena preko ruba mogućega ovaj život volim, toliko volim da bih ga beskrajno puta ponovila. Iako će i jednom biti sasvim dovoljno, ako mora.


(I nešto se mislim… Zašto i
Pobijediti se
I poraziti se
I izgubiti protiv sebe
Zvuči jednako)