|
|
| < | kolovoz, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
blog ce se sam kroz postove opisivati...
blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo
Ko smo
Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?
Anna o Rossi:
Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.
Rossa o Anni:
Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.
Šta smo:
Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...
Mail:
rossa.und.anna@gmail.com
spaja Razum & Osjećaje
Vikend na moru planiramo, lažno je reći, dvije godine. Pa nikako. I onda se preko noći dogovorimo da krećemo u subotu ujutru u 4. Tipično za nas. Isto tako je tipično za nas ne odabrati neko mjesto u koje se sliju svi vikendaši. Ne. Mi smo otišle u Dugi Rat. I nismo se pokajale. Tako volim ta naša putovanja, jer je to uvijek više od samog puta. Tu je smijeh, tu je hrana, tu je opet smijeh...A more...Uvijek i zauvijek, u to ni malo ne sumnjam, miris borova, zvuk zrikavaca i miris bilo kojeg preparata za sunčanje će me vraćati u dane djetinjstva. Neprocjenjivo.
Teta Z. ima kuću na plaži. Plaža prekrasna, more plavo, iskričavo, mir, tišina, slatkoća nektarine u ustima koju zamjeni so poslije kupanja, lijenost cjelodnevnog sunčanja, grožđe, so na koži. brodice na pučini, zalazak sunca, galebovi u zoru, topla peciva ujutru.. sve je stalo u jedan dan. I toliko sam sve oko sebe maltretirala slikanjem da su mi rekli da ohladim, pa sam onda počela slikati neživu prirodu. Nije se bunila.
I mislim da sad definitivno mogu reći ćao moru do iduće godine. Škola počinje u utorak.
