Poseban ples

(by anna)

Sinoć mi se ispunila želja koju sam imala još od kad sam gledala dodjelu Oscara neke 1996. ili `97. godine . Nisam sigurna. Uglavnom, na toj dodjeli su u pauzi nastupali, Lord of the Dance i izvodili onaj irski ples. Gdje je gornji dio tijela ukočen i ruke opuštene uz tijelo, a noge i nožni članci, čuda izvode. I svi su na sceni kao jedno u ritmu lupkanja potpetica. Tada su me fascinirali, ali da sam mislila da ću ih gledati uživo...nisam.

Do sinoć. Sinoć je jedna trupa (trenutno postoje dvije ili tri trupe Lord of the Dance koje nastupaju širom svijeta) gostovala u Sarajevu. I naravno da smo išle. Karte smo preko štele nabavile još prije mjesec dana (štele iliti veze, ovdje ti treba štela za sve, za posao, za ne stajanje u redu kod doktora, pa evo čak i za dobra mjesta na tribinama) Dobro je imati čovjeka na poziciji u svakom slučaju.

I tako smo otišle u Zetru i bilo je dobro. Ne kao na dodjeli Oscara, ali za mene dosta. Prvo što su me oduševili ujednačenošću pokreta. Koji izgledaju kao da je taj skok nešto najlakše na svijetu i da svi mi možemo izvesti tako nešto, samo eto što nam se ne da. Malo sutra. Cure su bile fantastične, bez daljnjeg.

Ali batali sve te vile i fine haljinice i profinjene korake... kad bi muškarci izašli na scenu, nastajao bi lom. Čisti testosteron!

Cijeli show je imao i temu i ideju i pjesme (o planinama koje more dodiruje) i violinistice i naravno da je u suštini riječ o borbi dobra i zla...dvojicu glavnih likova smo prozvale O`Rajan i O`Brajan i čini mi se da je u toj fiktivnoj borbi O`Brajan – pozitivac - pobijedio...

Bilo je zabavno, na momente i bolno za gledati jer neki koraci prkose zakonima normalnog cupkanja i skakutanja... i ponese te taj njihov ritam, ne možeš mu odoliti...tako da smo pljeskali i zviždali i željeli da pobjegnemo od svega i pridružimo se trupi...Dobro ovo zadnje važi samo za mene...i sad me tako zanima, bole li ih noge poslije nastupa?

Fascinantno, nema šta!