Slaganje dojmova

(by anna)

Stigli smo jučer. Iz pustinje drito na kišu i u sekund optimističniju Bosnu nego što sam je ostavila...

Bilo nam je fantastično. Nikad u prirodi ne govorim da mi je nešto fantastično, ali evo imadoh želju da tom riječju opišem ovogodišnji odmor. Samo je prekratko trajalo. I tek sam danas dok sam pregledala slike (njih +800) shvatila gdje sam bila i šta sam sve vidjela...

Prvo o tome gdje sam tačno bila. Poslije tri i po sata leta (vrlo ugodnog moram priznati, cure su me pustile da sjedim do prozora pa sam gledala i slikala mjesec sto nas je pratio sve vrijeme...skretao je pažnju od hororičnih mi scenarija u glavi)

Pilot nam je ugasio svjetla u avionu da bismo se mogli diviti obali Crvenog mora u noći...jako lijepo.

Dakle, sletili smo u Hurghadu, gdje nas je odmah po izlasku iz aerodroma dočekao vreli zrak i onaj specifičan miris koji postoji samo u Egiptu. Tamo smo se potrpali u bus i krenuli prema El Gouni, krajnjem odredištu udaljenom od Hurghade nekih 45 min. Inače, El Gounu je zapravo stvorio vlasnik egipatske mobilne mreže koji je prvo napravio sebi rezidenciju na tom dijelu Crvenog mora a potom otkupio licencu za jos 14 hotela te ih sagradio. Ima epitet elitnog odmarališta -poslije vidjenog- sa apsolutnim pravom. Imale smo sreću pa smo dobile sjajnog vodiča. Momak nas je oduševio svojom elokvencijom, znanjem i pažljivošću. Prolazeći kroz stari dio Hurghade, odmah nam je rekao da idemo u iluziju. Da ono što nas čeka nije prava slika Egipta i iz svog ranijeg iskustva sa boravkom u Egiptu, znala sam da je u pravu. Egipat su krajnosti. Ili je voda ili je pustinja ili je bogatstvo ili je siromaštvo ili su luksuzni hoteli ili su temelji ukopani u pijesak. Sredine nema.

Samo nam nije rekao u kakvu i koliku iluziju idemo. Približavajući se hotelu, Šet (zvacemo ga tako) je rekao da se dveri po kapiji poznaju i čim sam prošla kroz monumentalni ulaz i ušla u Sheraton Miramar Resort, znala sam o kakvoj iluziji priča. Vjerujem da neću toliko zinuti od čuda i kad jednom odem da vidim Luxor i Karnak. Arhitektonsko čudo u pravom smislu te riječi. Dizajnirao ga je Michael Graves, koji je dizajnirao i namještaj i tepihe i posuđe, tako da se sve skupa savršeno uklapa u cjelinu.

Odmah po dolasku u hotel, dobili smo mapu hotela, da nije bilo toga, prvih dana bi lutale kao muhe bez glave. A onda nas je ljubazni Egipčanin u onoj golf vozilici odvezao do naših bungalova. Usput je stao i ubrao nam četiri cvijeta hibiskusa kao dobrodošlicu. Mi se istopile, naravno. A kad smo ušle u sobe...samo ću reći da smo imali jednu curu u grupi koja je od oduševljenja previdjela stepenicu i zamalo ruku slomila i završila u bolnici. Ni ja nisam bila dalje od toga. Plazma TV i ti folovi...

Ujutru kad sam se probudila (Rossa je spavala svoje) napravila sam si kafu jer smo imali u sobi pribor za pravljenje kafe i čaja i izašla na terasu i u tišini je pila i gledala u ovaj prizor.

Savršenstvo bez mane.
Poslije doručka smo šetale po resortu, pratile mapu, prelazile sa mostića na most, otkrivale lagune i plaže...smijale se. Evo slika sa te šetnje.

I onda smo pronašle plažu koja se zove Relaxation beach i tu smo stale. I nismo mrdale cijeli dan.

I ja ću stati ovdje. Ima još ljepote koju smo vidjele ali o tome idući put.

Sad odoh navikavati se na kišu.