pjesma duše moje...

subota, 22.11.2008.

da li ćeš...

/

koliko god jako vrisnula,
iz petnih žila glas ispustila,
da li ćeš čuti me,
koliko god glasno zajecala,
iz oka najtužniju suzu pustila,
da li ćeš primijetiti je…

u svakoj zraci sunca osjećam te,
dodirom vjetra miluješ mi obraze,
ptice glasom tvojim zbore,
mjesečinom osvjetljuješ mi pute…

kapi kiše kad mi umivaju lice,
znam da tvoje srce plače,
kad duga na bistrom nebu osvane,
znam da ti je duša puna sreće…

koliko god jako ime tvoje izustila,
iz petnih žila glas ispustila,
da li ćeš čuti me,
koliko god glasno nasmijana,
iz oka najsretniju suzu pustila,
da li ćeš primijetiti je…

22.11.2008. u 23:29 • 55 KomentaraPrint#

petak, 14.11.2008.

ne kaljaj ponos svoj...

/

putovi isti nam nisu suđeni,
molim te dostojno oprosti se,
ne kaljaj i to malo ponosa svog,
što ti na dlanu ostadoše…

svaka tvoja riječ u srce me bode,
i tužna misao navire,
ali s ponosom glavu dižem,
jer ja sam ta koja iskreno voljela je…

više nema smisla tražiti krivca,
živi život ne kaljajući se,
riječi su izrečene, a dijela učinjena,
prošlost se mijenjat ne može…

moje duša se pokajati neće,
jer ona zaslužuje više,
odlazim gdje me istina okružuje,
ali u tvoj zagrljaj nikad više…

14.11.2008. u 21:23 • 24 KomentaraPrint#

utorak, 11.11.2008.

ko dopušta onom gore da dirigira...

/

mladi žele imat pravo glasa,
da ne padaju pod tuđa koljenja,
da su pravog suda,
i bez ikakvih predrasuda,
da upijaju pozitivu od iskusnijih i starijih,
a njihova ideja svijet da duhovno obogati...

što je to danas umjetnost akta,
a što vulgarna golotinja,
očito ni osoba koja podupire "svoje JA",
nema raščišćen stav mišljenja,
dovoljna je samo jedna kritika,
i misao se okreće za 180 stupnjeva...

ma gdje je tu budućnost,
koju mladi uzalud prizivaju,
pitate se zašto ovi na vrhu,
i dalje mladima dirigiraju,
odgovor je žalosno jednostavan,
e zato što se mladi međusobno baniraju…

a ko na kraju izvlači deblji kraj,
da li baniran il onaj koji banira,
samo ću još ovo reći,
da ovaj gore koji niti ne zna,
da Caps Lock znači velika slova,
i dalje s osmijehom na licu dirigira!

11.11.2008. u 22:07 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



10/2015 (1)
11/2010 (3)
04/2010 (1)
02/2010 (1)
12/2009 (1)
11/2009 (1)
10/2009 (2)
06/2009 (1)
05/2009 (1)
04/2009 (2)
02/2009 (1)
01/2009 (1)
11/2008 (3)
10/2008 (2)
09/2008 (4)
08/2008 (4)
07/2008 (8)
06/2008 (9)
05/2008 (2)
04/2008 (2)
03/2008 (1)
02/2008 (3)
01/2008 (4)
12/2007 (2)
11/2007 (6)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (3)
07/2007 (3)
06/2007 (5)
05/2007 (33)
04/2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

duša što urezala se...

"...nikad ti nije pružena želja, a da ti u isto vrijeme nije data i moć da ju ostvariš..." R.Bach

šapni mi...

pdmnina@gmail.com

pjesma duše moje...

oprosti mi što pišem,
ali drugačije ne mogu,
niti ne znam,
stih mi dušu liječi,
a srce iz rasutih komadića,
u cjelinu suzama vrača…

to je moj mali svijet,
gdje srce progovara,
to je moj kutak,
gdje nada vječno biva,
tiha gusta rijeka,
gdje mi duša plovi osjećajima…

oprosti mi nisam ja kriva,
što mi svaka pomisao,
u stih se pretvara,
i u vječnu pjesmu stapa,
jer ispod površine,
živi osoba bez oklopa…

pjesma je slika duše moje,
a stih glas njen njem,
moj unutarnji svijet,
što me čini istim onim čovjekom,
kada sam iz majčine utrobe,
po prvi put zrak udahnula…


svakim danom nadam se...
svakim danom nadam se,
da prošvrljat će,
ovim virtualnom svijetom,
i naći sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za njega napisana je…

svakim danom nadam se,
da će shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,
može voljeti,
koliko ljubavi mu može pružiti…

svakim danom nadam se,
da će mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu riječ,
da će u moj zagrljaj dotrčati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…

svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit će se,
da će leći pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te maleno moje…


četiri godišnja doba...
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...

poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…

pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…

tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…

moj mali komadić duše poklonjen...
pjesmi nad pjesmama



Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr


štrajk završen dana 02.12.2007...
kako je bilo i kako je započelo pročitajte na pobuna u magli
iako je štrajk završio, nesmijemo zaboraviti da mi činimo blog i uvijek ćemo zahtjevati ono što nam pripada!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se