Dan za film

(by anna)

Nedjelja mi je postala dan za film. Ne u kinu, jer u kinima već mjesecima ne igra ništa zanimljivo. Ustvari lažem, zadnji sam gledala film "Juno", genijalan, pametan film. Od tada je prošlo skoro dva mjeseca i morala sam pronaći način da sve skupa to nadoknadim. I tako nedjelja postade dan za film. U toku sedmice malo smišljam šta mi se gleda, koji žanr, koji glumci, pokušavam se sjetiti čija mi je najava filma zagolicala maštu...onda odem jednostavno i taj film kupim. Tako je prošle sedmice na repertoaru bio film „Margot At The Wedding“, sa Nicol Kidman, Jack Blackom i Jennifer Jason Leigh.



I nije mi se dopao. Iskreno, priča mi ne pije vodu, ona (Nicole) je kao spisateljica koja sa sinom dolazi sestri (Jennifer Jason Leigh) u posjetu, sestra se ubrzo udaje za lika (Jack Black) koji je lik jednostavno. I otprilike to je to. Dijalozi su mlaki, a i Nicole me nervira sa svojim mrmljanjem dok govori.



U suštini, kad bi nam se dale kamere u ruke, svi bi mogli snimiti neku dramu vezanu za braću i sestre. Svidjele su mi se tri stvari. Prvo, ime Margot. Super ime. Druga stvar, Margot u filmu stalno i konstantno pije vino sa ledom i onda filozofira mrmljajući. I sjajno mi je kako onda taj led krcka i pucketa u onoj velikoj vinskoj čaši. Treća stvar. Da dokaže sestri da se i u tim godinama može popeti na drvo, kao kad su bile male, popenje se i zaglavi na njemu. Strah je parališe i vatrogasci je spuštaju sa drveta. Super simbolika jer joj je i lik zaglavljen u vremenu i prostoru totalno. Sve ostalo je prilično bez veze.

A danas. Odlučim da sam raspoložena za triler i odaberem "Zodiac".




I do pola filma sam se iznervirala, radnja razvučena, ubistva morbidna i brutalno prikazana, napravila sam dvije - tri pauze u prvih 45 minuta gledanja. Čudan način snimanja prije svega, neobičan. Istinita priča o ubistvima koja do dana današnjeg smatraju: "The case remains one of San Francisco's most famous unsolved crimes". I onda na pola filma, nešto se promijenilo, ne znam tačno šta, ali znam da sam na rubu stolice sjedila i srce je lupalo i samo me interesovalo šta će biti na kraju. Jedan baš dobar film. Kako ću zaspati noćas, ostaje da se vidi.

Mislim da ću iduće nedjelje pikirati neku komediju. Ili neki ljubavni srceparajući da dušu svoju isplačem. Prijedlozi su i više nego poželjni. ;)

---

23:11 - Komentari (10)

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.