Duhovi

Početkom ove godine sam naletila na slike koje slijede. Slike su me nasmijale i oduševile. I znam da sam rekla kako će Anjina djeca vjerovatno nekad gledati moje slike iz Egipta i plakati od smijeha...Sigurna sam u to. Ciklusi života, mogao bi biti podnaslov.

I ne znam tačan razlog zašto želim da ih pokažem, da ih skeniram, da ih sačuvam... Samo znam da su za mene nešto posebno iz čistog razloga što je žena na slikama moja baka. Koje nema među nama sad će skoro 25 godina. Možda je glavni razlog taj što mi kao djetetu, baka nije ostala u lijepom sjećanju. Kad sam postala svjesna nje, ona je već bila starica i skleroza je polako činila svoje. I nikad u potpunosti nisam mogla vjerovati u onu tvrdnju „Bila je to divna žena“ koju su svi ponavljali. Dok nisam naišla na slike i poželjela da sam je upoznala dok je još bila vitalna i očito sretna i zadovoljna žena.

Rođena je 1909 godine u Sarajevu

Ovoj slici će iduće godine, sto godina...

Pa onda, osnovna škola...iskreno, na ovoj slici ne znam gdje je baka. Međutim, za mene, prva asocijacija na ovu sliku je Oliver Twist. A sirotište nije.

Eh, onda, prva druženja...samo ne znam kako im se dalo nositi sa sobom kontrabas?

Baka i bakine prijateljice....Šokirala sam se kad sam saznala da je i ona imala sestre blizanke kao najbolje prijateljice...

Baka kao kuma na vjenčanju...

Ove tri slike njenih prijateljica su mi genijalne, zbog kupaćih kostima...

Zbog šešira

Zbog mjeseca. Da danas negdje ima ovaj mjesec, života mi i ja bih se slikala `vako :)

Baka i prijateljica 1942. g. U šetnji Ferhadijom...

I moja apsolutno omiljena...

Svidja mi se njen osmijeh, ležernost, bijela torbica i metalna konstrukcija iza njih...

Za kraj, meni nekako najdraža slika. Baka i ja.

I prođe život dok trepneš.

Kao što rekoh, ne znam zašto sam vam predstavila ovaj hor anonimnih lica. Fascinira me, kako svi liče jedni na druge te na epohu koju predstavljaju. I ako nisu duhovi onda ne znam bolju riječ koja ih opisuje.

anna