Pokloni kojima se u oči gledalo

Kako je stiglo proljeće, tako smo mama i ja odlučile prestati biti hrčak žene. Što bi ukratko značilo, tutanj iz ormara svih majica, košulja, haljina, topića, cipela, jakni, mantila, baletanki...koji nisu obučeni duže od godinu dana. I tako je krenulo. Onda je na red da se strpa u crnu kesu i pošalje na daleki put došla ona. Jakna. Pa sam ja brzo rekla: „Stani!!“ i mama se ukopala u mjestu dok sam dotrčala s aparatom da je uslikam uz mamino uporno: „Nisi normalna, majke mi“. Ta jakna zaslužuje da se ne baci u zaborav tek tako.

Imam ja rodicu koja živi u Dubaiju. I koja kad šalje poklone ima sliku mene s nekih 12 godina, koliko mi je bilo kad je ona otišla živjeti u zemlji kiča, pa te poklone prilagođava toj nekoj tinejdžerki iz svog sjećanja. Pa je pored silnih pogrešnih ruževa za usne, prejakih parfema, nenosivih lakova za nokte, jednog dana stigla i ova jakna.



Navodni hit u Dubaiju. Prvo smo se svi redom čudili, a onda smo se svi redom puno smijali, pogotovo, što sam ja ovo jednom i obukla. I uljepšala svim prisutnim vjerovatno idućih šest mjeseci života. Tigrica i po. I leopard jednim dijelom.

E onda su zadnjih godina počeli stizati pravi pokloni. Pokloni koji su mi se zapravo sviđali. Koji šok. No, ja iskreno vjerujem da je karma, jer karma je zeznuta stvar. Pored toliko godina ruganja, i svjesnog ignorisanja one dobre stare da se poklonima u oči ne gleda... nije ni čudo što se dešava s tim poklonima to što se dešava.

Prvo je stigao šal koji mi se svidio. Ali baš, baš svidio. Pogotovo što sam proguglala dizajnera i saznala dosta toga o tom Kenneth Coleu za kojeg nikad do tad nisam čula, pa je priznajem onaj snobić iz mene bio sasvim zadovoljan...No međutim, mama nepažnjom ubaci šal u veš mašinu i ja dobijem kašu, ukratko

.

I rese koje se izvlače i koje bi kuglu zemaljsku mogle opasati. Pa sam te rese pokušavala dovesti u red, pa goru stvar napravila i plus se iznervirala do ludila i na kraju slegnula ramenima i odustala. Apsolutno nenosivo. Opet.

A onda su prije par dana stigle papuče, koje su mi se opet baš baš svidjele.



I mogla sam pretpostaviti da nešto neće štimati. Logično. Kad sam ih obukla, pomislih da mi se jedna noga smanjila a druga uvećala. Ili obratno. Dok nisam pogledala i vidjela da mi je poslala jednu broj 38 a drugu 40.

Karma je vrlo zeznuta stvar :)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.