Dragi moji!

Bez šećera sutra ranom zorom putuje. Neispijena i nepromiješana. Nije neki izlet. Putuje se u termosici.
Zaključila je da novu godinu ne misli dočekati u svojoj kuhinji.
Bez šećera je ljetos napisala pismo… koje nije poslala… u kojem je rekla da jedva čeka da ih razdvoje godine – dok ona ulazi u novu, a on još čeka ponoć.
Ali bez šećera je beskičmenjak – uvijek poludosljedan samom sebi – pa je od svih destinacija koje su joj se nudile odabrala onu najzapadniju.
Tješi se činjenicom da ostaje u istoj vremenskoj zoni pa nije toliko zapadnije.
…mislim da ćemo popričati (kad se vratimo) o tim pokušajima izbjegavanja vlastitih odluka.

Zbog tog putovanja, bez šećera vam već sada svima želi sretnu, zdravu, uspješnu i vedru novu godinu u kojoj nećete dobiti baš sve što poželite jer je sigurna da neka sila jača od nas zna da za nas nije uvijek dobro sve ono što priželjkujemo.

...
Djevojko, danas ćeš obući onu haljinu. Ne zanima me što ti se ne da.
I da ti nije palo na pamet ne napraviti si vruću kupku!
O, još nešto… želim da obučeš crveno. Kažu da se ta noć tako čeka. S crvenim donjim rubljem.

- Ne treba mi to!

E pa danas ti ipak treba!
Misliš li skinuti etiketu s haljine? Ako nećeš ti, hoću ja. Nema izvlačenja. Ne može idući put. Danas ili nikad.

- E pa neću.

Onda ćeš se morati snaći bez mene. Ako si tako odlučila, meni se ne obraćaj sa svojim nadolazećim jadikovkama.

- Ok, vrati se.

Gdje su ti one crvene štikle?

- Crvene? Ma nema šanse. Preko mene mrtve.

Nisam ih ja kupila! Ne bježi od sebe. Sama si tako odlučila.

- Mogla bih obuti one crne. Znaš one, s proslave prije par tjedana. One što su ih prodavali u svim bojama.

Ne dopuštam!

- Zašto sa mnom pričaš u uskličnicima?

Zašto mi postavljaš takva pitanja? Ja nisam ta koja te sputava. Ja sam ona koja te usmjerava.

- Obje znamo što imamo od tvojih savjeta. Nije da si uvijek donosila najpametnije odluke.

Ali sam ih donosila! Za razliku od nekih!

- Moralni disbalans mi neće biti usmjerivač života. Mogu i bez tebe.

Dakle? Gdje ti je haljina?

- Eno je na vješalici. Tamo iza kaputa. I onih košulja…

Uspjela si je skriti iza zimskih kaputa? Misliš da je to kao da je nisi kupila? Hajde, pokreni se i odi po nju. Ja idem do regala sa obućom po tvoje crvene štikle.

- Ali zbilja ne bih, ako ne moram.

Srećom, moraš. Stoga kreni. Stavi je na krevet. I ne zaboravi najlonke usput izvaditi iz ladice. Ah…i kad smo kod toga: imaš li crveni ruž ili ti ga moram posuditi?

- Nemam.

Tvoj neseser tvrdi suprotno!

- Ma šta on zna. To je tuđe. Nije moje. Nije.

Kakvu frizuru misliš napraviti?

- Prije sam nosila puštenu kosu, lagano valovitu.

A što danas voliš?

- One davne poglede na tim valovima koji su padali preko ramena.

Nepopravljiva si! što ti voliš?

- Točno te poglede.

….

Bilo je to davno. Davno sam čekala Novu godinu. Sadašnje su samo nove.
Danas crveno nosim ispod džempera, u listopadu, ponekad i veljači. Znaš, znaju snjegovi doći i u proljeće. Kažu da je to normalno. Vremena se mijenjaju, s njima i navike…
Bilo je to jednom davno kad sam pjevušila božićne pjesme i nakon blagdana.
Danas one meni pjevaju, onako iz inata.

…

Oči se više ne krase sjenilom nego godinama. Kad me gledaju, vide uspomene na tolike dane. Zovu ih smijalice - one sitne udubine oko kapaka, uz rub oka. Nisu shvatili što je osmijeh. Nisu shvatili kako su bore ponekad samo posljedice dugogodišnjeg karnevala.

Djeca i ove godine prave anđele u snijegu. Sjedim na prozoru i
promatram ih…u džemperu, u crvenom.
…Rekli su tako treba za novu godinu
A moji snovi oduvijek su povodljivi
(sad sanjaju novu godinu)
Sanjam uvijek na skliskom terenu.
Katkad se oklizneš u svijet svojih nadanja.
Većinu vremena ipak nisi te sreće pa ostaneš tu gdje jesi, s obje noge čvrsto na poledici.


…
Nisi se još obukla!

- Uspori malo. Još nije ponoć! Ne kasnim.

Ali hoćeš, kako si krenula.

…

Lijepa si. Nanesi malo rumenila na te ispijene obraze. Kad već ne misliš pokazati svoje jamice, bar prekrij svoje bljedilo.

- Opet mi dijeliš komplimente samo kako bi mi zatim prigovarala…

Samo brinem o tebi. Znaš da to nitko nije znao kao ja.

- Mislim da mi je dosta tebe za večeras… mogla bi me pustiti da se u miru obučem.

Misliš da nikad nisam vidjela tvoje tijelo nakon tuširanja? Budalice! Nemaš što kriti.

- Draže mi je kad u odrazu vidim sebe, a ne tebe.

Vjeruj, od toga nas dijeli još puno zajedničkih promatranja svijeta kroz prozor.

…

Nemoj zaboraviti parfem. Nanesi ruž na usne! I požuri se! Dolje te već čekaju!

- Zašto se nikad nisi sjetila savjetovati mi miris, šminku, nakit ili odjeću samo zato da bih se ja bolje osjećala?

Jer se rijetko dobro osjećaš u vlastitoj koži samo zbog sitnih dodataka. Tu ne pomažu kamuflaže…ni za dočeke.

- Misliš da sam beznadan slučaj?

Ma, samo si gladna života. To je tako kad si mlad; hoćeš sve. S vremenom će shvatiti da si gubila vrijeme na čekanje.

- Njega?

Nije tako strašno. Ne na čekanje njega. Samo sebe.

…
Tek mi je godinama kasnije otkrila da sam čekala sebe kraj njega.


…

I, je l' ti došao? Nismo se dugo vidjele? Lijepi su ti oni zastori na ogledalima duše. …mogla si mi barem pismo poslati da se ne misliš više sa mnom vidjeti.

- Jest, jest. Eno ga u drugoj sobi, čeka da se vratim iz kupaonice.
A reci mi, nije li nova godina?
- Jest. I to Nova.
Samo sam upitala jer opet nisi u haljini.
- Više mi ne treba, znaš. Ni haljina ni šminka.
Ipak nije ono što ti je trebalo? Ne krivi se, nisi mogla znati kako će biti.
- Ne uvjeravaj me da mome imenu nije dobro kraj tuđega.
Nisi se valjda udala?
- Nisam. Samo sam nekog zamijenila.
Tko se tako osjeća, taj se nije oslobodio.
- Kaže žena s podočnjacima u zrcalu?
Nisam ja ta koja opet ne misli slaviti ovu noć! Kad sklopim oči i kad te ne vidim, ja živim… samo u nekim drugim svjetovima.
- I ja sam negdje živa. U nekim drugim svjetovima.
….



Bez šećera živi. U svim svojim svjetovima. I ovih se dana misli čak i prevesti. I nacrtati. I uslikati. I opjevati. Čak će si i razglednicu poslati.


SRETNA VAM NOVA puna razglednica i novih uspomena!