< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
blog ce se sam kroz postove opisivati...
blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo
Ko smo
Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?
Anna o Rossi:
Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.
Rossa o Anni:
Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.
Šta smo:
Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...
Mail:
rossa.und.anna@gmail.com
spaja Razum & Osjećaje
(by anna)
Najvise mrzim ovih sedam dana po povratku kuci. Kad sam mentalnim filmom jos uvijek na odmoru, a realnost koja me okruzuje je ona moja ista od prije sedam dana...Dok uhvatimo isti korak, svakodnevica i ja trebace mi malo vremena...Pokusavam da sortiram oko 600 fotografija. O pokusaju sortiranja emocija i ne razmisljam. Kako to obicno biva, kad se najmanje nadas i kad to najmanje ocekujes bude najbolje. I bi tako i sa mnom. Da kazem samo bilo mi je super, malo je. Sta god da kazem, koji god epitet ili superlativ da upotrijebim, malo je. Reci cu samo da sam si postavila nove standarde sa ovim ljetovanjem, i da definitivno trebas dopustiti sebi da ti neko na takav nacin ugadja tokom odmora. Pisacu u dijelovima, evo sad odlucih jer ne mogu sve sazeti u jedno. Definitivno ne mogu. K`o kad se u tih sedam dana desilo toliko toga sto bih inace mogla raspodijeliti na jednu cijelu godinu. Za pocetak, slike...
Lobi hotela...Hotel je sjajan, izgradjen 2004-te godine, cisto, uredno...toliko lijepo da smo se osjecale kao kod kuce. Kako smo imale aranzman na bazi all inclusive, mogle smo jesti i piti u neogranicenim kolicinama (sto nama naravno nikada nije predstavljalo problem ) Tako da su Triplet, Srodna Dusa i Anna ujedinjene
harale Grand Haber hotelom....
Ovo mi je bila perspektiva cijelih sedam dana... . Plaza sa plavom zastavom, konobari koji su tu da ti dodaju voce koje pozelis i kad pozelis, pice koje pozelis, te kafu caj i kolace kad pozelis...
Bile smo i na Pamukkalama koje cemo pamtiti po vrucini, i nirvani prilikom ulaska u jedan od bazena...
Buduci smo se sprijateljile sa animacijskim timom hotela, s njima smo isle po diskotekama i ne znam kad sam se zadnji put tako dobro provela...pa makar u pitanju bio i ruski hip hop :)
Kemer kao grad je jako sarmantan. Zaljubila sam se na prvi pogled i to mi se jedino jos desilo kad sam stupila nogom na Bol, na Bracu...
Odoh sad u grad, mozda mi to pomogne da malo shvatim da sam doma...
Opsirniji nastavak slijedi...
I ...
P. S. Upoznala sam sjajnog tipa ;)