< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
29.09.2011., četvrtak
Biti ‘normalan’


Često sam čuo kako se nekome govori da nije normalan. To u pravilu bude izgovarano u negativnom kontekstu. Kao da ne biti normalan nije dobro.
Što znači normalno?
To bi trebalo značiti da je u okviru normi ili pravila, pisanih ili nepisanih. Pisana su zakoni i razni drugi propisi, a nepisana su u širokom spektru. Uglavnom to nepisano znači uobičajeno.
Što je uobičajeno?
To je ono što se radi i o čemu se misli da tako treba biti i da je tako ispravno. To znači da sud o normalnosti donose ljudi putem institucija ili javnim mnjenjem.
Normalno je dobro, jer tako je uobičajeno i tako se živi i opstoji. To je opće vidljiva sigurnost i prepoznatljivost.
Čovjek je društveno biće i svijestan je potrebe priznanja od drugih. I to je normalno. Na taj način mnogi stvaraju svoju poziciju u društvu, a to im znači sigurnost i po materijalnoj osnovi. To je kao osnovni obrazac.
Naravno, postoje među normalnima normalni i oni normalniji. Oni normalniji su, normalno uspješniji, jer ujedno je normalno težiti uspjehu.
Što je uspjeh?
Normalmo je da ću ovdje govoriti što je u normalnom životu uspjeh. Za normalnost postoje neki obrasci, ali oni su uobičajeno nepisani. Tako je normalno težiti posjedovanju, biti bolji od drugih, pripadati narodu, koristiti dobra, raditi na svojim zadovoljstvima, ne razmišljati pino (često i ništa), uzimati, pa i očekivati da će to drugi uzeti, biti voljen i misliti da jesi voljena osoba, ne se zamarati, a posebno ne nenormalnim stvarima, voljeti novac i posebno što više ga imati, deklarirati se vjernikomm, … Ustvari znamo što je normalno.
Ali nismo svi jednaki. Neki su nešto više, a neki nešto manje normalni po ponekim normalnim pokazateljima normalnosti.
Eto, ja, dragi moji, uopće nisam normalan. Neznam jesam li ikada i bio. Koliko puta mi je rečeno: ‘Pa ti nisi normalan’. Kako često suosjećam sa omalovažavanima, imam osjećaj da sam još nenormalniji.
Normalnost rijetko donosi poboljšanja šire zajednice, jer za bolje su potrebni iskoraci. Svi oni koji su donosili nove vrijednosti bili su nekako čudni i nenormalni. Kao takovi se nisu uklapali u društvo i za života najčešće nisu ostvarili materijalni uspjeh, a uglavnom niti priznanje svoga stvaranja. Nekako mi najupečatljiviji u tome Isus. Dalje ne trebam nabrajati.
Danas je puno toga postalo normalno, što nije moralno. Posebno uspješni pune Remetinec. Često sam čuo, nažalost i od mlađih ljudi, da tako treba raditi i da je to put uspjehu. Red vrijednosti je već dugo narušen i čovjek, po kratkim zadovoljstvima i užicima, sve dalje ide u slijepu ulicu.
Pa da iskreno kažem nešto o sebi, da ne bude to samo vrtenje krigova u zraku. Ja sam nenormalan. Ustvari, ne želim biti normalan, ma kolika za to cjena bila. Ne po ovom redu vrijednosti. Iznad svega cijenim Istinu kroz suosjećanje, razumijevanje i ljubav. Danas to, nažalost, nije normalno. Mnogi će reči da je to dobro, ali malo ih je koji tako žive. Ne ‘isplati’ im se. Mnogi ne vide sreću i radost duhovnoga života po duhovnim vrijednostima. Ne deklarativno, niti govorom ili nadmudrivanjima, nego stvarnim životom.
A sada svima jedan nenormalan pozdrav i volim vas nenormalno… :)

- 14:16 - Komentari (25) - Isprintaj - #
24.09.2011., subota
Ja?

''On'
U energetskom reljefu mislima i osjećajima tražim put. Tražim sebe. Rezultat svega u točci ovoj daje stanje moje, daje mene. A gdje je tu volja moja? Gdje sam i tko sam? U točci svakoj ravnoža jest i svaka jest ista, vandimenzionalna.
Zar točka mijenjati se može? Zar odnos prema njoj mijenjati se može? Točka? Što je to? Nje nema. Pa o čemu onda razmišljam? Zar ju je misao izmislila? Misao, misao, vragoljanka jedna. Naučila se ona sa plus i minus, pa stvara i nemoguće. Naravno, samo u mislima. Stvarno jest samo Istina.
Evolucijom stvarale su se i razvijale zamisli razne. Neke su postajale osnovom po kojima se cjelina bića prepoznavala, pa i sebe samu. Tako se gradila svijest o sebi. I pazi sada mene; takav, neobjašnjen sebi, tražim sebe. I vidjeh kako ne znam što tražim. Tražim li ja to umišljaj tek.
I ne bi to čudno bilo, da se na to toliko toga nije dogradilo. Tako nastade milijarde i milijarde preslika svijeta. Ma šta milijarde, nebrojeno. Ima ih koliko umišljaja sebe ima, a ja stvarno neznam koliko je to. Možda sve živo, pa i biljke čak.
I sada ja, preslika što jesam, mislim kako sam ja ‘ja’. Jesam li? Ja kao nešto drugo od svega što mislim da nisam. I opet misao radi. Izgleda mi kao da plan neki ima. Kako mislim da svijest postoji, mora da je pkan taj u podsvijesti. Tamo je negdje i osnova sustava misli. Tamo gdje misao nastaje u sprezi sa materijalnošću svojom i slijedom razvoja svoga.
Ja.
Pogledam li šire, vidim kako sav svijet djeluje na mene, na misao moju i promjene mene. U energetskome moru, tek vrh jednog od nebrojenih valova jesam.
Val ko val, vremenom i kretanjem snagu gubi. Ustvari, ništa se izgubiti ne može, ali umišljaj se mijenja. On je ipak samo umišljaj.
Ipak, nije to baš zabluda. Ta zar da podatke proglasim zabludama? Zar sve ovo u kompjutorima nije ništa? Ne, ali tako jasnije vidim što je što. Jasnije? O Bože moj, pa ja i dalje mislim i to ‘ja’.
Eto, dragi moji, nekaj ipak je. Osjećam to. Čak, jedino to i osjećam. Kak mi vreme ide, nekak sam sve više sâm sa sobom. Drugi stalno nekam juriju, a ak ne, neda im se z takvim bedastočama baviti. Ima i puno lepših stvari v životu. Naj, naj, sve na svoje dojde. Nekaj i na tuđe tu i tam, kaj ne… :)))
To sve kaj pišem sam sâm zmislil, pa ne zamerite ak vam zgledi kak bedastoća, il ak oni kaj znaju vam drukše pripovedaju. Bogek mi dragi tak pustil da bu. Valda nis puno zgrešil. Fala vam svima kaj ste vreme na mene gubili. Se nadam da vam grdo ni bilo. Ak Bogek da bumo još, ak bu vredilo. Vi već znate da vas volim. A kaj da velim kad tak je… :)

Dodajem link na post kolegice blogerice dulibe. Lepo je opisala kak delaju oni kaj ‘znaju’ kaj delaju. Usput da vidite kolko je kiseli limun dobra stvar.
http://www.blog.hr/print/id/1629522109/zdravlje.html

- 22:31 - Komentari (15) - Isprintaj - #
16.09.2011., petak
I kada…

svijet energije
I kada izvorištem riječi misli isčitavam…
I kada izvorištem spoznaja misli isčitavam...
I kada izvorištem osjeta život nalazim…
I kada sobom Istinu otkrivam…
… jest tren trenova mnogih, u kojima se slike pretaču u neka nova viđenja… Svijet tada se mijenja u očima mojim; u mislima mojim; u osjetu mome. Sbijet taj, uvijek isti, samnom koji se gledanjem mijenjam.
Svijestan promjena svojih odustadoh od čvrstih tvrdnji, što statičnost znanja znače. Ono se mijenja.
I kada se misao javi o nemoći mojoj, to kraj i zastoj nije. Na životnom putu nova se prostranstva otvaraju. U svijetu promjena čvrste točke nema, ali jest opstojan slijed, kojim promjena nošena jest; osobnost oslobođena stega neznanja koje se ‘znanjem’ nazivalo. Jest, bilo je, ali kao dio puta učenja.
Prošlost, sadašnjost i budućnost su tvrdnje viđenjem i mislima koje su vremenom ograničene. Riječi i misli kao eho slijede tren stvaran.
Sve što bude stvara se na uvjetima za to, ma što god vidjeli ili mislili.
Na prvi pogled ‘ono nevidljivo’ slijedi uvjete. Nije nevidljivo. Promjenom gledanja pojavljuje se kao čudo.
Mogućnost promjene vidjeti se može energijom koja zove proces promjene. Gledajući energije vidimo kroz vrijeme. Konačno, i ovo uobičajeno gledanje, koje je osnovom svijetlosne energije, je gledanje neposredne prošlosti, ali prošlosti.
Kako bi nam svijet izgledao da gledamo energije? Viđali bi procese koji se najavljuju; viđali bi izvore rušilačkih procesa; vidjeli bi začetke procesa koje bolestima nazivamo; vidjeli bi moć ljubavi; vidjelji bi božanstvenost svijeta, koji je sav povezan i u skladu. Viđenjem tim osjetiti će se poziv Božanstvene dobrote koja cijeli ‘svemir’ znači.
Čuo sam o aurana, a i vi mnogi, zasigurno. Svatko od nas je njome vezan sa cijelim svemirom.
Kaže se da čovjek stvara svoju auru. Kao da vidim dalje. Pitanjem ću to prikazati. Stvaram li ja auru ili ona mene? Vladamo li energijama ili one nama?
Odškrinuo sam tek malo vrata, da poluknete u svijet na jedan novi način, u kojem ništa nije tako. Sve se mijenja. Nama ljudima to je poput svijeta mogućnosti. No, pogrešno bi bulo krenuti sa namjerom posjedovanja, jer sve se mijenja, a posjed prvi nestaje. Ako ga ljubomorno čuvaš, produbljuješ zabludu.
Znam da je iluzorno ovladati moćima. One me čine, kao i svakoga od nas.
Jest Istina, a Njome i promjene jesu. Ovakav, u nastojanju spoznaje, vidim kako ona nije do li voljom Tvojom, Istino jedina. Jesam li ti bliži viđenjima novim? Ne, nisam. Tobom jesam: i prije, i sada, i biti ću.
Molio sam za smisao i put dobrote. Istino, hvala životom. Ti si Dobrota.
Najveće blago, je spoznaja Dobrote Tvoje. Dobrotom sam u ljubavi Tvojoj.
Hvala Tebi Istino Jedina. Prijatelji dragi, od davnina mnogi nalaziše Istinu i Bog joj ime dodjeliše, a imena nema. Ona jest.
Radosti i Ljubavi vama … :)

- 21:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #
07.09.2011., srijeda
Umalo da zaboravih na tijelo


Sa vremena na vrijeme dođe mi podsjetka tijela na njegovu istinu. Zanesen gledanjima i mislima, zaboravim na njega. Funkcionira nekako uhodano.
I kuća, ako se ne održava, polako se urušava. Osjećaj kako je sve u redu često uspavljuje.
Postoje i predispozicije za neke promjene. Kod mene je to dijabetes. Kaže se da mi je u genima zapisan. To sam, onako informativno znao.
Kada se pojavio, a imao sam 45 tada, činilo mi se to normalnim. Bio sam 18 godina, od tada, na tabletama.
Opustio sam se smatrajući to normalnim. Ustvari je, izgleda bilo normalno to, da sam se zapustio. Tabletice sam uzimao, a nisam poštivao redovne odlaske na kontrole.
Prije oko 4 godine desilo mi se nešto čudno sa desnim okom. Pojavila se mrlja zbog koje nisam skoro ništa vidio tim okom. Odmah mi je bilo jasno. Šečer!
Kažu ljudi da je šečer tihi ubojica.
Zbog duljeg nedolaženja na kontrole, nisam više bio u Zavodu u redovnoj evidenciji, pa sam došao po hitnoj proceduri. Bio sam spreman na sve kritike, a najveću sam, ionako, sam sebi dao.
Određena mi je terapija inzulinom. Dajem si ga dva puta dnevno,
Sada više, niti slučajno, ne propuštam kontrole.
Sa oba oka sam bio na laserskim zahvatima. ‘Zavarivale’ su se kapilare koje su prijetile prsnućem.
U lijevom je oku, nakon tri godine, ipak došlo do prsnuća i na njega sada ništa ne vidim, a desnim samo nešto rubnim vidom. Vid mi je ispod 5%. Da, to je šečer. Po tiho, i ništa nije boljelo.
Ide kraju i četvrta godina terapije inzulinom. Navikao sam. Pikanja su normalna stvar. Dugo sam si davao inzulin u području trbuha. U novije vrijeme su to prednji dijelovi natkoljenica.
Dva puta dnevno sam si kontroliram šečer. Za to se pikam u vrhove prstiju lijeve ruke.
Dakle, pikanja su mi normala.
Normala su mi i crne naočale, jer mi svijetlo bliješti. Imam i ‘bijeli štap’ koji koristim povremeno. Često se oslanjam na ovih 5% (malo manje). To su mojih 100%.
I tako, malo po malo, tijelo se javi sa novim problemom. Prije par mjeseci sam, onako usput, primjetio da nekoliko dana nisam imao stolicu. Ništa mi nije nedostajalo i osjećao sam se dobro. Kako sam se zatekao na Rebru, svratih na šalter ‘Hitne’, da pitam što je tu normalno.
Na pitanje: ‘Koliko dugo nemate?’, odgovorih: ‘Sedam dana.’
‘E, onda morate čekati. Budu vas zvali.’
Dobro da sam pital. Tko zna što bi bez toga ispalo. Slijedilo je: uzimanje krvi, pipci za snimanje srca, razgovor, mjerenje tlaka, rentgen. Čekam nalaze… I zovu me. Slijedi klizma i trčanje na WC. Jurio sam četiri puta.
Nekako lagan i zadovoljan spuštam se sa Rebra.
Da, ali to nije kraj te epizode. I pored terapije, koju nisam baš savršeno poštivao, postavio sam novi rekord od deset dana. Bila je to nova klizma i nova jurnjava na školjku.
Sada se pristupa ozbiljnije. Naručen sam na: ultrazvuk probavnog sustava, gastro pregled, CA-markere, a uz to ću i na pregled prostate. Ko zna, možda ona smeta.
Uz sve to na redu mi je i klasična operacija lijevoga oka. Tu je i redovna kontrola šečera u Zavodu, koju više niti slučajno, ne propuštam.
Slijedi mi mjesec dana po bolnicama, zavodima… Biti će zanimljivo. Više od toga mi baš i ne treba, ali ako bude, moje je. Ja svoju Istinu inam. Možda je i ne vidim dobro, ali je moja. Zajedno ćemo.
Bilo mi je zanimljivo nekoliko poslijednjih dana. Uhvatila me ova želučana viroza. Svi, osim snahe, koja je u visokom stupnju trudnoće, u stanu smo povraćali. Išli smo redom: unučica, unuk, tata (sin), baka i bio je red na mene. Meni muka, zlo i slabo, ali ništa iz mene. Ionako imam problema sa stolicom, a sada i ovo. Guram prst u grlo, a ono, ništa. Ovo tako ne može ostati. Kroz glavu mi prolazi pomisao na sve one koji pate. Znam da ima puno težih slučajeva. Znam da sve na svijetu ima slijed, i da će nešto biti.
Kažem kako guram prst, a ništa ne ide. Nemam iskustava pijanstva. Oni ovo lako riješe. Na to mi snaha kaže: ‘Gurajte prst u grlo dok ne krene, ma kolko god treba.’ I krenem tako. Je, krenulo je. Bogu hvala, a i snahi…
Zašto sam vam o tome pisao?
Otišao sam ovim blogom u duhovnu sferu. Nije pošteno zanemariti tijelo. Takovo zanemarivanje je duhovna nečist na nivou spoznaje. Zato čuvajmo i volimo tijelo. Ono je nama za života temelj naše duhovnosti, naš dom…
Idemo dalje, a ja ću usput malo na: snimanja, promatranja, kontroliranja, pikanja …, da malo porihtam ovo moje tijelo. Izgleda mi, ko da mi je to jedino koje imam. Neznam, bar za sada, za nikakovu rezervu.
Čuvajte se dragi moji … :)

- 14:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se