< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
blog ce se sam kroz postove opisivati...
blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo
Ko smo
Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?
Anna o Rossi:
Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.
Rossa o Anni:
Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.
Šta smo:
Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...
Mail:
rossa.und.anna@gmail.com
spaja Razum & Osjećaje
(by anna)
Znate onu pjesmu Dine Merlina, kaže: „Pala magla do pola Sarajeva“... I to je stvarno živa istina. Kao da na pola Sarajeva postoji neki zid koji određuje granicu dokle padne magla a gdje sunce grije normalno. Međutim, ove sedmice... ne doživjeh ovakvu maglu/smog ni prije rata, kad su fabrike radile punom parom. Ove sedmice, ne da je pala magla do pola Sarajeva, nego je bukvalno progutala Sarajevo. I više nego sablasno je bilo u sred dana ne vidjeti zgradu preko puta. Kad padne noć, o tom hororu da ne govorim. Kao da mi se oblak spustio na prozor, vrlo deprimirajuće i onako pogubno za raspoloženje.
Zato smo se odmah dogovorile još u toku sedmice da u nedjelju idemo na detoksikaciju na neku planinu. Hvala Bogu oko Sarajeva, planina koliko hoćeš no, izbor je pao na Jahorinu. I mogu vam reći da se bolje osjećam.
Snijeg je padao, bilo je pomalo oblačno, ali smo zato mi bile odlično raspoložene i ništa nam nije smetalo. Smijale smo se sve vrijeme, kao i obično samo nama smiješnim situacijama. Srodna Duša nam je postala Jelena, Jeca od milja (o, zašto?) a da ne govorim koliko smo se smijale improvizovanoj kapi tačnije šalu kojeg sam joj obmotala oko glave. Jeco, ti si naša kraljica!
Ove sitne tačkice u daljini su skijaši. Ne da nema šanse da bih se ikada usudila spustiti na skijama niz ovu strminu...Ali, eto, zanimljivo bi i posmatrati.
Ovo je hotel Termag, najljepši na Jahorini, onako malo subjektivno, ali liči mi na neki dvorac još kad snijeg pada, kao iz priče...
Red za žičaru
A ovo je žičara
Inače, Jahorina kao da je postala bivša Juga u malom, od Makedonaca, Srba, Hrvata, Bosanaca, Slovenaca, što zbog naglasaka (što sam u prolazu načula) što zbog registarskih tablica to skontah. I baš je to super, kapaciteti su popunjeni, odavno već...cijene su tak-tak. Pretpostavljam za svakog po nešto.
Moje omiljena zanimacija na planini, kad već ne skijam, jeste - uvući se u neku toplu kućicu tipa Kolibe na Jahorini, piti čaj i jesti recimo ove uštipke
pušiti cigare i gledati kako snijeg pada i skijaše kako se skijaju...
Baš izlet po mojoj mjeri, cure, što prije da ga ponovimo, ovo ja čisto zbog duševnog zdravlja kažem....
Kad smo se spustile u Sarajevo, dočekalo nas je ovakvo nebo. Magla je nestala. Konačno.